SPLETKARENJE SA DUŠOM

Day 1,370, 04:04 • Published in Serbia USA • by Deja-Vu
EDIT: Juče kada sam pisala ovaj članak, nisam mislila da ću ga danas posvetiti prijatelju koji je umro...a kojeg sam upoznala baš u virtuelnom svijetu i postao mi neko vrlo drag...
Adnan Čizmo - CISCO R.I.P

Možda vama ne znači puno, ali ja sam morala jutros editovati...


Ko razume shvatiće, ko ne...oprostite što sam vam oduzela vrijeme....



Prosto je nekad nemoguće u ovom svijetu virtuelnih i stvarnih dogadjanja razaznati nekad i razdvojiti stvari koje se dešavaju u jednom i drugom svijetu. I ma koliko se trudili, povezani si, jer lica su stvarna, iako su iza monitora, sa maskom mozda nekog odraslog, opasnog ili previše šaljivog ili previše tužnog lika...
Opsjednutost virtuelnim novcem poput sitnih duša, starih škrtica, očerupanih pat(p)aka, opsjednutost medaljama kao na vašarima, posvećenost sebi, ("neka crkne komšiji krava") ....opsjednutost svime onim što je tako prolazno u realnom svijetu, koji zovemo RL (real life), zaboravljamo prave vrijednosti...čak i u ovom virtuelnom...

U ovom virtuelnom svijetu, gdje granice i daljine nisu prepreka za druženje, gdje ne postoji razlika po onome ko si i šta si, i gdje se svi predstavljamo nickom i slikom (avatarom).
Neki kao i stvarnom svijetu, ostave trag svoj, jedinstven...a neki dodju i odu neprimjetno kao da nikad i nisu bili tu, čine samo broj...
Polako je igra, u koju je svako ušao sa nekim svojim razlogom, postala nešto potpuno drugačije...neki su ostali jer i dalje vjeruju u neki svoj "virtelni cilj", neki su ostali jer su upoznali ljude zbog kojih vrijedi ostati, neki su napustili jer su bili povrijedjeni iz nekog razloga, jer nisu našli ono što su željeli, što su mislili da će...a neki su napustili i ovaj virtuelni i "onaj realni" svijet iz samo njima poznatog razlog, ostavljajući iza sebe nas da ih povremeno spomenemo sa nekom lijepom misli, da postoje i druga riješenja i da nije "taj izlaz" najbolje riješenje, ali da ih ne optužujemo zbog onoga što su bili...

I da nije sve tako loše, i da sve ne ostane na virtuelnom, ljudi se povezuju, upoznaju i druže, stvaraju nova prijateljstva...i nove vrijednosti... Ne zaboravite, ti ljudi su danas tu...a sutra...



Uvijek boli odlazak prijatelja, pa bio to i odlazak sa virtuelnog svijeta, ili odlazak čak i u stvarnom svijetu....

Nikada nije kasno nekome reći koliko vam znači i šta vam znači...Ne propustite tu priliku ako vam se ukaže. Ko zna kada ćete imati novu...



čarolija duše jednostavno se ne vidi
osjeti se po tananim nitima duše
i možda se svima i ne svidi
ali sitne su to duše...

Glume veličinu, okrutnost i junake,
misle da je duša ispod površine svake....

Do duše se putuje polako
i dostići je ne ne može svako.
Čaroliju u duši, čaroliju u srcu
svako je nosi, svako je voli....
ne smije niko da ti sruši...

Mnogi će doći, mnogi će kroz život proći,
samo oni koji su vrijedni, ostaviće trag svoj,
satkan u bekraju duše...

I svako sjećanje i svaki hod po tragu tom
ispuniće prazninu u srcu tvom...

I možda nije uvijek ono što se želi,
ali sigurno je ono što ne blijedi...

Ne blijede uspomene, slike ni pisma
koja su pisali jedno drugom...

Priča se svaka previše gleda sa strane bola,
a svaki kraj je bolji,
nego kad priča stane na pola...

Svakoj priči kojoj dođe kraj,
za neke bude u travi sjaj...
za neke priča tek je na početku...
a za neke prilika da isprave staru štetu ...

Možda nije ono na što ste navikli, nema neke veze sa onim što do sada sam pisala, ali prosto je bolje malo za promjenu i izmjeniti navike...





Deja-Vu