Join the new world

… nismo mogli vjerovati šta se desilo našim suborcima, tim koji je zapalio Krajinu upao je u zasjedu, koju su postavili izdajnici zajedno sa diktatorovom vojskom. RobertBiH i Sandor Szavost su bile teže ranjeni i nisu mogli nastaviti put, Senaid007 i BNK Nightwish su prošli los, srećom su izbjegli salvu metaka koje je neprijatelj ispalio na revolucionare. Ponudili su se da krenu prema Sarajevu ali smo im savjetovali da ostanu sa RobertBiH i Sandor Szavost te da im pomažu u teškim trenucima.

Vidno prestresni smo krenuli dalje, nije bilo lako ići a ne znajući šta će biti sa našim suborcima, da li ćemo ih naći žive ili ne. Kako smo stezali obruč oko diktatorovog gnjezda, sve više smo bili oprezniji i bojali smo se da ne završimo kao naši suborci.

Dan 3084, borbe su uveliko počele i sve više građana nam izlazi u susret, svjesni da pod diktatorovom palicom ne mogu više živjeti, sa veseljem nam daju hranu i piće. Uzimamo ono osnovno ipak mi smo tu da oslobodimo i pomognemo potalčen narod eBiH a ne da koristimo nastalu situaciju. Teške borbe se vode po cijelom gradu ali najopasnije i smrtonosnije borbe se vode oko Palače, gdje se skriva diktator sa svojim najvjernijim podanicima.

Edoxin nas je sve pozvao i predložio nam da se naša grupa direktno uključi u borbe oko Palače, svi smo se složili da je pad Palače imperativ i uputili smo se prema istoj u nadi da ovo ludilo i krovproliće prestane. Po dolasku smo svi bili zaprepašteni prizorom, prozori su bili zabarikadirani, zidovi obdani bodljikavom žicom, sa krovova su prilaz stražili snajperisti.

Teško će biti - rekao je Edoxin.
Šta se mora nije teško - dobaci BNK RIMTUTITUKI

Svi smo zgledali i složili se da je vrijeme da dovršimo ono što smo započeli u Splitu, da oslobodimo eBiH te da se vratimo svojoj rutini prije okupacije. Uključili smo se u borbu, prvo što je trebalo uraditi jeste, skinuti snajperiste, jer su oni nemilosrdno sijali smrt sa krova. Za taj zadatak se javio fosejk1, koji, kako reče, ima dosta škole sa snajperistima. Nije ni čudno, sa obzirom da je preživio te postao kralj šverca u surovoj Južnoj Americi. Bog zna kakve talente i sposobnosti nam taji, gerilski način ratovanja mu nije nepoznanica. Snajperisti su pali za pet minuta, no to je tek bio početak, još je bilo ogromno diktatorovih podanika koji su zagriženo spriječavali ulazak u Palaču. Bili smo nemoćni, sa svojim zaostalim tenkovima nismo bili kos modernoj dikatorovoj vojsci i ovo situacija je bila bezizlazna.

Nakon par sati teških borbi, sa druge strane trči mali Mutwak, BNK RIMTUTITUKI i mr.ciro psuju, ne žele da ga pogodi zalutali metak.

Ljudi, ljudi mislim da sam nešto otkrio na drugoj strani ulice, nekakav podrum - zadihano jedva izusti.
Daću ja tebi podrum, hoćeš da pogineš ovdje, ko bi te nosio na savjesti čitav život - reče mr.ciro
Mlad je još, valjda će skontati kako to ide - reče BNK RIMTUTITUKI zaštitnički.
A da mi to provjerimo, nemamo šta izgubiti - reče zoriontasuna.
Svi smo se zgledali i na kraju krenuli prema uličici.
Gdje podrum - upita Zamger
Eno tamo, u onoj zgradici - reče Mutwak, pritom pokazavši na napola porušenu zgradu na drugoj strani ulice.

