-Dobar dan, tak'a i tak'a stvar (ARKONA)

Day 2,024, 14:52 Published in Serbia Serbia by Serdar Od Niksica


1,2,3 i 2,2,3 i 3,2,3...




Inspirisan od strane pojedinih autora koji u svojim novinama znaju objaviti štogod drugo do uobičajnih tema( glasanje, podjela tenkova itd.), odlučih da i ja malo zasučem rukave, opteretim što tastaturu, što miša i na neki način pokušam da doprinesem makar malo srpskom medijskom šarenilu. Dokle god budem radio trudiću se da novine budu što zanimljivije i da svaki broj bude urađen na valjan način. Novine će izlaziti u zavisnosti od mog slobodnog vremena, raspoloženja ili potrebe da se nešto objavi.

Kada sam od usta odvajao 2 zlatnika, radio sam to isključivo zbog jedinice. Novine sam tada zamišljao kao glasnik u kome će se veličati i slaviti pobjede, obavještavati javnost eSrbije o ishodima raznoraznih akcija, novim regrutacijama itd. eRepublik sam nekoliko puta napuštao, logično, isto toliko puta se i vraćao i mogu slobodno da kažem da jedina stvar zbog koje sam još uvijek tu je naš projekat, naša jedinica. U Arkoni (jedinica je osnovana pod imenom PERUN.SRB koje je docnije promijenjeno) sam od njenog početka. U nekim ranijim člancima sam pisao o našem početku, razvoju jedinice, izazovima sa kojima smo se susretali... Uglavnom, da skratim. Poslije svih uspona i padova i skorašnje reorganizacije, danas jedinica broji 7 aktivnih članova. O njihovim igračkim i ljudskim kvalitetima je suvišno trošiti riječi. Mogu samo da pomenem, kao jedan od primjera posvećenosti jedinici, da su pojedini članovi uništavali i prodavali svoje fabrike da bi jedinici obezbijedili oružaru najvećeg kvaliteta. Trenutno se nalazimo na korak do cilja i kao komandant želim da kažem da sam ponosan na sve njih. Ono što nam trenutno najviše fali je svježa krv. Novi ljudi, sa progresivnim idejama, zdravim pogledom na igru, koji su zainteresovani da izučavaju i razmjenjuju znanje i iskustva iz staroslovenske istorije, mitologije itd. i koji ce željeti da daju svoj doprinos napretku jedinice.

Teme koje će uglavnom biti zastupljene u novinama biće: Panslavizam, Rodovjerje, običaji i tradicija Starih Slovena. Tekstovi neće biti obimni ali, nadam se da će biti zanimljivi, i da će na pravi način uspjeti da mnogima od vas približe gotovo zaboravljenu istoriju naših predaka, kojoj se danas, u sistemu obrazovanja, ne poklanja nikakva pažnja.

Za prvu temu mislim da bi najprikladnije bilo da objasnimo porijeklo imena jedinice. Mnogi od vas su se sigurno već susreli sa Arkonom, popularnim ruskim folk-metal bendom. Ako je neko dalje istraživao mogao je da sazna više o slavnom kulturnom i političkom središtu Polapskih Slovena.




Arkona na ostrvu Rugenu, gde se nekada uzdizao hram posvećen slovenskom bogu Svetovidu je danas prostor mistično-idilične lepote, za koji se ne može ni po čemu pretpostaviti da je pre mnogo vekova bio poprište dramatičnih istorijskih događaja. Arkona predstavlja krajnju tačku na ostrvu. Nalazi se na hridini, to je proplanak koji se sa 40m visine obrušava u more. Mesto je obraslo rastinjem, voda neprekidno grize, otkida i oburvava liticu klifa i on gubi svake treće godine po metar zemlje. To je ujedno i najsevernija tačka Nemacke. Ostrvo Rugen koji su Sloveni zvali Rujan , na čijem se kraju nalazi Arkona odlikuje bujno rastinje a sam predeo izvesna blagorodnost umilnost i lepota. Čini se da nije moglo biti slučajno što je to mesto bilo određeno za svetilište vrhovnog boga Zapadnih Slovena.




