eRepublik Mafija 3. deo (Politika)

Day 2,528, 04:55 Published in Serbia Serbia by Anicet Ned

Svojevremeno je štancovanje multija bila neka vrsta nacionalnog sporta. Danas se multiji ponajviše koriste u političke svrhe, svedoci smo da kod pojednih političkih stranaka broj članova naraste bukvalno preko noći i koliko se glasova izbriše na svakim izborima. Admini su dosta uradili po otežavanju rada sa multijima i vremenom se njihova isplativost smanjila.
U igri vlada isto mišljenje kao u RL, zakači se na državne jasle pa da uživaš i niko ti ništa ne može. Koliko je samo afera bilo oko krađe državnih, naših para, ali se to brzo zaboravi i lopovi posle 2-3 meseca sede ponovo u vladi. Apsolutno nema mehanizma za kontrolu finansija u državnom instrumentu i neće ga ni biti. Finansiske izveštaje koje redovno dobijamo od naših „vladara“, slobodno možemo da okačimo mačku o rep. Njihovo lažiranje je toliko jednostavno da nemaju smisla i da samo možemo da se nadamo da neko iz vlade neće preusmeriti novac u svoj džep. Da se razumemo, nisu svi korupirani, uglavnom nisu predsednici ti koji kradu, da li su svi iz vlade pošteni i da li će odoleti iskušenu? Česta je pojava marioneta na mestu predsednika, što je najsmešnije da on/ona nije ni svetan da nema nikakvu moć i da se njime manipuliše. Koliko su puta potpuno javnosti nepoznati ljudi dolazili na mesto predsednika, dok su u vladi sedeli likovi sa više mandata po raznim vladama. Povremeno je neophodno, da se pojavi neko nov na vrhu države, to daje narodu lažnu sliku da je došlo do stvarne promene, da je kao doslo do neke smene vlasti i da se novi sveži ljudi pojavljuju na političkoj sceni. Ponavljam, pogledajte ko sedi u vladi i videćete uglavnom iste ljude.
Da bi državne pare završile tamo gde nebi trebale, moraju se poznavati „mehanizmi igre“ i kako na neki način legalno doći do njih.
Primer:
1. Na glasanju je 400000 rsd, koje završe na račun Narodne banke.
2. Predsednik onda prebacuje novac ministarstvima
3. Ministar odbrane i njegovi zamenici raspoređuju novac jedinicam za refund

Mi kao narod možemo da pratimo državni novac samo u stavci jedan, sve posle toga je nemoguće. Ako predsednik i „njegovi ljudi“, imaju nameru da deo novca preusmere u svoje jedinice, stranke ili džepove, apsolutno to mogu bez bilo kakve bojazne da će snositi posledice. Dešavalo se da tokom velikih ratova i dosta jakih bitki država potroši manje novca na refund, nego u mirnom periodu. Da li je u pitanju nesposobnost predsednika i vlade, ili je u pitanju pljačka?

Svrha kongresa, odnosno skupštine je kontrola rada vlade i donošenje zakona. Koju svrhu imaju kongresmeni u eRepubliku?
Pored odličja na profilu, par iskustvenih poena i mogućnosti opstrukcije vlade apsolutno nikakve svrhe nema kongres. Kongresmeni nemaju apsolutno nikakvu mogućnost kontrole predsednika i vlade. Nemaju nikakvu praktičnu primenu i svrhu, barem ne za nas obične građane. Za političke partije je drugačija slika, veći broj kongresmena im daje veći manervarski prostor i dovoljno mesta za zloupotrebe. Sami kongresmeni glasaju kako im čelnici iz stranke narede, tako da je zabluda kada igrači glasaju za nekog pojedinca koji je po njima vredan te „funkcije“.Više kongresmena znači veće mogućnosti za ucene predsednika, njegove vlade i veće mogučnosti za izvlačenje koristi pojedinaca.

