Join the new world

Dragi sugrađani i sugrađanke kao što vidite još smo živi, kao što vidite još udišemo ovaj eZrak još smo tu...ali zašto, zar nije trebao doći eSmak eSvijeta...e pa sad ću vam sve objasniti!
Kao što ste čitali nakon što sam pušten iz pritvori i nakon susreta sa Barackom Obamom došao sam nazad u Osijek!
E sada, istu noć kada sam primio email od Alexisa Bontea dogodilo se nešto...
Naime oni internet teroristi, također su znali moju email adresu!!?
Primio sam email u kojemu je stajalo:

"GNJEVILI SE TVOJI NARODI,ALI DOĐE SRŽBA TVOJA I ČAS DA SE SUDI MRTVIMA!!!
GDJE POTOK TEČE SA PLANINE MEDVJEĐE, KRAJ MOSTA OD KRVI DOM JE MNOGIH PRIČA, KRIŽU SE OKRENI I NA GRANICI TU STOJ, GDJE DREVNI NEKADA BIO SE BOJ! LAGANIM HODOM TI ZAKORAČI NA ZADNJOJ STEPENICI MENE ĆEŠ NAĆI"

U čudu sam čitao ove riječi...ništa mi nije više bilo jasno!??
Bilo je oko 1 u noći kada sam nazvao svog dobrog prijatelja inače studenta povijesti umjetnosti Mateja koji je i inače bio lud za kompjutorima, ali nažalost nije mogao studirati dva faksa, da dođe do mene jer da imam problema opet sa onim hakerima!
Stvorio se na mojim vratima oko 1:40!
Pitao me što je to tako hitno,a ja sam mu pokazao suludi mail koji sam dobio!
Rekao sam mu kako ja ništa ne kužim, mislim kakvi to likovi šalju ovakve mailove i što bi to trebalo uopće značiti!??
Zurili smo u tekst zajedno dobrih pet minuta, i čitali zajedno na glas mail...zvučalo je jezivo!!
Sada mi nije bilo jasno kakve ovo veze ima sa eRepublikom, šta ovi briju, mislio sam da su se dobrano napušili i išli me sprdat, kao naivac popušio je foru! Počeo sam sumnjati u sebe, da nisam ja stvarno idiot koji je jedini popušio priču o rušenju sustava...sve mi se pomiješalo...!
Nakon duže tišine Matej mi me je pitao" Nisi li ti išao u onu katoličku gimnaziju u Zagrebu?"
Rekao sam mu da jesam, ali kakve to veze ima sa ovim?
Rekao je da izgleda da su citirali nešto iz Biblije...hm...bio sam totalno zbunjen, a i sram me malo bilo jer nije mi palo na kraj pamti da bi to mogao biti citat iz Biblije, a išao sam u katoličku gimnaziju!
Probali smo uguglat ali tada je nestalo struje u cijelom domu...jebote sad me bilo strah!
Matej me pitao imam li Bibliju, a ja sam odgovorio i sami znate šta!!🙂
Sad problem je bio naći Bibliju...
Zvali smo sve ali nitko nije imao Bibliju...tužno, a kažu da je preko 90% Hrvata katolika..!?
Na kraju nije mi preostalo ništa nego nazvati u Zagreb mamu i pitati je dali ona zna!
Nazvao sam...
Javio se stari. Ja sam mu fino sve rekao, a on me pitao nebih li ja trebao nešto učiti u tome Osijeku, ili se samo zajebavam i gnjavim ljude u pol tri u noći, stero me u tri p.m. i rekao da me nije posalo u Osijek da studiram arheologiju i glumim Indianu Jones, te mi fino poklopio slušalicu...
Nisam znao što više napraviti! Mislim zvučalo je strašno to što su mi poslali, nisam još odustao od svoga života da me neki tamo teroristi otmu i zakolju pred kamerom, pa sam odlučio sam otići do prve Crkve i fino upitati svećenika, časnu ili bilo koga šta to znači!
