Jedan od dobrih dana za umiranje
Darkness.
Postoje dani, opasno dugi i prekratki u isto vreme, koje od jutra do mraka preživim zahvaljujući samo svom umeću da bez straha i sumnje u vaskrsnuće dozvolim sebi da se raspadnem i umrem. Za mnom se ne čuju jauci i nema zapomaganja - ja sebe sahranjujem sama i u tišini. Tada očajnički želim da u isto vreme utonem u nečiji topao i umirujuć zagrljaj i u njemu pobedim sve svoje aveti, i da pobegnem od svega i nastanim svoju samoću u nekoj trošnoj kolibi na kraju svih svetova - zauvek. U takvim danima moj strah da će me život u nekom trenutku iskušati dovoljno da stavim materijalno iznad duhovnog i ostanem zauvek mrtva, ludački se bori da prevlada sve ostale osećaje. Kada kidanje iznutra postane neizdrživo, ja zatvorim sva vrata i prozore u glavi, nestanem u nesvet, i dozvolim sebi da utonem u autizam. Sa sobom ponesem samo slova, i od njih izgradim novu sebe, sebi lepšu. I tako, zadovoljna, baveći se ludilom koje samo ljubav može da razume, vratim se spremna da možda ipak jednom i dočekam onoga ko bi me, ovako neuklopivu, smeo da svojata. Srećom, još uvek nekako pobeđujem sebe...
Sabina Embeli
https://sabbinche.wordpress.com/2017/11/25/jedan-od-dobrih-dana-za-umiranje/
Comments
odlicno.... ne pisi cesce 😃
Naravno, kao i uvek! 🙂
Попару неког да наћеш под хитно 🙂
Mislim da bih ga tačno odrobijala takvog, još juče... 🙂
Све ово на шта се жалиш излечи за 5 минта вадичеп и шампањац
Ja u istom tom i uživam u isto vreme... 😃
Па да трезна не би ово никад написала, сад ми има смисла 🙂
Hahahaha
Mislim da nikad nisam pisala a da nisam bila potpuno trezna (ne smem ni da pomislim koja bi mi to bila ludnica u glavi)... 🙂
(a i tuđi se problemi uvek lako rešavaju)
o7
Mislim da ti je ovo najkraći komentar ikad...
Е Саббимче...Мора се признати да си почела да ископаваш веома интересантне теме са ивице реалности.
Ne znam šta bi onda rekao da čuješ razgovore koje umem da vodim sa nekim osobama... 🙂