Svedoci smo maltene svakodnevnih podela oružja za članove političkih partija, u pitanju su hiljade Q7 puca koje sigurno nisu pale sa neba i za koje treba dosta keša. Da bi zadržali svoje članove u stranci, čelnici istih ih moraju bukvalno plaćati za to i tu se ne štede sredstva. Zato je neophodno imati što veći udeo u vlasti i tako što više izmusti državu zarad očuvanja sopstvene političke egzistencije. Nekada je bilo dovoljni da jedna stranka pored realnih naivnih članova, naštanca 200-300 multija i na taj način sebi obezbedi opstanak u top 5. Adminove mere za borbu protiv multija su delimično otežale posao strankama i vladarima iz senke. Nekada se jednostavno pred izbore namnože multići i pobeđuje onaj ko ih više ima. Sada kada je potrebno dostići određeni nivo iskustva kako bi mogao da glasa, multić postaje manje isplativ i potrebno je više vremena za ulaganje u njega. Manji broj multija je izazvao pravu borbu za stvarne igrače, stranke ne štede sredstva, otimaju se za svakog, daju šakom i kapom nebi li na kraja dana oni sami zavukli ruku u državni džep ili prali ilegalni novac preko države. Ekonomisti među čitaocima ovog članka dobro znaju kako to ide, bez ulaganja nema zarade i to je moto kojim se vode partije. Političke stranke su dobro organizovane kompanije čiji je osnovni resurs igrač/član, prerada istog su izbori i finalni proizvod je vlast preko kroje se ostvaruje profit za dalji nastavak proizvodnje.

Pošto sam dobio gomilu poruka u kojima se traže imena i dokazi, prinuđen sam da se ponavljam. Nema imena, jer je nemoguće dokazati tvrdnje za koje mnogi znaju da su tačne. Da bi vam objasnio kako funkcioniše jedan od načina pranja novca i zašto je nemoguće to dokazati, daću vam primer.

Određena grupa ljudi koja ima ilegalni novac, nebitno da li su u pitanju multići, kupovina/prodaja golda ili hakovanje naloga. Niko od tih ljudi nije glup da se taj novac u bilo kom trenutku nađe na njihovom profilu pre nego se opere, što je prvi problem oko dokazivaja bilo kakve umešanosti i da je to moguće admin bi ih odavno banovao. Novac se pere kroz političke partije i vojne jedinice.
Preko političkih partija je to moguće uglavnom ako se ima kontrola nad narodnom bankom i to je jedan od razloga zašto se partije toliko bore za vlast i ne štede sredstva za ostvarenje svog cilja.

Pera Perić igra ovu igru već neko vreme, dvokliktaš, štedi golde, lupi povremeno, radi u firmi svoje vojne jedinice čiji je višemesečni član i jednog dana odlučuje da prestane sa igrom. Kao pravi patriota on svoju ušteđevinu donira državi. Objavi par shoutova gde kaže da mu se igra smučila i da je napušta. Ništa posebno dešava se svakog dana, verovatno mislite, ali Pera Perić je nečiji multi i taj neko je upravo oprao pare kroz državu. E sad ja vas pitam kako dokazati to?

Uzmite mene za primer, ja radim u firmi vojne jedinice za minimalac, dobivam 15Q7 puca nedeljno i po više meseci ne dolazim na udare. A takvih kao ja ima na stotine, ko je od njih multi a ko ne? Ako meni na chatu čovek kaže da hoće da kupi moj acc za 30€, kako dokazati ko je taj u igri? Ako čovek da spisak njegovih multija iz svih divizija, njihovom cenom u goldima i plaćanje ide preko privatne jedinice, kako dokazati to? Ko može 100% da garantuje ko je taj čovek u igri, kada vi donirate jedinici? Ako dođe do toga da nastanu problemi, jednostavno se sve negira i navodi se mogučnost nameštaljke, kojih je nažalost bilo.

Koliko država kontrolišu igrači iz Srbije? Šta je svrha kontrole tih država? Jednostavno je, pranje novca i zarađivanje preko njih. Čast izuzetcima.

U sledećem broju:
Zašto je nemoguće dokazati ilegalne radnje, logovi, skrinšotovi itd.