Granica poštenja u ratu

Day 874, 04:32 • Published in Croatia Croatia • by Rockyrd


Nedavno sam saznao da su ove novine stavljene na popis Regional News MM Project, pa bih ovim putem zahvalio Lordu Marlocku za stavljanje na popis i nadam se da ću to opravdati. Moram paziti da si ne umislim i počnem vijati ePullitzera, pa sljedeći članak objavim pod naslovom DANAS POČINJE TRENING RAT, s linkom na njega. Nadam se da neću, a i nemamo pravi trening rat osim ovog s Rumunjskom.

Unatrag par tjedana objavljivao sam po jedan članak tjedno, s osvrtom na tjedna događanja. Sad sam to malo prekinuo i pišem novi članak nakon tri dana, jer se događaji unatrag dva dana čine zanimljivim za opisati. Drugi razlog je to što sam na godišnjem odmoru.

Ukratko, vjerojatno vam je poznato da je jučer Indonezija osvojila australsku regiju Western Australia. U sukobu se nalazila Indonezija sa svojih pet saveznika, nasuprot Australiji s također pet saveznika, među kojima i Hrvatska. Bitka izaziva dosta polemike jer je trajala gotovo sat vremena duže, a možete vidjeti kakva je situacija bila po isteku redovnog vremena.


Zid je bio u osiguranom području i po svemu sudeći obranjena je vitalna regija koja posjeduje resurse high diamonds i high grain, od kojih će ovaj prvi imati važnu stratešku ulogu uvođenjem novih modula i promjenom u regiju bogatu titanom.

Taj rat je imao i jednu drugu stvar koje do sada nije bilo ili bar ja nisam siguran da postoji u epovijesti. Naime, u tijeku sukoba, Australci su potpisali mirovni sporazum s Indonezijom i samim tim predali vitalnu regiju Indoneziji. Radi li se tu o naivnosti Australaca ili dragovoljnoj predaji dijela svoje zemlje.

Niti o jednom, već je posrijedi bio dogovor obje strane o prekidu sukoba, koji je australski predsjednik predložio u kongresu i koji je izglasan. Ne bih ulazio previše u povijest sukoba, ali moram ukratko objasniti, kako ne bi bilo komentara tko je koga prvi.

Indonezija je u vrijeme dok je bila velesila uz Rumunjsku, vladala australskim regijama većim dijelom povijesti. Oslobađanjem tih regija, Indonezija i Australija su potpisale mirovni sporazum o nenapadanju. Sporazum je prošlog mjeseca prekinuo tadašnji australski predsjednik Cerb napadom na originalnu indonezijsku regiju. Nikom nije jasno zašto je pokrenut taj napad, a navodno je australski predsjednik htio testirati EDEN u slučaju napada na njih.
Isto tako, Indonezija je krajem prošle godine iz državnog proračuna financirala osvajanje australskih regija od strane Brazila, a sudjelovali su i indonezijski tenkovi, što se također smatralo kršenjem sporazuma.
Uglavnom, najčudniji je ovaj australski napad koji nije imao nikakvu svrhu niti opravdanja, jer je Australija daleko slabija od Indonezije, a u razdoblju između nisu se potrudili potpisati jake sporazume s primjerice Španjolskom i Rumunjskom, koji bi im navjerojatnije jamčili osigurane granice.

Tijekom ovog zadnjeg sukoba, Indonezija je napala Australiju, te je novi australski predsjednik prihvatio poziv indonezijskog za mirom. Mir je predložen u kongresu i izglasan, no, prije nego što je stupio na snagu dogodilo se ovo osvajanje. Sad je sitacija teška po Australiju, jer su poništeni MPP-ovi s obje strane, Australija nema šanse u sukobu 1 na 1, a prije toga treba objaviti rat. Samim tim ojačan je i PHOENIX s ključnom regijom, te pored ove australske, Brazil posjeduje regiju u Južnoafričkoj republici.

Neki bi rekli da je u ratu (i ljubavi) sve dozvoljeno, pa se koriste Machiavellijevom tezom da „Cilj opravdava sredstvo“, samim ti i pravdaju ovakve poteze. Prevaranti su kod nas često okarakterizirani kao sposobni ljudi, a za naivčine kažemo da dobiju što zaslužuju.
S tim se ne bih složio jer koliko god ratovi bili nehumani i predstavljaju svojevrsno nadmudrivanje, ipak postoje nekakve granice, a najmanje do čega se može držati je zadana riječ, bar kad se govori o prekidu sukoba.

