Join the new world

Tijekom zadnjih izbora pomislio sam kako bi bilo divno kada bih se i ja okitio jednom saborskom (kongresnom) medaljom pa da ju barem imam na prsima nakon eto skoro šest godina klikanja po bespućima virtualnog života.

Nažalost nije mi uspjelo te nisam uspio ostvariti svoj, pa neću baš reći san, već više želju i naknadu za izgubljeno vrijeme, iako se nemam na što žaliti jer je i tako moj izbor gdje ću utrošiti svoju energiju.

Nije mi bilo drago što još uvijek nisam saborski zastupnik i barem da malo osjetim kako je to sudjelovati u političkom životu i donositi odluke u ime većine s najboljom voljom da možda promijenim nešto nabolje.

Moram priznati da je moj neizbor u meni izazvao tugu i razočaranje u sveopći politički život, jer sam se nadao da će ljudi barem vrednovati moj dugogodišnji staž u ovoj igrici i iako me osobno ne poznaju makar shvatiti, da u meni uvijek imaju prijatelja i osobu koja će zastupati njihove interese.

Između ostalog, član sam eHRVATSKE STRANKE PRAVA otkada sam pristupio ovoj igrici, a bio sam izvan nje možda jednom ili dvaput dok sam služio narodu u vojsci i istupio na pokoji dan samo zbog viših interesa.

Priznajem da nisam na chatu niti sam pretjerano politički aktivan, ali kad pogledam tko sve ima saborske medalje, zaista mi bude krivo. Osobe koje su igrale igricu tek pokoji mjesec, a samo su zbog stranačkog lobiranja izabrane i to nekoliko puta, a da nisu niti promila dali za našu eDržavu niti svekoliku eZajednicu. Iako se ne treba uspoređivati s drugima kao čovjeku teško mi je pobijediti emocije.

Osjećao sam se kao drug S. Linić nakon što je izbačen iz Lijevog pokreta otpora. Stari udarnik s velikim iskustvom i borbenim gardom, koji ima možda samo malo koristi od prodaje hotela drugu Štroku G. još u prvom ministarskom mandatu i neumorno se borio za gubitke brodogradilišta. Čovjek je u drugom mandatu bio još vatreniji i skoro najpopularniji političar u sumnjivim anketama, ali se zdušno borio protiv kapitalizma i kao Superhik otimao sirotinji da bi bogati bolje živjeli. Odnosno opravdano je zatvarao male birtije i pekarnice zbog par kuna viška u blagajni kako bi oni i njihove obitelji propali , a opraštao desetke milijuna kuna dugova vlasnicima velikih tvrtki u tzv. predstečajnim nagodbama, svojim prijateljima, na ime izmišljenih obveza kako i dalje ne bi morali plaćati plaće i doprinose radnicima, a sebi nastavili kupovati nove jahte i nekretnine.

Možda ipak nije baš najbolja usporedba, jer iako se smatram starim udarnikom i bojovnikom, nikada nisam bio dijelom vlasti pa nisam donosio odluke koje bi naštetile eNarodu na bilo koji način.

Bolja usporedba bila bi s Đurom Pericom, čovjekom koji je 14 godina proveo u kazamatima bivše države samo zbog domoljublja i osnivač Desnog pokreta otpora te nije nađen s prstima u pekmezu, a današnji dešnjaci ne znaju ni tko je on, osim pokojeg neovisnog internetskog portala koji ga ponekad pitaju za mišljenje.

Nije mi bilo drago, jer pogledam druge slične igrice i u nekima je bilo dovoljno glasovati za sebe i biti izabran u Sabor, ali ja iz principa nisam htio ovdje sebi dati glas, jer jednog dana će i meni sudbina biti naklonjena, budući se pošteni rad kad tad prepozna.

Još jednom sam pogledao zašto nisam izabran i onda sam shvatio da se uopće nisam ni kandidirao na kongresnim izborima.

S poštovanjem
Rockyrd