Žorž

Day 2,623, 04:35 Published in Thailand Russia by SajIer





... Koliko moram.
... Šest!
... Dalje.
... Bogami ja ću sedam, pa kud puklo, ( imam; Kralja, damu, malog, desetku i osmicu u maku, dama u zelenu i damu, kralja u crvenu. Uzimam dve karte ( kec makov i kralj crveni ) 3🙂

Au bre što se nešto "čuje" pfff... kume, osetiš li ti neki bazd? Evo krenula mi pegla na momenat. Ma to Džou smrde ove zavijače, duvan sa pijace šatro prirodan a smrdi kao lešina! Jbt. osetim nešto smrdi na crkotinu pomislih da ti noge uginule 🙂
Bacite sedam karata, da vidim ko je sta sačuvao uzeh osam štihova deli Džo.

Brt. Opet nešto badžuga, ženo otvaraj prozor slošilo mi se.. Kume da nisi ( taman da ga upitam da nije kojim slučajem obuo gilje od starog) Naravno da ti smeta sve kad gubiš! ( prekide me u po" rečenice) Pa sad odnesoh osam štihova a ti si dobrano iza mene, kako ja gubim?
Ajde, ajde, ne kukaj samo!
Došao i red na mene da delim pa iskoristih vreme da odem i pustim piš 🙂 Jbg. pivo, domaće vino, sedenje, učini svoje da se bešika dobrano napuni. Vraćam se ja kad moj ortak Žorž zavukao noge pod tepih 😃 Batuka pa šta ti je? Da li ti je hladno na nogama?
Nije! Kao iz topa!
Pa što si zamotao noge pod tepih *urci te krpili ?
Žorž promenu sve one gey boje za tri sekunde. Brt. radio sam čitav dan i ne stigoh da se uljudim a ti si navalio da igramo gankstera.
Pa i mislio sam da sam ja kriv haahahahaha.

Žorž je retka jedinka ovog našeg društva kome čovek ne može da bilo šta zameri! Ispravan, pošten, vredan, da ne dužim, sve odlike ima koje krase jednog kvalitetnog čoveka. ALI taj "zvuk" njegovih nogu mogu da poredim samo sa jednom slikom koja mi se urezala u toku služenja vojnog roka;

...dežurni sam, vodim vojsku na kupanje i nakon toga vraćam se da zamenim pomoćnika dežurnog da i on čovek može da ode da se "plakne". Ulazim u spavaonu pomoćnik ode, a ja se bacim u moj krevet i spustim plahtu sa kreveta iznad mene. Tako da sam bio skriven od pogleda dofa, dežurnog bataljona i ostalih znatiželjnika koji bi me eventualno zaposlili nečim veoma bitnim 😛 . Mir, tišina, jedan od retkih momenata kada vas u spavaoni boravi po brojnom stanju 146.
Škripa vrata... koraci čizama koji se približavaju mom krevetu. E reko ajd u P.M. da li je moguće pomislih u sebi da će sada da me iscima neko!?
Provirim polako ispod plahte kad moj "komšija" Trajković, seda na njegov krevet, izuva čizme, skida čarape koje stavlja pod nos, pravi facu kao da mu je neko nabio čačkalicu u oko i počinje da kašlje! Otvara kasetu vadi desodorans " Miris pokošenog sena" ( ovi malo stariji erepljeni znaju koji je to) 😃 I brate ošprica one noge i kulturno nazuva nove čarape! Do tada sam mislio da sam sve video. Nisam mogao više da izdržim suze su mi same krenule, što od smeha, što od ne viđenog smrada koji se proširio iz te njegove "kasete" .Jer tu je bilo groblje čarapaaaaaa!! Ajoj majko mila i sestro rođena, pa ja vama to ne mogu da opišem!
Trajkovićuuuuuu "pleme vi ebem žalno" to je inače bila njegova psovka koja mi se dopala pa sam je svremena na vreme upotrebljavao. Pa čoveče da li si ti OK? Msm. jbt. sve sam video i kontam da nisi pri čistoj svesti i zdravoj pameti!?
Čovek se izgubio. Nekakao smo se dogovorili da će ovaj slučaj ostati među nama ako odradi dezinfekciju prvo kasete pa onda i okolinu njegovog kreveta i naravno spali te lešine od čarapa.

Takav "zvuk" je od prilike širio i moj Žorž. Redovno. Skrenem pažnju jednom, dva puta, tri puta. Pošaljem mu par linkova sa tinkturama protiv gljivica. DŽABA!

Zvonjava telefona jutros.. Javljam se. E matori nisi se javio sinoć poslao sam ti poruku. Da li ste se družili pita Žorž. Ma jesmo nešto kratko, razišli smo se pre 22h. Kad iz pozadine moja žena viče Nisteeee ! Prošlo je 4h!

Ostadoh bez teksta sa glupim pokušajem da se izvučem. Naravno ne uspelim. Pogledam u pravcu žene i gužvam kutiju cigareta! Važi, ćao, ćao :/

Pa dobro ženo, da li si ti normalna??? Pričam na mob. sa mojim ortakom što ti je jezik brži od pameti i zašto ali zašto imaš potrebu da me ispravljaš?
Odgovr je naravno bio tipa, bla bla, bla, bla, bla bla bla..


Živi bili!