Naravno došli smo pred župni dvor crkve sv. Ćirila i Metoda, u Divaltovoj u Osijeku i pozvonili!
Nakon par sekundi upalilo se svijetlo. Na vrata je izašao stariji gospodin, u bijeloj spavaćici(moram priznat da je izgledalo smiješno),a njegova faca je bila, ono "sad shvaćam zašto neki ljudi moraju psovat"!
Ispričali smo se na smetnji te ga na vratima tako upitali što znače te riječi. Rekao je da mu je prvi dio poznat i da je to citat iz Biblije iz Ivanova otkrivenja o apokalipsi, a da za drugi dio nikada nije čuo! Zahavalili smo mu se i otrčali kod Mateja doma jer u domu po mome mišljenu više NIJE BILO SIGURNO!
Kod njega smo probali googlat drugi dio ali ništa...
Bilo je već pola 4 ujutro a mi smo i dalje bili zbunjeni...
Legao sam spavat, a Matej je i dalje visio na kompu i pokušavao odgonetnuti o čemu se ovdje radi...
Taman što sam utonuo u sam probudio me glasan krik mog prijatelj!!
Popizdio sam! "Daj se nemoj derat majmune, hoću odspavat, možda mi je zadnje" rekao sam,a on je bio sav uzbuđen i hiperventilirao!
Došao sam do njega nakon što sam vidio što mu se događa i pokušao ga smiriti, a tada mi je konačno rekao...
"Jebote pa gdje ima “planina Medvjeđa” u hrvatskoj?"...bljedo sam ga gledao!
"Pa Zagreb jebote, Medvednica" rekao je!
Ma nema šanse rekao sam mu, a kakav potok teče ispod kakvog jebenog mosta od krvi i kakve to veze sa nekim pričama i granicom i bojem ima???
Rekao mi je da mora biti Zagreb i da se probam sjetiti nečega što ima veze sa mostom i krvi...a onda mi je sinulo...pa Krvavi most!!!
Ali kurac, tam ne teče ništa...
Hm... zbunjeno smo se gledali..pitao me jesam siguran, pošto on nikada nije bio u Zagrebu.Rekao sam mu da sam siguran sto posto!
Počeli smo tražiti druge mostove i došli smo do zaključka da mora da je negdje na Medvenici!
Rekao sam da je možda potok Kraljevac koji izvire na Kraljičinom zdencu, mora da je bio tamo neki most! Znam da se uz to mjesto vežu mnoge priče i legende,uključujući neke bitke, pa moguće da je tamo! Mislim da na Medvedgradu na Oltaru domovine ima neki križ ali nisam siguran dali se vidi sa potoka! Zaključili smo, to je to!
Ali postavilo se pitanje što bi mi to trebali tamo raditi, i jeli pametno uopće ići tamo sam??!
Dali su tamo ovi teroristi??
Jebote nema šanse da idemo sami!
Odlučio sam nazvati ministra Karamarka u rano jutro, i ponovno ga uključiti u slučaj!
Poslao sam mu onaj mail i rekao da mislim da znamo gdje trebamo ići, da su hakeri tamo i dali je spreman poslati kojeg čovjeka sa nama!
Ministar je pristao, te poslao auto po nas!
Ujutro oko 11 već smo bili u Zagrebu.
Odmah smo se uputili ka Kraljičinom zdencu, gdje je već bila policija.Sve su pretražili ali ništa! Čak sam onda skužio ni da se Medvedgrad ne vidi otamo, a križa nema!
Nisam imao više ideja...
Sjeo sam na neki kamen, kada mi je prišao jedan čovjek u civilu. Bio je to jedan od pomagača policije u ovakvim slučajevima, njegovo ime neću navesti, jer me tako zamolio zbog prirode njegova posla.
