Join the new world

Iskreno vas žalim što ste zalutali u prvo izdanje mojih šizofreničnih škrabotina. Možda i zadnje, tko zna. Neka slobodno prestanu sa čitanjem svi koji su kliknuli na ovaj naslov u nadi da će možda naletjeti na nešto dovitljivo u vezi ove patetične igre. Žao mi je, ali moram vas razočarati ako ste ovdje iz takvih pobuda; jer mene cijela ta parodija niti najmanje ne zanima, nego svaki dan dolazim ovdje samo zato da mogu po nečemu klikati i gledati šarene sličice. Dakle, ove tzv. 'novine' su tek potpuno glupi pokušaj da, eto, jedno potpuno promašeno čudovište pred potpuno nepoznatim ljudima izbaci iz sebe ponešto mentalnog otpada.

A sada, da prijeđem na stvar. Ne vjerujem u ljude. Niti u život. Niti u to da dobro uvijek pobjeđuje zlo. Dovraga, ne vjerujem čak niti u pesimizam! U meni nema ničega, samo golema praznina bez smisla, ispresijecana sa ponekom traumom i razočaranjem. Ne znam tko sam, niti kamo idem; ali dosta o tome.

U standardne šablone također nemam vjere. Jer jedno je znati kako bi nešto trebalo funkcionirati, a sasvim drugo pronaći rješenje kada to nešto jednostavno ne funkcionira. Na primjer, vrijeme nikako ne liječi sve, bez obzira što drugi o tome govorili. Pogotovo kada se jednog dana suočite sa gubitkom kojeg nije moguće nadomjestiti, štetom koju nitko ne zna popraviti, mrljom koja će se uvijek vidjeti. Vrijeme prolazi, a bol ostaje. To nije život kakav bi trebao biti, tek kazna koju želite što prije prekinuti.

Vjerojatno je bolje da stanem na ovome. Nije me briga je li ovaj tekst itko razumio. Nemojte sa time razbijati glavu jer nisam toga vrijedna. Međutim, voljela bih da barem netko ima koristi od mene. Zato ću prvoj osobi koja se oglasi u komentarima dati 2000 HRK. Za mene su to samo neke brojke na ekranu koje mi, kao i sve ostalo, ne znače ništa - ali možda uspiju usrećiti barem nekoga drugog.