HRVATSKA! BUDIMO REALNI

Day 862, 07:41 Published in Croatia Greece by I am not dSoKre




http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/8header.jpg">


Pokušajmo nešto novo. Stanite svi na trenutak i razmislite koji je razlog, ili više njih, zašto igrate ovu igru. Većina nas je došla preko nekih reklama, pozivnih linkova ili ako su nas zagnjavili frendovi i to je sve ok, ali što je točno to što vas je dovelo i zadržalo. Čisto sumnjam da su ljudi došli zato što im je netko rekao da mogu pisati novine (svatko može otvoriti blog i pisati što želi i koliko želi). Da li je netko došao radi ekonomije? Teško (možda nekolicina i je, ali to je par jedinki koje se može pobrojati na prste jedne ruke). Biti vlasnik firme. Vau, to mora biti uzbudljivo, idem igrati erepublik zbog toga (možeš misliti).

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/8dosada.jpg">

Što je ostalo?

Borbe, ratovi, battle hero medalje, super soldier medalje... osvajanje regija, širenje granica. E sad već dolazimo do nečega. Ljudi su gladni krvi i jedino sukob je dovoljno moćan da nas privuće, a kasnije i zadrži u nekoj igri.

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/8bloodlust.jpg">

Nisam ni ja iznimka. Vidio sam negdje reklamu za igru gdje se govori o ratu između Hrvatske i Srbije i rekao sam si, niš me ne košta da se priključim pa vidim na kaj to sliči. I sve je to ok dok je čovjek svjestan granice između stvarnosti i igre. Nitko od nas ne može sakriti činjenicu da su baš Srbi ti koji nas tjeraju na nemoguće, tjeraju nas da se trudimo i da budemo aktivni. Isto vrijedi i za drugu stranu. Čisto sumnjam da bi Srbe igra toliko primila da nisu imali one nezgode u početku. Svi ljudi koji su izmišljali ovu igru imali su sigurno pomoć sociologa i ljudi koji promatraju međuljudsku interakciju i nebi se začudio da je cijela igra jedan veliki Big Brother projekt gdje se kroz novine, komentare i sklapanje saveza proučava ljudsku psihu i što bi učinili da nam se pruži druga prilika, jer erepublik to upravo je. Druga prilika, novi život.

I što smo do sada dokazali?

Dokazali smo da greške prošlosti ne možemo zaboraviti, nismo spremni oprostiti ili tražiti oprost, nego iste sukobe kroz stoljeća provlačimo generacijama pa čak time zarazimo i virtualnu igru. Većina država je svoje demone prošlosti uvukla i ovdje. Nemojte me krivo shvatiti, ne pozivam ja na savez sa Srbima, ali zar i virtualna stvarnost mora biti preslik stvarnog života. Valjda mora!?

Prihvatit ću taj fenomen kao teorem, jednostavno to je tako. Hrvati v. Srbi gdje god da nas se stavi. Jedina razlika koja bi trebala postojati i koje bi svi trebali biti svjesni je pojam neprijatelj i protivnik. Ako ne znate razliku, onda sam iskreno zabrinut za vas.

http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/8lud.jpg">

Eh krenimo sad sa temom ovog članka. Vidim da se svojski trudimo, da saveznici isto pokušavaju sve, da nas izvedu van iz Europe, ali jednostavno smo u, da prostite na izrazu, možda najzajebanijoj situaciji u Svijetu. Direktno graničimo sa dvije najjače države u Phoenix savezu (koje su btw. i druga i treća sila ukupno), sjeverni put do naših saveznika zatvoren je sa 3, 4 slabije države koje maju potpisane MPP sa minimalno 4 najjače sile Phoenixa, među njima one iste ranije spomenute. Južni put ne postoji, morski put ne postoji. Svaki pokušaj probijanja je na granici hrabrosti i ludosti i to nije problem, nego je problem koliki resursi se troše na te pokušaje.

Ajmo upotrijebiti pamet, odigrati timski i za početak prestati misliti o regijama sa high resursima (one su u ovom trenu predaleko).

Prestanimo biti licemjeri i misliti samo na svoju guzicu i gledati što su Srbi napravili, što su osvojili, kako su osvojili, tko je jači, tko je napravio veći fail, tko ima više uspjeha. Znate ono kada trebate riješiti problem i nikako ne nalazite riješenje pa kažu da izađete izvan granica i pogledate problem izvana (ameri za to imaju izraz: think outside the box). Vrijeme je da se i mi odmaknemo od naše države i prestanemo gledati globalnu politiku iz naših granica prema van, već izvana prema unutra. Kada odete na kartu, nemojte zoomirati do Hrvatske i brčkati se u Balkanskom bazenu, jer na taj način Eden nema šanse. Eden je savez gdje se svi zajedno trebamo boriti za zajedničke ciljeve. Kada SAD gleda kartu zoomiranu samo na američki kontinent, ne vidi niti Španjolsku, niti Poljsku i u tom trenu svi problemi tih država za njih prestaju, kada isto tako Hrvatska gleda svoju zemlju ne vidi nikoga i jedini cilj koji želi postići je proboj do Azije.

A zašto baš Azije?

Zato jer su Srbi tamo.
I Rusi i Mađari su tamo već mjesecima, ali baš kad su Srbi došli tamo, nama je prioritet doći u Aziju.

I što kad dođemo?

Možemo pozdraviti komšije, okrenuti se i doma.

Savez nema šanse dokle god će svaki od saveznika na taj naćin gledati globalnu problematiku.