Pitao me mogu li mu pokazati što su mi napisali ti „teroristi“!Ja sam izvadio komad papira, na koji sam ranije zapisao email, za svaki slučaj. Čitao ga je na glas. Pitao me imam li kakvih ideja, a ja sam mu sve ispričao, kako smo mi mislili i rekao da ništa drugo nije slično. Pozdravili smo se i otišao je.
Matej i ja smo bili smješteni u jedan lošiji hotel, jer kako su nam rekli „Ipak je recesija!“, gdje smo imali čuvare. Tako je već padala noć, a nas dvojica smo stalno premišljali, gdje smo pogriješili?
Bilo je 21 h! Odjednom mi je sinulo! Pa Zagreb je bio podjeljen na dva dijela Gradec i Kaptol!
Moramo naći gdje je bila granica! Tako smo našli na netu, da je na krvavom mostu u Zagrebu, koji je danas ulica nekada bila granica između Gradeca i Kaptola, a baš tako se zove jer se većina bitaka između dva grada vodila baš tamo!
Ispod njega protiče potok Medveščak! Imali smo lokaciju!
No opet nismo bili sasvim sigurni, jer opet falio je dio, pa smo odlučili se iskrasti I sami otići do Krvavog mosta!
Stigli smo…Bilo je krcato ljudima, ipak smo u poznatoj Tkalči, gdje je kafić na kafiću!
Stajali smo na Krvavom mostu I gledali…nije nam bilo ništa sumnjivo. A tada sam ugledao “ Knjižnica Marije Jurić Zagorke”! Zurili smo u natpis! Pa to objašnjava onaj dio o “domu mnogih priča”, ali kako ćemo ući??Probali smo kroz ulaz knjižnice ali bilo je zaključano…hm nastao je problem!
No tada je Matej stojeći uz rub tamo nekog haustora u blizini ugledao križ sa Zagrebačke katedrale! Rekao mi je da dođem, I uistinu križ se vidio s toga mjesta! No neznamo kako ući u knjižnicu, rekao sam. Predložio sam da uđemo u ovaj haustor, koji je bio toliko mračan i hladan, da su mi sve trnci prolazili kako smo polako kročili naprijed. Ušli smo u nekakvo dvorište. Ništa nismo vidjeli, pa smo odlučili upaliti svjetla na mobitelu kako bismo vidjeli pred sobom. Dvorište je bilo napušteno, puno nekakvih starih drvenih dijelova, pretpostavljao sam staroga namještaja, razbijenoga stakla bilo je posvuda, a cigleni nogostup je bio sav prekriven debelom prašinom!
Nakon nekoga vremena u toj prašini ugledao sam stope, ljudskih tenisica(danas postoje i pseće!😁! Vodile su u nekakav podrum. Pratili smo ih do ulaza, ali onda je nastala dilema! Ići ili ne ići, gledali smo se! Svaki dio moga tjela je htio biti što dalje od ovoga mjesta, u toplini svoga doma! Misli su mi jurile...Ako sada ne uđemo, gotovo je sa eRepublikom,gotovo je samnom, što ako me nađu i učine mi nešto... morao sam ući! Ušli smo. Stepenice su vodile duboko u mrak. Sa ciglenih, gotovo crnih zidova visile su dugačke i debele paučine! Osjećao sam se kao u jednom od Hitchcockovih filmova! Jeza me naprosto obuzimala, a nesnosan smrad koji je dopirao iz dubine samo je još pogoršao ionako strašnu situaciju! Došli smo do jednoga platoa koji je vodio u nekakvu prostoriju, a stepenice su išle još dublje u zemlju! Nismo znali, dali sada stvarno se igramo sa životom, i da nismo zalutali nas dvojica, te nebi li bilo bolje da smo odmah zvali pomoć jer ovo ne sluti na dobro! Odlučili smo ići još dublje u mrak. Hodali smo polako, a smrad je polako postajao sve slabiji, pa smo zaključili, da očito je nešto tamo gore uginulo, nešto veliko!? Hodali smo dublje. Odjednom pri kraju stepenica začuli smo škripu vrata! Pogledali smo se, onako kroz mraka koliko smo se mogli vidjeti pod svijetlom mobitela! Obojica smo se tresli od straha i hladnoće, koja je imao sam osjećaj bila ispod nule! Nastavili smo polako prema dolje, i sišli u hodnik. Pratili smo hodnik koji je vodio samo u jednome smijeru! Tamo niže iz mraka učinilo mi se da vidim malo svijetla.Sad je tek bilo jezivo, pa ovdje nekoga ima! Hodali smo polako prema svijetlu. Da, to je svijetlo dopiralo ispod nekakvih vrata na kraju toga hodnika. Prišli smo i prislonili glave na vrata. Iznutra su dopirali samo nekakvi čudni zvukovi i krckanje. Hm, dali da uđemo, ili bolje ne, kada je počelo nešto svirati, pogledali smo se, a onda sam skužio da mi zvoni mobitel! Iznutra su se čuli glasovi, a nas dvojica smo se dali u bijeg! Ništa nismo vidjeli, trčali smo po mraku i zabijali se u zidove! Za nama su išli koraci u trku, i to više njih. Pao sam onesvješćen!
