Najusamljenije drvo na svetu decenijama je bilo jedino stablo u pustinji
Lud I Jak
Drvo Tenere bila je akacija, koja se smatrala najzabačenijim drvetom na Zemlji. Bilo je jedino stablo u okrugu od 400 kilometara zbog čega je bilo orijentir raznim karavanama deva koje su prolazile kroz regiju Tenere u Sahari na severoistoku Nigera.
Drvo Tenere je bilo toliko poznato da je uz Arbre Perdu ili "Izgubljeno drvo" na severu bila jedina stabla koja su prikazivana na kartama u prečniku od 1:4 000 000. Drvo Tenere nalazilo se u blizini 40 metara dubokog bunara.
Drvo Tenere je bilo poslednje od grupe drveća koja su rasla dok pustinja još nije bila toliko isušena kao što je danas, kada je bez ikakve vegetacije. Stablo je stajalo najmanje decenijama na tom području, a nastavilo je da buja uz pomoć podzemnih voda. Tokom zime 1938.–1939. iskopan je bunar u blizini drveta, pa je pri tome otkriveno da je njeno korenje doseglo podzemni rezevoar vode dubok oko 33–36 metara ispod površine.
Zapovednik savezničke misije Mišel Lesurd, ugledao je stablo 21. maja 1939:
- Ovo stablo se mora videti da bi se verovalo da postoji. Šta je njena tajna? Kako može biti živo usprkos toliko kamila koje prolazi kraj nje? Kako to da neka zalutala kamila ne pojede njeno lišće i trnje? Zašto razni prpadnici naroda Toureg koje predvode karavane ne odrežu njene grane kako bi napravili vatru za čaj? Jedini razlog je taj da je to stablo tabu i da se smatra takvim od ljudi. Postoji praznovjerje, kodeks plemena koji se uvek poštuje. Svake godine se razni ljudi okupljaju oko stabla pre nego što krenu na raskršće Tenera. Ovo drvo je postalo živi svetionik; prva je ili zadnja oznaka za one koji napuštaju Agadez za Bilma, ili se vraćaju.
Drvo je oboreno i uništeno 1973. godine, navodno od pijanog libijskog ili alžirskog vozača kamiona koji se zakucao u njega. U jedno jedino drvo u pustinji. 8. novembra 1973. ostaci stabla su preneseni u Narodni muzej Nigera u glavnom gradu Nijamej, gde su smešteni u paviljon radi uspomene. Cela je država tugovala kada se pročulo da drveta više nema.
Akacija je dugo živela. Jer su ju stanovnici smatrali nečim posebnim, Božijim drvom. Pričali su da se pod drvetom čuju čudni zvukovi, ponekad čak i glasovi. I verovalo se da će umreti svako ko ošteti ovo stablo.
Drvo je mrtvo, ali njegova legenda i dalje živi.
Comments
Super clanak. Srecno u daljem novinarstvu, ja se ne usudjujem vise da pisem. 😃
Hehe hvala. Razumem te u poptunosti 🙂
Veoma Zanimljivo, nastavi sa ovakvim clancima.
Hvala drug hocu 😛
bravo no što su to deve?
Lepe zene (ili kamile - zavisi od konteksta)
о7
🙂
o7
🙂
o7
🙂
o7
o7
o7
o7
Mnogo mi se dopada sve sto pises, te zanimljivosti. 🙂
Hvala ti drug 🙂
o7
🙂
v55
Fala 🙂
[removed]
Odličan članak!
Samo mala ispravka, drvo je srednjeg roda.
Pozdrav 🙂
Hvala.. Kog roda je imenica drvo? Jesen! hehe 😛
E baš to 😃
Lep clanak imas vote sun endorse
Hvala drug 🙂
o7
🙂
o7
🙂
zanimljiv clanak o7
🙂
[UmNES]
DW>Blic>Žena je uvek u pravu>top1389 internacional
v83, s858
uzvrati ovde: https://www.erepublik.com/en/main/newspaper/ckrabotini-263267/1
Uzvraceno drug 🙂