Iako nismo najbrojniji i najjači, niti u svojem savezu, pokažimo da imamo pamet. Uzmimo neko vrijeme, složimo prioritete i krenimo na posao. Kad kažem prioritete, ne mislim na Hrvatske, nego cijelog saveza. Zato savez i je u problemima jer svatko želi svoj cilj ostvariti u isto vrijeme i događa se da smo stalno sami protiv cijelog Phoenixa, a to je izgubljena borba u startu.

Dogovorimo naponon kojoj državi će se prvo pomagati i onda svi uprimo u ostvarivanje tog cilja.

Hrvatske opcije.

1. Azija – po meni za sad pusti snovi. Ako uz neku ludu sreću i dođemo tamo brzo ćemo biti istjerani.

2. Poljska Španjolska – pomognimo im da ponovo uspostave red u zapadnoj Europi, zagase Njemačku i Francusku, jer dok se to ne riješi i naši pokušaji za nešto više su minorni, ali stvarno minorni.

3. Integracija u SAD – naš plan je preko Europe u SAD pa u konačnici napad na Aziju – zašto prvo nebi pomogli Španjolskoj i Poljskoj da se tamo prebace. Kada oni jednom dođu do Azije, a njima je to sigurno lakše, mogu napasti Lion King i Hello Kitty, združeni sa Kinom i Amerima. To je trenutak kada mi radimo proboj, jer Phoenix sigurno svim silama tada brani Aziju, a Slovenija, Austrija, Švicarska i štogod se nađe na putu je žrtva. Ako kojim slučajem i odluče braniti potonje države, mislim da onda gube Aziju i kao savez smo opet na konju.

Što želim pokazati?

Da bi ostvarili svoje ciljeve možda prvo moramo učiniti nešto za druge, ojačati njihove pozicije i onda uhvatiti pravi trenutak. I pritom je najvažnije da svakoj od članica savez bude iznad privatnih želja. Počnimo igrati ovu igru tako da mislimo kako možemo pomoći Poljskoj, Španjolskoj, Rumunjskoj, Grčkoj itd., a ne što je učinila Srbija. Dokle god se ne izdignemo iz močvare gdje postojimo samo mi i Srbi, velika slika nam nikad neće postati jasna.

Ravna linija od točke A do točke B nije uvijek najbolji put, ona je samo matematički najkraći put i to u 3 dimenzije. Ako uključimo četvrtu dimenziju, stvari postaju mnogo zamršenije i one najočitije, više nisu tako očite.

Zašto sam u naslovu napisao budimo realni?

Zato što se u našem slučaju to može ponoviti za više stvari.
Kao prvo, naša snaga, budimo realni nije tako velika da si možemo dopustiti sanjarenja o nekoj globalnoj dominaciji, putovanjima na druge kontinente bez sreće, velike pomoći saveznika i popustima nekih država da nam swapanjem prepuste teritorije. Uspjeh je zagarantiran samo ako se to sve poklopi (za ove koji su opterećeni Srbima i oni su uspjeli doći do Lion Kinga kad im se sve to poklopilo).

Sloga i poštenje, budmo realni i nije na takvoj visini kako si mi to volimo utvarati. Dovoljno je pročitati novine svaki dan. Svaki dan se stvara neka paravojna jedinica i razlog je odvajanje od glavne vojske zbog neslaganja možda dva člana s nekim. Trebam li nabrajati sve ostale svađe i prepirke koje se iznose u novinama, mogu si misliti što je tek na chatu ili nekim zatvorenim kanalima. Prevare i malverzacije, krađe. Koga? Vlastitog naroda, suborca do tebe (možda su vam u borbi avatari bili jedan do drugog).

Dobri saveznici, budimo realni i pogledajmo istini u oči. Kažemo da smo prisutni u svim bitkama, da pomažemo saveznicima. Ma gdje to pomažemo? Priključimo se u bitkama koje su i nama bitne, ali ako postoji neka bitka koja nama ništa ne znači, tu već izmišljamo toplu vodu.

Skupimo glave, odbacimo na trenutak sanjarenje o high regiji i pomognimo saveznicima, ali zbiljski pomognimo. Vratimo svoj ugled koji smo imali u početku igre, koji se kroz mjesece lutanja ozbiljno srozao. Budimo igrači čije će se ime spominjati s respektom, ne radi naše snage, radi broja regija, nego radi naše riječi i časti.

Vratimo državu u vrijeme kada su saveznici za nas rekli da drugi u pomoć šalju vojsku, a Hrvatska šalje cijeli narod.

Druga opcija je da se sav skupljeni novac koji se baca u ove pokušaje izlazaka iz Europe preusmjeri recimo u kupovinu Q1 kuće za sve državljane koji je nemaju i recimo niži su lvl od 16. Dok nam je zdrava nacija i igrači ne odustaju Hrvatska je na dobitku.

Rimljani su nekada rekli strength and honour, ja bi rekao strength, fun and honour.

Snaga dolazi iz zajedništva i koordinacije – to možemo postići.
Čast, to je rezultat naših djela - na tome možemo poraditi.
Zabava – tko to ne zna, neka odmah odustane od igre.

Eto za kraj da pokažem kako sam se proveo na zabavi kod Phoenixa. Otpjevao sam jednu pjesmu svim uzvanicima, iako su se predsjednici Mađarske i Srbije povukli prije vremena, Slovenka u bijeloj haljini bila je vidno uzbuđena.

http://www.youtube.com/watch?v=jLXR5WsHTWY&feature=related


What hurts the most
Was being so close...



Neki stihovi iz ove pjesme opisuju i našu situaciju, ali stisnimo zube, i krenimo dalje.


http://www.youtube.com/watch?v=qfVEdVNiq38&feature=related



http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/8footer.jpg">