Malo o savezima...

Day 2,506, 13:19 Published in Croatia Croatia by colour haze



Pozdrav svima!


Došlo je vrijeme da i ja ponešto napišem o trenutnim događanjima i onome što slijedi. Samo bih unaprijed napomenuo kako su ovo samo moje misli i neka logika vezana uz dosadašnja iskustva u ovoj igri. Kako to obično biva, pregovori se odvijaju pod velom tajne po nekim misterioznim skrivenim kanalima. Također, ne sudjelujem već dosta dugo u radu vlade i ministarstava, stoga nemojte očekivati nikakve precizne podatke i izvlačiti krajnje zaključke.

Kao što je već natuknuto u pokojem članku kod nas i po stranim novinama, eSvijet se nalazi na rubu ponovnog preslagivanja saveza. Jest da je već očito mjesecima, ali je samo bilo pitanje vremena kada će kulminirati kritična količina dosade pomješana sa nekompatibilnim interesima svih država, nevezano na kojoj su strani. Naravno čeka se i poneki ‘kritični’ CP koji će naći razlog nezadovoljstva kakav god on bio (ili ga umjerno stvoriti) i sve to pokrenuti.

Za početak bih se prisjetio vremena formiranja trenutnih saveza početkom ove godine. eSvijet se borio sa tadašnjim ogromnim problemom zvanim TWO - masivnom neravnotežom u odnosima snaga koju više nije bilo moguće tolerirati. Čak ni oni kojima je to naviše odgovaralo. Bilo je jasno kako se to ne može razbiti isključivo na ratnom polju, niti diplomacijom. Mislim da je presudila volja za nekom promjenom, razbijanje monotonije. Države koje su bile na slabijoj strani su naravno jedva dočekale tu promjenu. Toj skupini smo pripadali i mi. Premda smo navikli igrati na taj način, novi savez u kojem bi napokon mogli okrenuti novi list nudi nam je priliku da napokon prekinemo dugotrajnu dominaciju neprijatelja na našem originalnom teritoriju. Ravnoteža dmg-a na ratnom polju, čemu se težilo prilikom nove formacije, s vremenom je pokazala svoje mane na obje strane.

S jedne strane je Asteria, koja od svojeg osnutka muku muči sa većom skupinom nezadovoljnih igrača, čak i država, zbog načina na koji je savez formiran. Problemi u suprotnom taboru manifestirali su se odmah, niti danas ih ne mogu i neće uspjeti riješiti. S druge strane imamo Aurius - koncept koordinacije i suradnje između Siriusa i Aurore. Isprva je savez bio malo drukčije zamišljen. Pokušavalo se napraviti samo jedan savez koji bi činile jake države i formirao bi se jedan manji za ostale pro-države. Međutim zbog inzistiranja na uvođenju nekih nekompatibilnih, politički nestabilnih ili okupiranih država - jedinstveni projekt nije bio izvediv te je završio daljnjim cjepkanjem u još pod-saveza. Jasno je da svaka frakcija ima svoje interese. Kada nije bilo zajedničkih interesa, svatko je radio po svome i tražio pomoć za nešto što drugi ne podržavaju. Obje strane neko vrijeme su se borile i sa neaktivnošću, i prevelikom količinom nepromišljenih i nepotrebnih NAP-ova, neke od njih se srećom uspjelo zaustaviti prije veće štete i negodovanja. Ovo su jedini razlozi zašto je Asteria i preživjela do sada - manja kompaktnija grupa jačih država sa lakšom koordinacijom suočena je sa sporošću u odlučivanju, nepovjerenju te premišljanju prilikom zadavanja finalnih udaraca. Usudio bih se reći da su većinu vremena ratovali protiv ‘demokracije’, nečega čemu nema mjesta u samom vrhu saveza koji donosi krajnju odluku a na drugima je da ju izvršavaju.

Iz svega ovoga je vidljivo kako savezi nisu prerasli početne uvjete poslovanja, nije bilo zbližavanja među zemljama članicama kako bi stvorili neku zajedničku viziju za budućnost. Jedino što je svima ostalo su veze i prijateljstva sa državama iz prijašnjih zajedničkih avantura, oni koji se međusobno ‘vuku’ svugdje gdje idu. Kako sada stvari stoje izgledno je i vrlo je vjerojatno kako će se u novoj rošadi spajati takvi manji blokovi država.

Iskreno, način na koji je započela priča oko preslagivanja saveza i oni koji su ‘započeli’ te glasine nisu logični. Sve probleme koje naša strana ima je relativno lako premostiti ili zataškati dovoljno dugo dok ne prebacimo pritisak na neprijatelja. Objektivno gledano, Asteria je trebala biti prva koja će se pasti pod pritiskom i međusobnim konfliktima. Tijekom postojanja ovih saveza što se tiče Siriusa bilo je nekoliko trzavica, poput Brazila koji nas je sve skupa iskoristio za svoj NAP s Argentinom i prelazak na neprijateljsku stranu (što mi je nije bilo teško za očekivati sudeći na kakvoj su reputaciji i dosadašnjim iskustvima), izbacivanje SAD-a koje je produkt nepovjerenja te nedostatka ‘ulaganja’ u nove saveznike i preuzimanje rizika, i na kraju sveprisutni razni NAP-ovi u situacijama kada je nečija sigurnost visila o koncu. Dosta je njih ostalo i prešućeno, ali sada više nije ni bitno.

