5 godina eRepublika iz mog kuta

Day 2,474, 01:24 • Published in Croatia Croatia • by Smiljan

Piknik uz rijeku Cetinu. Hrana, piće, druženje, šale, razgovori...... Idilično. Hiss Airnes i Adriatic su mi pričali o nekoj igri na netu. Simulaciji realnog života blablablaa. Uglavnom problem je bio dovođenje novih igrača. Ok, rekoh:“Mogu u svojoj radio emisiji promovirati igru, pozvat nekog kao gosta itd.“ Da bih to mogao počeh igrat eRepublik kao Adriatic-ov referal. Promocija je krenula legendarnim intervjuom Absentee i Webstrtm-a. U to vrijeme su se osnivali Vatreni gušteri vojna jedinica za njabove, postadoh pripadnik istih. U to vrijeme su ratovi bili puni neizvjesnosti, adrenalin na sve strane, uzbuđenje, čekanje na zajedničko udaranje. Tada smo ostvarili veliki baby boom. Svi su se trudili dovesti nove igrače. Organiziralo se izdavanje članaka o eRepu po školskim i fakultetskim novinama, mnogi su tražili da im napišem članke za promociju. Nisam se niokrenuo, već sam dane provodio na eRepu. Postadoh zapovjednik squd-a 11 VG, te mi Zion prepustio prijem novih u VG. Dnevno bih u prosjeku primali do stotinjak novih. Bitaka u to vrijeme nije bilo ovako mnogo kao sada. Udaralo se goloruk, a kad je organiziran zajednički udar djelilo bi se Q1 oružje, Q5 je bio samo san. Uskoro su VG bili poznati kao najorganiziranija vojska u eRepu. Čak je i nekoliko Feld Marshala tražilo pristup u VG. U trajnom sjećanju su ostale neke legendarne bitke, Nanavut, prvi organizirani udar VG-a, te bitke za NVC protiv mađara, za Slavoniju protiv srba, Liku i Gorski kotar protiv slovenaca, Rone Alps i naravno Helijonjiang (Hallo Kitty). Naravno i velikih tenkova Ratraka, Webstartma, Sucka, Kokacha, Filurkatena, Fredrikstadiliana itd. To je bilo vrijeme potpune predanosti igri, druženju i zajedničkom radu.
Naravno sve što je lijepo kratko traje. Politika se uvukla u vojsku, sve se raspalo zbog borbi za vlast, VG se skoro raspali, no s mukom smo nekako osigurali opstanak VG-a. Sav naš veliki trud, nesebičnost bačeni u prašinu od strane egotripera. Napuštam VG.
Dolaskom V2 prelazim u dvoklik, sve do V3. E V3, raspad ekonomije, hiperprodukcija,itd.. No od svega u sjećanju mi ostade Dida, pohodi u Meksiko i Indiju, Zdlemy i njegova taktička briljantnost koja je izluđivala neprijatelja.
I na kraju zbog promjene RL posla po nekoliko mjeseci nemam pristup netu, tako da izgubim nit. No primjetno je da je ovo postala većinom individualna igra i sve manje je timska. Sve manje je zadovoljstva, sve manje je zanimljiva. Nema više pouzdanih saveznika, svi su mjenjali strane, zbog svojih interesa. Jedine svijetle točke su POW i Gama(teroristas) koji se nisu odrekli svojih prijatelja iako su im države promjenile strane.
To bi bio kratki sažetak ovih 5 godina igranja eRepa. Nagrada i podjele neće biti, jer nema se što dijeliti, sve otišlo za Tigre i turnir.
PS: Ovaj članak nije zbog misija