Probudila me takva šamarčina, da me podsjetila na moju majku kada sam bio klinac, koja je mislio sam tada imala najjači udarac rukom na svijetu, ali prevario sam se! Imao sam traku na ustima.
Pogledao sam pred sebe. Predamnom je stajao poveći muškarac, sa maskom klauna na licu. Rekao mi je:” Našao si nas, svaka ti čast, nismo mislili da imamo posla sa genijalcem, ali prevarili smo se! Ti i tvoj drug ste nas našli a murija nije”!Nasmijao se i dodao kako”jebeš takvu državu gde klinci prije otkriju počinitelja nego murija”! Moram priznati da sam se složio sa njime u tome! Maknuo se, a ja sam ugledao još dvojicu tipova sa klaunskim maskama na licu i Mateja zavezanog, na drugom kraju prostorije! Ovi su sjedili za brdom kompjutora. I ovaj treći im se pridružio. Zaključio sam da su srbi, po naglasku ovoga koji mi je opalio šamarčinu, no tada su počeli pričati na engleskom! Shvatio sam da ne govore tečno, ovaj drugi bi isto mogao biti srbin, ili barem sa našeg govornog područja, a treći stvarno nisam imao pojma, možda talijan??
Govorili su nešto o mreži i sustavima, o nekakvim programima, o čemu ja naravno nisam imao blage veze! Nakon nekoga vremena su nas pogledali, a onaj isti što mi je opalio šamar je došao do mene te mi rekao kako mu je žao što sam ih izdao, i da mu nije drago što ovo mora učiniti, ali najbolje je tako, a onda je uzeo sa stola iglu u kojoj je bilo nečega i krenuo prema meni sa njom. Prestravljen sam bio, zar su mi ovo poslijednji trenutci?!!
Opirao sam se, no onda sam pao u nesvjest ponovno!
Probudilo me jako svijetlo u oči! Jedva sam gledao,”jesam li u raju“? zapitao sam se, a onda sam pogledao oko sebe...