Svatko od vas vjerojatno zna osobu kojoj je neki mudrijaš uvalio drlog od auta, plaća kredit prijatelju ili kumu, radi u privatnoj firmi bez plaće pet mjeseci, a gazda iz novog BMW-a viče „žao mi je, nema love, kriza je“. Sve ove prevarene možemo nazvati naivčinama, jer su eto vjerovali na riječ i uz to potpisali nekakav ugovor.
Ovim drugima se valjda trebamo diviti zbog njihove sposobnosti, što gledaju kako će te prevariti. Meni to nema veze sa sposobnošću niti su ovi iz Indonezije vojni geniji (ili PHOENIX-a, ako su zajedno planirali).

Usporedio bih to s onim pitanjem Što je najveća hrabrost? Pa kad se posereš ispred tuđih vrata, pokucaš i tražiš papir. Toliki je otprilike i vojni genij, a rezultat strateškog planiranja je ono što ostane ispred vrata.

Moraliziranje o ratu, gdje su granice poštenja i iznad čega se ne može ići, nužno dovode do zaključka da su oni besmisleni, kao i posezanje za nečim tuđim, pa u tu krajnost nećemo ići. Tko bi onda ovo igrao, a u RL ratova ne bi ni bilo.

Razne metode se koriste u ratu, konvencionalne i nekonvencionalne. Prve su one odobrene nekakvim zakonima, ovdje ih možemo nazvati pravilima igre, a u koje spada: taktiziranje, planiranje, prikazivat se jakim dok si slab i obrnuto (Sun Tzu) i sl. Druge metode odnose se na dezinformiranje, špijuniranje i nekakve specijalne zadaće, koje rade obje strane s ciljem sprječavanja takvih aktivnosti suprotne strane. Ovdje imamo TO i slično, ali sve više postajemo svjedoci koliko se to zlorabi.

Viteštvo je umrlo u Srednjem vijeku, sad su ljudi navodno napredovali

Ovo je ipak igrica, pa ne treba sve uzimati k srcu, ali neki troše i prave novce. Ti novci jesu za zabavu, no, nikom nije zabavno osjećati se prevarenim. Pitajte ljude koje poslodavac zavalja za plaću. Kako bi bilo zabavljati se i ubacivati novce u automat za sreću koji ih konstantno guta. Sigurno nitko neće reći baš sam se dobro proveo, ja ubacim novce, a on meni pokaže šipak. Obično tako i bude, ali bar ti daje priliku za nadanje.

Vezano za Australiju, koja je i nama bitna, jer o tome ovisi snaga EDEN-a zbog high diamonds regije, sinoć je završila bitka Brazil – Australija, u JAR regiji KwaZulu Natal. Bitka je pokrenuta kako bi blokirala Australce, te je očito usuglašena unutar PHOENIX-a.
Pratio sam kraj bitke koja je nakon isteka redovnog vremena nekoliko puta bila u plusu 7-8 k, poslije stupanja EDEN-ove postrojbe EMC. Na kraju je bitka završila -5130 dmg, te je pobijedio Brazil.

Zaista smiješno, bitka je trajala možda minutu duže, a usporedite rezultat sa slikom na početku članka i bitkom za Western Australiu koja je trajala sat vremena duže.

Nisam od ljudi koji prozivaju suca za izgubljenu utakmicu, ali ipak trebaju biti neki realniji kriteriji, ovako se samo ostavlja prostora za teorije zavjere. I sami smo svjedočili da su neke naše bitke s Mađarima u Austriji trajale nekoliko sati duže, a dmg je bio na našoj i na strani naših saveznika gotovo tri milijuna. Dakle, tu nije bilo nikakvog opravdanja za produženje, a višak bi dobrodošao na nekom drugom ratištu, Prekmurje je posebna priča.

Uvijek ima ljudi koji su zadovoljni pobjedom na bilo koji način i samim tim smatraju da su bolji od drugih. Možda bi EDEN trebao prestati razmišljati kako dovući Hrvatsku u Aziju, jer je preskupo i komplicirano, a i mala je vjerojatnost uspjeha. Jednostavnije je hakirati acc-ove mađarskog i srpskog predsjednika i aktivirati kineske MPP-e. Dok se dokaže da je tu bilo nečeg sumnjivog, odoše njima regije. Ili ćemo se prestati diviti vojnim stručnjacima čiji je najveći doseg posrati se pred tuđa vrata.

S poštovanjem,
Rockyrd