Da se pomaknemo još deset metara naprijed - predlagao sam.
Zašto, da mi sad to objasni? - upita BNK RIMTUTITUKI
Pa ako već prelazimo ulicu, barem da pređemo preko pješačkog, da ne kršimo pravila - rekoh kroz smjeh.
Slažem se, idemo preko pješačkog, ko gospoda - reče duhovito BNK Dante.
Vama dvojci nešto fali, jebo vas pješački, naprijed podanici moji - reče Edoxin.
Jedan po jedan smo počeli prelaziti ulicu u nadi da nas ne pogodi zalutali metak.
Hajmo to brže, nemoj da vas pogodi metak, neću da ostanete na pješačkom - dobaci piixiie.

Na drugoj strani smo ostali ja, zamger, mr.ciro, mutwak i fosejk1, koji se okretao i oečkivao nešto.
Šta je brale, prpa aa - kroz šalu sam mu dobacio.
Bježi tamo, kad je mene bilo strah - odgovori fosejk1.
Šta ja znam, tu se nešto okrećeš, pa rekoh da te nije…. - nisam ni uspio dovršiti rečenicu, iz nas se je srušio betonski zid i 10 q11 se je stvorilo niotkuda.
Njih sam očekivao - reče fosejk1
Ostao sam u čudu, samo Bog zna otkud su došli ovi tenkovi. Plaćenici? Da li su na našoj strani ili ne?
Ne brini se, naši su, ovo je moja elitna jedinica iz… dobro neću ti reći odakle je, dovoljno da znaš da je moja - reče fosejk1.
Stari, uvijek imaš asa u rukavu ama baš uvijek - rekao sa kroz smjeh.
Šta ćeš, takav sam ti, nego vi crta u podrum a ja idem sa amigosima direkt prema Palači - reče fosjek1.

Sastali smo se u podrumu, objasnio sam im šta se upravo desilo, svi su bili zadovoljni jer se fortuna okrenula na našu stranu. Mutwak nam je objasnio sve u vezi tunela i gdje vodi. Naime tunel je vodio dirket u Palaču. Ponuđeno smo objeručke prihvatili i krenuli prema unutrašnjosti Palače. Nakon 15 minuta smo došli u zamračenu sobicu, izvana smo čuli glasove, krike i detonacije. Polako smo izašli i uputili se prema vrhu, pretpostavljali smo da se diktatorova rezidencija nalazi gore.

Međutim nije sve sjajno i bajno, rezidencija na vrhu je bila prazna, čekalo nas je pismo na stolu u kojem je pisalo slijedeće:

Ako čitate ovo pismo vjerovatno je Palača pala u vaše nesposobne ruke. Dok čitate ovo ja sam daleko van granica eBiH. Nikad me nećete dobiti, nikad. Pobjegao sam sa svojim istomišljenicima, topla braća preko Drine su mi pomogli. Osvetiću se ja vama svima, ne zvao se ja Brizgonja.
Uvidjevši da ih je voditelj izdao i pobjegao, preostali dio vojnika u Palači se je predao i samim time je završen period agonije, patnje i represije u eBiH.

Dragi dnevniče danas je dan 3100, prije dvije sedmice je svrgnut diktator BriZgonja, posljedice njegove tiranije se sabiraju, jedno je sigurno, trebaće dosta da se vratimo na stare staze slave, ali kad se složne ruke slože sve može. Sve se polako vraća u normalu, Institucija se vratila u eBiH, zamger ponovno počeo sa radom, fosjek1 opet se izgubio u Južnoj Americi. Vrhovni poglavar, vjerski vođa i duhovni iscjeljitelj svih naroda i žena, trenutni CP se nekako najbolje snašao, obnovio svoj hram, djevice opet aktualne, legalizovao marihuanu, potpisali smo sporazum sa Jamajkom o isporuci trave četiri puta sedmično. Nekolicina entuzijasta je otišlo na Jamajku na seminare o uzgoju trave, naravno sve plaća Edoxin.

Ja i zoriontasuna se trebali vratiti na Madagaskar i uživati do kraja eŽivota ali to se nije desilo, jednog jutra je jednostavno nestala. Čuo sam da je negdje u Crnoj Gori, da uživa i da je našla ljubav svog eŽivota. Odlično, rekoh u sebi, nek joj je sa srećom.

A ja, meni ne preostaje ništa drugo nego da nestanem, da odem negdje gdje me ne poznaju, da postanem nepoznat svima koji me poznaju. Da pokušam preboliti i naći smisao eŽivotu.