Ono što preostaje je ova monotonija i bezvezni ratovi bez ikakvog motiva, koji ponovo guraju države u tihe pregovore i kombiniranje. ePoljaci su označili početak novih pregovora i poticanjem nemira među našim saveznicima, počevši sa odbacivanjem preuzimanja aktivne uloge u ratu protiv eSrbije zajedno sa eČileom i općenitom pasivnošću pri pomaganju ostalima. Ova zajednička kampanja bila je od velike važnosti da profunkcionira i ponovo zbliži Aurius. eČile time ostaje u Europi, a mi oslobađamo eŠpanjolsku - dakle, imamo zajednički cilj. Međutim ne događa se ništa, Poljaci ispituju teren prozivanjem eHrvatske i eSAD-a za napad na eSrbiju, te nedugo nakon toga izlazi onaj podrugljivi članak ePoljskog CP-a prozivajući veći broj saveznika nižom rasom. Nakon toga je i više nego očito da se nešto muti. Ostaje pitanje otkuda sve to dolazi? Je li to općenito mišljenje ePoljske, koliko ljudi i tko sudjeluje u toj spletki? Najbitnije od svega, ZAŠTO bi oni koji su pokretali raspad TWO-a i formiranje saveza protiv eSrbije sada najednom okrenuli ploču? Za sada su to sve glasine. Što se tiče čudnih predsjednika ili vladajućih, to nije nepoznato nijednoj državi na eSvijetu.

Pošto svi savezi još uvijek postoje, ne želim se sada upuštati u nikakve spekulacije oko toga što se planira ‘ispod pulta’ ili mogućnostima koje su pred nama. Ne preporučam to nikome zapravo (i onima koji nešto konkretno znaju), jer i ako se nešto događa slučajno otkrivanje karata je dvosjekli mač za bilo koga. U prethodnom odlomku rekao sam kako tu ima dosta nepoznanica što i tko se zapravo igra i s kim. Isto vrijedi i za ponovno jačanje Auriusa, može se dogoditi a i ne mora. Što god se dogodilo, formalno počinje izlaskom iz saveza, ništa još nije gotovo.

U slučaju raspada saveza, što je većina od nas već doživjela, uvijek postoji prazan hod koji presuđuje onome što se planiralo. Da je tako lako sve organizirati i konstantno skakati po savezima već bi znali, zar ne? Prošli smo 90% država iz ovog eSvijeta kroz razne saveze, stoga nije moguće više nešto ne zamjeriti ikome od njih - kao ni oni nama - ali preko nekih stvari ćemo jednom morati preći. Istina je da smo se s nekima rastali na malo grublji način, međutim kada se sjetim starijih dana i kako smo prije dobro zajedno funkcionirali i zabavljali se, neke stvari se mogu i zanemariti (neću reći zaboraviti). U idealnom rezultatu ponovno bi se trudili ući u krug država koje poštujemo i sjećamo ih se kao dobre saveznike koji neće konstantno odbijati pomagati nam kada je najpotrebnije, ali i neće se suzdržavati poneki put preuzeti rizik i dati nam motiva da nastavimo igrati ovu ratnu strategiju.

Još jednom napominjem da je ovo sve hipotetski složeno prema mojem viđenju. Ono što zapravo ja želim je napokon neki rat gdje se može i koja čokoladica opaliti a da ima smisla. Što se tiče novih formacija, izgleda kao dobar put prema dobrom starom ‘1 na 1’ okršaju velikih saveza - bez krda NAP-ova i tajnih dogovora - kojem se teži i koji donosi pravu zabavu. Pošto nas čeka mjesec (ili mjeseci) gdje će do izražaja više dolaziti diplomatske aktivnosti, bilo bi dobro da se svi suzdržimo ‘zlih’ komentara prema bilo kojoj državi ili nekakvog navijanja. Pregovore obično rješavaju oni koji znaju što rade, neće lajati sve i svašta pred drugima ili samo sjediti po kanalu. Ovo sve se odnosi i na napade na veće države koje mogu imati negativne posljedice po nas u budućnosti. Svaka agresivnost prema državama koje nije vrijeme za napasti i nemamo podršku drugih će se naplatiti na pregovorima, budite sigurni u to.

Znam da većini ovo ne zvuči pretjerano zanimljivo, ali greške u koracima dovode do toga da se možda nitko neće htjeti igrati s nama. Utjecaj i reputaciju poželjnog saveznika treba konstantno dokazivati, a sada smo u vremenima kada drugima moramo pokazivati svoju vrijednost. Neki su već požurili sa zaključcima (hint: španjolski MoFA članak), a vrijeme će pokazati nesmotrenost takvih odluka i ranih opredjeljivanja. Stoga budite spremni na poneki kompromis, suzdržavanje od neukusnog trollanja, ali i otvoreni na poneki oprost jer ćemo sigurno završiti sa nekim koga smo već upoznali. Nadam se da bi se složili sa mnom sa ovim zaključkom...

Ako se nekome bude čitalo možda slijedi i nastavak, a možda i ne 🙂.


Uzdravlje i isprika fikusima na članku. Tištilo me u grudima pa sam se morao isplakat po e-papiru 🙂