Join the new world

I dok kralj iznad porote sjedi, na tronu sazdanom od zlata koje robovi glavama svojim umnogome platise, ispred njega osuđenik na smrt stoji. Blijed, umoran ne s mišlju o smrti već da li da odabere štrik vješala ili mač koji se na suncu kupa i šalje bljesak sa stola. Ne čuje ništa iako se gomila ljudi, željna krvi nadkučiva nad improvizovanom ogradom. Citaoc presude izrekao je presudu, a osuđenik samo po kretnjama tih ljudi mogao da zna sta slijedi. Ljudi se izmakeše od ograde, ne zbog straha od onog što slijedi već čisto da ih ne dotakne krv živog koji će biti ubijen. "Mač" uz jecaj progovori i isti sa stola kroz ruke, njega koji će izvršiti presudu sjevnu u masu. Zvuk izvlačenja maca i lupa svezice na njegovom vrhu, isprepletene koracima koji postaju jedina granica do smrti je jedino sto se cuje. Zabljesnu mač kao da dodiruje nebo, i dok para zrak prema vratu u kojem se vene napinju začu se znan glas: "Stani" od konjanika što stajaše dalje od mase.

Ukočena ruka s mačem odmaknu se od napregnuti žila dok se uplašeni narod sklanjao ispred frktanja konja. Zvonjava teški čizama koje se glačaju od tijelo smedžeg konja kojeg sunce na tren boji u crveno. Bio je to samo prvi konjanik za njim uslijediše još tri. Frktanje, potezanje uzda i miris znoja razuzdanih konja priblizavao se platformi. Konj kao nenamjerno udari nabijenim sapima o ogradu i stražari stadoše pred kralja. Na konju, konjanik okovan u srebreni štit s obje ruke čvrsto na uzdama dok se konj otima tražeći više prostora za stajanje. Ljudi koji su bili dalje nadkučivali su se da mu vide lice ali kao i oni bliže zbog metala na glavi ne prepoznaše ga. Cik ograde koju konj uveliko savija izmami raju dalje od ograde. Drugi konjanici, strijemo i ne tako otmjeno na čas puteve im presjekoše.

Straža opkoli bliže svog kralja i neko od njih za lance pođe vuci okovanog. I dok ga na silu vukuše do mu noge stružu o pod, nekoliko njih poskočiše u tom teglenju u pomoć. Začu se zveket kao lanaca i konjanik biješe već na platformi, lijevom rukom držao je konja a desnom uz nogu vukao je blistav mač. Reko sam da stanete- prozborio je mirno on dok rukom pušta useknutog konja. Stražari zastadoše i rukama za mačem krenuše. Dok mačem ide prema njima jasno im pokaza ožiljak na ruci koji kao da im bude još jedan znak da u namjerama odstupe. Oni ipak ne odustadoše, još jače počeše vuči izmučeno tijelo osuđenika, dok se red stražara pripija uz improvizovani kraljev prijesto, jedan od njih pusti lanac i brzim potezom izvuče mač kao da upozorava konjanika da se ne približava, ostali nastaviše da vuku zatvorenika. Dok laganim i ujednačenim korakom, s mačem u ruci ide prema njima, lijevom rukom u jednom potezu skide kacigu sa glave tako da ga straža i čuvari zatvorenika dobro vide. Ljudi iz mase već mu vide potiljak obrijane glave, snažnog vrata i ušiju pripijenih uz glavu, još mu ne vide lika jer korača prema njima ne osvrćući se.

Čuvar koji izvadio mač pade na koljena pred njega i dok pokuša da izusti neku riječ glava mu se otkotrlja od platformu, odskoči još jedanput i pade među masu. Hroptanje tijela prekide još jedan udarac mačem u odsječeni vrat i krv se razli po čizmama konjanika i dalje od njega. Ostali čuvari već pustiše zatvorenika koji ležao u krvi jednog od svojih čuvara. Krenuše prema kraljevim stražarima kao da zatražiše zaštitu međutim oni izvukoše svoje mačeve i dadoše im do znanja da je njihova sudbina u rukama konjanika, za kojeg se svi pitaju ko je zapravo. Dio ljudi iz mase nahrli na ogradu da bolje vide, djeca i žene izmakeše se dalje.
Niz mač konjanika kapljala je krv, dok se saginjao da vidi da li je zatvorenik živ. Jos dvojica sidzose s konja i stadoše kraj njih zbog pogleda boljeg, ili odmora od neudobnog sedla. Konjanik pridze bliže a čuvari problijedjeli samo stajaše kao da ih sam postavio da se ne miču. I dok prilazi straži koja se kreće uz tron kralja, masa je prestala da diše. U zraku se osjećala napetosti, neki nesavladiv strah isprepleten sa osjećajem krvi u ustima, kroz samo zvuk kretnje konjanika.

Okrenuo se prema ljudima i vidjeli su njegovu lijevu stranu lica, njegove tamne obrve, njeGovo zgrceno ljutito oko i nenaborano lice. Poznavali su ga od ranije, čuli su za njega u pričama da dolazi poslije žetve, kada se vreće raža podignu na tavane, i jutro poslije toga osvane na konju. Izgledao je tako živo, tako stvarno i vjerovali bi da je to on da je isprican u nekoj novoj prici i da su smjeli da ga dodirnu dodirnili bi ga da vide je li stvaran ili je to još jedna noćna priča u koju su se kao i uvijek zadubili.

U očima zatvorenika se vidio njegov lik, dok se njegove oči borale nastojeći da ga vidi bolje, da mu rukom, u kojoj odavno nema snage da posljednji znak, i dok napola mrtvac vuče ruku po krvlju zgrušanom i uljepljenom o hrastovi pod dodirujuci konjanika prvo za mac a onda kako se on nage nad njim, dodirnu ga za lice i njegovu facu umaza krvlju.

I kad pusti zatvorenika, on izdahnu i traljnu o pod, i dok se masa sa uzdahom oporavi od čina koji se desi tu pred očima njihovim, konjanik već bijaše preblizu kraljevim čuvarima, i vođa njihov dižući ruku i spuštajući mač, krenu da prisegnu njemu, ali konjanik potezom mača odsječe mu dlan koji on pruži prema njemu.
U nevjerici toj čuvari počeše da skaču sa kraljevog trona, bacavši mačeve koji popadaše po pozornici na kojoj je samo jedna glavna uloga, konjanik mahnu mačem i odsječe kralju glavu, dok krv teče po razasutom oruđu kruna odleti pred dječaka u masi koji je uze u ruku i podiže visoko da je utihnula masa dobro očima, ulivenim od straha vidi, i dok je drži jedan od konjanika uzjaha svog konja i u trku pohrli ka dječaku, pružajući mač skide krunu iz ruke dječaku a drugom je metnu njemu čvrsto na glavu. U svoj toj buci dok narod gledaše u dječaka konjanik sa platforme biješe na konju, koji se prope kroz ljude, i krenu ka plavom dječaku u masi, i dok prolaziše pokraj njega, mačem mu nacrta "L" na glavi i okrenu se posljednji put prema masi i oni mu vidješe lice sa tim istim znakom, sa znakom čovjeka koji dolazi poslije žetve kada se vreće raža dignu na tavane....