Join the new world

Nakon Draženove (AD holding) kampanje u borbi protiv skupog kruha, stupio sam u kontakt s istomišljenicima iz više zemalja. Ima nas u svakoj državi koje smeta taj kapitalistički poredak tržišnog natjecanja. Dražen je krenuo u osnivanje firmi i uključio se u tržišnu utakmicu. Za to ima moju punu potporu. Na žalost za to nisam imao novca pa sam krenuo u potragu za drugim modalitetima borbe.
Mislim da je naša «udruga» na pragu da prodrma tržište. Za to nam treba još dosta priprema i novca pa intenzivno radimo na MM. Hvala svima koji nude pomoć, ali ne želimo imati posla sa donacijama da nam nitko ne može prigovoriti da to radimo samo za svoju korist. No, da pojasnimo neke stvari.

Ako analiziramo hrvatsko tržište, vidimo da su cijene nekih proizvoda u prihvatljivim parametrima, dok su neke vrlo visoke. Javljali su se ljudi s komentarima da idu preko granice po proizvode jer su puno jeftiniji. Drugi su im prigovorili da time pune tuđi budžet. Analizirajmo malo ove elemente ekonomije.

Na pamet mi padaju četiri vrste firmi koje mogu prodavati na našem tržištu:
1. Firme u vlasništvu eHrvata koje su stacionirane u eHrvatskoj
2. Firme u vlasništvu eHrvata koje su stacionirane u stranim zemljama
3. Firme u stranom vlasništvu koje su stacionirane u eHrvatskoj
4. Firme u stranom vlasništvu koje su i stacionirane u inozemstvu

MEFEST se zalaže za «sve Hrvatsko» i zato je i naveo način imenovanja firmi da bi ih se razlikovalo od firmi u vlasništvu stranaca. Znači subvencionirane su u prvom redu sve firme kojima su vlasnici eHrvati bez obzira nalazile se one u našoj zemlji ili «vani».
Kupovinom proizvoda firmi iz eHrvatske (neovisno o vlasnicima), puni se naš budžet. Naši ljudi dobivaju plaću, porezi se uplaćuju u blagajnu.
«Naše» firme stacionirane «vani» pune proračun drugih zemalja, zapošljavaju njihove ljude, plaćaju poreze državi u kojoj rade. Kod nas plaćaju uvozni porez. Znači, ako naši ljudi otvore firmu u stranoj zemlji sa jeftinijom radnom snagom, proizvedu jeftiniji proizvod. Na tu cijenu treba dodati uvozni porez i ukalkulirati svoju dobit. Time dobijemo cijenu koju vidimo na «marketplaceu». Znači, za nas krajnje kupce doprinose posredno preko uvoznog poreza i NIŽOM CIJENOM na tržištu. Ako nema niže cijene, «masno» zarađuju (u kalkulacije nisam uključio porez na dodanu vrijednost koji iznosi par posto).
To viđamo svaki dan na našem marketu. To je, nažalost, omogućeno jer vlada zakon ponude i potražnje i ako nešto ne poduzmemo uvijek će se sve slomiti na nama, krajnjim kupcima. Međutim, odlaskom eHrvata u kupovinu preko granice, država (i svi mi posredno) ne utrži ništa. Dobro prođe opet pojedinac, ali ovog puta kupac.
Netko će pomisliti iz ovoga da sam anarhista koji želi srušiti tržište (vidi prethodne članke), bez da je sam osnovao firmu i borio se sam na tom nemilosrdnom tržištu.
Moj je odgovor da nisam otvorio svoju firmu jer nisam imao dosta novca, jer sam radio za «crkavicu», a to se događalo i događa još uvijek mnogima u eSvijetu.
Taj mentalitet je legalna pljačka radnog naroda. Ali, o tome sam već pisao.
Mislim da sam približno objasnio što mene (i puno drugih) smeta, a idućih dana ću objasniti naše načine borbe protiv onih koji iskorištavaju ovakav «tržišni poredak». Za to će mi trebati što više istomišljenika pa molim sve koji se slažu sa mnom da «votaju» članke da ih vidi što više ljudi.

Lijepi pozdrav do sutra.