Hram je bio u centru naselja, drvene građe i četvorougaone osnove. Spoljašnji zidovi su bili ukrašeni radovima u drvetu sa predstavama božanstva. Ovaj prostor je bio natkriven drvenim krovom. Postojao je jedan ulaz u hram. Unutar ovog prostora je postojao manji, koji se sastojao od četiri stuba i umesto zidova imao tapiserije. Unutar ovog prostora je stojala velika statua, znatno viša od veličine običnog čoveka posvećena bogu Svetovidu. Statua je imala četiri glave, dve okrenute grudima, dve ka leđima tako da je po jedna gledala levo i desno. Glave su predstavljene izbrijane sa kratkom kosom kako su nosili tad Rujanci. U desnoj ruci on je držao rog sa ornamentima iskovanim u metalu. Ovaj rog se punio vinom i iz njega je žrec proricao uspešnost žetve i plodnost godine. Ogroman mač je stojao uz bok čije su korice i balčak bile optočene srebrom. Jednom godišnje pred žetvu se skupljao narod a žrec je proricao uspešnost i plodnost. Sveštenik hrama je jedini u mestu imao dugu bradu i kosu. Jedino on je smeo da stupi u unutrašnjost hrama. Ulazio bi u hram, uzimao rog iz ruke kipa i po sadržaju vina u rogu bi proricao uspešnost sledeće žetve. Od ovog proročanstva bi zavisilo da li će se deo žetve čuvati ili sve rasipnički trošiti. Tada bi se održao ritual sa pravljenjem ogromnog okruglog hleba ( kolača ) veličine čoveka, sveštenik bi stao iza hleba i pitao stanovnike da li ga vide, kad oni odgovore da ga vide on im odgovara da ga sledeće godine neće videti. Posle ovoga bi sledila bogata gozba sa proždrljivošću koja je fascinirala istoričare. Smatralo se svetom dužnosću napiti se a grehom ostati trezan.




Pri hramu je bio i poseban beli konj za koga se smatralo da ga lično jaše Svetovid. Samo je sveštenik smeo da ga oprema i jaše. Niko nije smeo da mu iščupa dlaku iz repa ili grive. Verovalo se da na njemu svetovid jaše kada ratuje protiv neprijatelja svog kulta. Tvrdi se da je konj uvek bio zatvoren ali bi ga ujutru zaticali znojavog i kaljavog kao da je upravo došao iz borbe. Ovaj konj je služio i za gatanje. Kada je trebalo odlučivati o miru i ratu tada bi se ispred konja postavio trostruki red kopalja a sveštenik bi poveo konja da krene preko njih. Ako bi konj krenuo desnom nogom to bi najavljivalo uspešan ishod pohoda. Ukoliko bi konj krenuo levom nogom, od pohoda se odustajalo ili se odlagalo dok konj ne bi makar tri puta zaredom ispravnom nogom krenuo napred.




Božanstvu u hramu je bilo posvećeno i tri stotine ratnika i konja. Oni su sav svoj plen sa pohoda predavali hramu. Tako da se u o gradu i u hramu nakupila velika količina blaga, srebra, purpurnih tkanina koja je privlacila paznju okolnih vladara . Sve vendske zemlje i cela Slavija je plaćala porez a pokloni su stizali i od susednih kraljeva. Ovo je pogotovo iritiralo crkvene velikaše jer su i neki hrišćanski kraljevi slali darove...


Tekst je preuzet sa Vikipedije a jedan dio iz djela Rastka Kostića "Pad Arkone ili sumrak slovenskog paganzma"


Za prvi broj mislim da je sasvim dovoljno. Nadam se da će neko odvojiti vremena da pročita i nauči nešto novo.

S obzirom da je nedavno bila godišnjica jedinice (8. maj), da neprijatelji kidišu sa svih strana, da je ovo i prvi broj ovakvog tipa, odlučio sam da vas počastim( da se ne lažemo, danas bez tenkova niko živ nece da shoutuje) u okvirima mojih skromnih mogućnosti. Prvih 100 čitalaca koji ostave bilo kakav komentar napisan SLOVIMA dobiće po 5q7 tenkova. Samo bih zamolio da se za članak glasa i isti shoutuje kako bi što više ljudi imalo priliku da ga pročita.




Obuci uniformu i priključi nam se. Čekamo te.





P.S. Zahvaljujem se elveonu na izradi divajdera kojeg se ne bi postidjele ni najtiražnije novine eRepublika 😉
P.P.S. ratkov sinovac je napravio regrutacioni plakat

Slava Rodu! o/