Ležao sam zavezan u kontejneru za smeće! Nisam imao pojma gdje sam, ni kako izaći van, s obzirom da su mi ruke zavezali sa leđa za noge. Pokušao sam vikati, ali uzalud. Ležao sam tako neko vrijeme, kada sam ugledao neobrijano, neumiveno lice! On je gledao mene, ja sam gledao njega. Bio je to neki klošar koji je skupljao boce. Nakon nekog vremena, samo me odgurnuo štapom malo dalje i počeo tražiti boce po kontejneru! Ludio sam, pa ne mogu vjerovat da me tip jednostavno ignorira!!! Mumljao sam kada me pogledao onako bljedo i upitao ”Šta hoćeš”? Naravno odgovorio bih mu da mi usta nisu bila zavezana! Opet sam mrmljao da me oslobodi, a on je nakon nekog vremena sav ljut mi skinuo traku sa usta i povono pitao „Šta hoćeš“? „Pa oslobodi me čovječe, zar ne vidiš da sam zavezan“! rekao sam mu, a on mi je na to dogovorio da ne želi imati nikakve veze sa time, te da ako me je netko zavezao, vjerovatno je to učinio sa razlogom, i da se on ne želi kačiti sa mafijom??? Onda sam shvatio da nije baš normalan i obećao mu dati sve novce koje imam samo da me oslobodio. No rekao je da mu prvo pokažem „pare“! Rekao sam mu da nemogu jer sam zavezan! Lik je bio pre čudan, a onda mi je prerezao užad kojom sam bio vezan! Izašao sam van, a on je tražio da mu dam pare! Tražio sam po džepovima, ali nije mi bilo novčanika...Vjerovatno su mi ga oni teroristi oteli! Rekao sm mu da nemam para, a lik je u tom trenutku popizdio i počeo me udarati štapom koji je držao u ruci! Počeo sam bježati, a on je trčao zamnom i vikao kako zna da smo ja i ostali „udbaši“ oteli njemu njegove maćuhice!??
Otišao sam do najbliže policijske postaje i odmah zatražio da odu do krvavog mosta i uhite one hakere, jer je moj prijatelj još uvijek tamo. Nakon nekog vremena, došao je auto po mene i odvezli su me u Heinzelovu u sjedište policije. Dočekao me ministar sav sretan, a ja sam pizdio što ne idu tamo da uhvate ove hakere!
Tada mi je sve objasnio! Rekao je kako su došli malo nakon nas, te da su ih uhvatili kada su nosili Mateja u auto, te da su spriječili ih da hakiraju igru!
Kada sam ga upitao, da kako su znali gdje smo, došao je onaj čovjek čije ime ne smijem spominjati, što je tražio da mu pokažem tekst emaila. Rekao je da je dugo čitao taj tekst i da mu je jednostavno sinulo, da potok Medvščak teče ispod Tkalčićeve, da je tamo bio most, koji je bio granica između Gradeca i Kaptola, koji je nazvan Krvavi zbog mnogih sukoba na njemu između ta dva grada, te da zna da je tamo knjižnica Marije Jurić Zagorke! Što se tiče križa nije mu bilo baš jasno, ali objasnio mi je da nakon dužeg hodanja po Krvavom mostu, je skužio kako se iz toga haustora vidi križ na desnom tornju katedrale! Drugo sve su našli isto kao i mi po tragovima!
Onaj prvi dio teksta je govorio o apokalipsi igrice, koji je preuzet iz Biblije, radi zastrašujućeg dojma poruke! Rekao je kako se nije još susreo sa ovakvim slučajem, te me pohvalio što sam na vrijeme otkrio lokaciju hakera, i predložio da se uključim u rad njegova ureda! Naravno morao sam odbiti, jer ipak ja imam svoj studij, a stari me nije poslao u Osijek da se zajebavam i glumim Indianu Jonesa!
Što se tiče hakera, to su bila baš kako sam i rekao dva srbina i jedan rumunj. Dva srbina su bili plaćenici iz novog odjeljenja Zemunskog klana koji se bavi internet kriminalom, a onaj treći?
To je bio bivši suvlasnik eRepublika George Lemnaru, koji je nakon raskida sa eRepublikom i svađe sa Alexisom Bonteom odlučio uništiti igricu isto kako ju je i napravio, no očito mu se plan izjalovio!
No sve u svemu drago mi je da sam mogao pomoći da ne dođe kraj ove naše divne igre, i uopće ne žalim zbog svih tih masnica i glavobolja!
Vratili su me u Osijek I sada vam iz topline svoga doma ovo pišem, da znate kako je spriječeno rušenje eRepublika!
Naši zlikovci su sada u zatvoru I čekaju suđenje, a mi nemamo više razloga za brigu…barem još neko vrijeme?!