Jesmo li možda ipak mi krivi što je Lana tako skupa?

Day 844, 07:43 • Published in Croatia Croatia • by Gaganic

Zadnjih mjeseci se dosta priča i piše o nekakvoj recesiji u erepubliku. Cijene su ošle u p.m. Nezadovoljni su radnici, nezadovoljni su poslodavci, manje više nezadovoljni su svi.

Prije malo više od tri mjeseca i ja sam, zajedno s prijateljem, otvorio iron firmu u Španjolskoj i mogu reć da, kad sam kupio izvoznu licencu za Hrvatsku, sam stvarno zadovoljno trljao ruke. Ukupna dnevna dobit firme je bila jedno vrijeme čak 0.8 golda što je za Q1 firmu prilično respektabilno po mom mišljenju.

Nisam vam došao ovdje pričat kako se vodi firma ili šta već(iako mislim da bih mogao dati stvarno dobrih savjeta), nego mi je želja raspraviti o ekonomiji.

Ako pojednostavnimo problem ovako ja vidim situaciju. Prije uvođenja Lane i njenih treninga esvijet je, može se reći, razvio svoj sustav vrijednosti i sve je to nekako funkcioniralo. U tom trenutku dolazi do jedne fantastične stvari. Administrator direktno utječe na svjetsku ekonomiju i uvodi Lanu.

Svatko, pa tako i ja, želi da njegov lik bude što jači, ali svi smo već primjetili da nas Lana uništava poput nekakvog virusa. Ali zašto je to uopće tako. Ne mogu vjerovati da je Administrator uspio za*ebati sve diplomirane ekonomiste koji igraju ovu igricu.

Znači, što se događa?

Događa se situacija da ljudi ne mogu imati ovce i novce i u velikom broju se odlučuju na trošenje novaca na Lanu nauštrb kupovanja oružja, bolje hrane itd. Kako se proizvodi i dalje proizvode u tvornicama nastaju viškovi. Vlasnici kompanija snižavaju cijene kako bi bar nešto para izvukli da bi kompanija i dalje funkcionirala. Cijene idu dolje i mi koji kupujemo proizvode skačemo od sreće, ali onda shvaćamo da i naša plaća prati isti trend i da smo opet u situaciji u kojoj možemo u najboljem slučaju kupiti jednaki broj jedinica proizvoda.

Koga ova kriza najviše pogađa?

Ova kriza (iz mog osobnog iskustva) najviše pogađa obične radnike. Iako sam zatvorio svoju kompaniju to nije bilo zato što sam počeo raditi s gubicima, nego zato što mi se jednostavno više nije dalo održavati i trošiti vrijeme na nju. I za vrijeme ove krize ja sam dnevno zarađivao 0.5 golda dnevno(a plaće koje sam davao radnicima su redovito bile veće od onih koje se nude na tržištu).

Koliko ja vidim radnici nisu na*ebali zbog nikoga drugog nego zbog države koja nas nije zaštitila. Ako smo mogli stvoriti jedan sustav vrijednosti, onda možemo i drugi. Ne da možemo, nego moramo. Sami smo odlučili da naša vrijednost Q1 oružja bude manja od 2,5HRK, nisu nam to administratori napravili.

U čemu je problem?

Administrator nam je podario Lanu koja ima fiksne cijene. Znači najpopularniji Napoleon će svaki dan imati cijenu 1,8golda. O nama ovisi hoće li tih 1,8 golda značiti bogatstvo ili sića. Kako je država reagirala kao da se ništa nije dogodilo došli smo u situaciju da imamo isti sustav vrijednosti u potpuno različitoj situaciji i to nam znači bogatstvo. Inače sam pobornik uzimanja Napoleona, ali nitko me ne može uvjeriti da on vrijedi 35+ Q1 oružja.

Kako riješiti problem?

Kad si kongresnik imaš jednu zanimljivu mogućnost – možeš predlagati zakone. Gotovo sve države imaju minimalnu plaću onoliku koliku je odredio administrator da može biti najmanja, znači u Hrvatskoj je to 1HRK, u Španjolskoj 1ESP itd. Prema nekoj logici stvari ako bi uzeli da je država “otok“ (znači nema nikakvog doticaja s ostalim državama) i stavili da je minimalna plaća npr. 5HRK to bi za sobom povuklo povećavanje plaća radnicima, a samim time povećavanje cijena proizvoda. Tržište bi se tako prilagodilo da bi odnos plaće i cijene proizvoda ostao nepromijenjen(sve bi bilo jednoliko uvećano), a cijena Lane koja je fiksna gubila bi na svojoj vrijednosti. Jedini problem je znači koliko ja vidim dogovor sa ostalim državama da se globalno poveća minimalna plaća kako bi smanjili vrijednost Lane i kako ona više ne bi bila značajan faktor ekonomije svijeta.


Eto, možda pričam gluposti, ali imam opravdanje da ne studiram ekonomiju. Poanta je u tome da moramo prilagoditi sustav vrijednosti situaciji u kojoj smo se našli tako da mijenjamo ono na čemu se zasniva trenutni sustav. Rješenje sigurno postoji, a ja ga možda naivno vidim u ovome povećanju minimalne plaće. U svakom slučaju gore je samo gledati i nadati se nekom daru s neba, nego pokušati nešto promijeniti.