Slavenska mitologija

Day 2,859, 12:07 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by Superrafo
Veoma širok raspon božanstava bio je štovan među slavenskim narodima, na širokom geografskom području od obala Baltika do obala Crnog mora, u vremenskom rasponu od preko 600 godina. Povijesni izvori također pokazuju da je svako slavensko pleme štovalo vlastite bogove, te je kao takvo imalo vlastiti panteon. U cjelini, staroslavenske religije čine se prilično lokalne i kultne po naravi, te su se bogovi i uvjerenja razlikovali od plemena do plemena. Ipak, kao što je to slučaj s raznim slavenskim jezicima (svi potječu od jednog, protoslavenskog jezika), moguće je uspostaviti neku vrstu protoslavenskog Olimpa, i kroz pažljivo proučavanje običaja naroda, rekonstruirati neke elemente ovog prvotnog panteona, od kojih su potekli razni bogovi slavenskih plemena, koji često imaju različita imena i ulogu od prvotnih.


Izvori slavenske mitologije nisu malobrojni, problem nastaje pri opisivanju cjelokupne mitologije Slavena zbog nedostatka podataka samih izvora.

Rusija je jedna od zemalja s najbogatijom slavenskom ostavštinom, pa tako i jednim od najvažnijih izvora, Nestrovom kronikom. Važnost Nestorove kronike je dvojaka, kako za samu rusku povijest, tako i za slavensku mitologiju. Kronika daje detaljan opis slavenskih bogova, ponajviše o vrhovnom božanstvu, ali i o ostalim hijerarhijskim manje važnim bogovima. No, o toj temi ću se pozabaviti više u slijedećim poglavljima.

Postoje još češki i poljski izvori puno oskudniji od npr. ruskih, no ipak nude neke uvide koji nam pomažu dublje proniknuti u problematiku.
Jedan od problema kod isčitavanja starih zapisa o Slavenima je neobjektivnost autora, oni su uglavnom pisali sa velikom sigurnošću i znanjem o Slavenima i njihovoj religiji, ali često su teško skrivali svoj prijezir i mržnju prema nepokrštenim divljacima, tj. Slavenima. Stav starih pisaca i kroničara o Slavenima nije teško shvatljiv kada se uzme u obzir da su nerijetko, ti autori svoje misije pokrštenja Slavena, platili glavom. Iz te perspektive postaje jasan uzrok stava prema Slavenima kao primitivnim divljacima i barbarima.

Vjerovanje u vrhovno božanstvo, postojalo je još u indo-europskoj zajednici svih europskih naroda. Sa vrhovnim bogom se možemo susresti i u grčkoj mitologiji, tj. Zeusom, u rimskoj s Jupiterom, kod starih Germana se vjerovalo u boga Tuiza, a kod starih Njemaca je postojao bog Ziu. Tako da nije čudno da su i Slaveni imali svoga vrhovnoga boga, najčešće poznatim pod imenom Svarog ili Perun. Niti jedan od teorija o slavenskoj religiji ne spori postojanje vrhovnoga boga, no one se ne mogu dogovoriti tko je uistinu bi vrhovni bog, Svarog, Perun ili pak Svetovid.

Jedna od teorija je da, pošto je vjera Slavena osnovana na prirodi i da je njen kult proizašao iz prirode, da su Slaveni štovali nebo iznad svega i nad svime. Nebo obuhvaća sunce, mjesec, zvijezde, oblake i munje i ono je stvaratelj svega. Pošto se Svarog često poistovjećuje s nebom, onda bi mu pravi pandan u grčkoj mitologiji bio Uranos, a ne Zeus. Što znači da bi prava inačica Zeusa u slavenskoj mitologiji bio Perun, kao sin prijašnjih bogova. Često se navodi da su Sunce i vatra sinovi boga Svaroga, dok južni Slaveni smatraju Mjesec kao trećeg brata Sunca i vatre, a zvijezdu Danicu njihovom sestrom. Kad se spomene sin nekog boga , odmah dolazi u pitanje geneologija slavenskih božanstava koja je vrlo neodređena i vrlo ju je teško ustanoviti i dokazati.

Hramovi, svećenici i praznici

O slavenskim hramovima strani kroničari daju nam detaljne opise. Isto tako navodi se informacija da su hramove poznavali samo sjeverni Slaveni, dok su ostali slavenski narodi samo preuzeli običaj gradnje hramova od svoji sjevernih susjeda. Hramovi, o kojima kroničari govore, su bogato ukrašeni, lijepo izrađeni, vrlo skupi i dostojni jednog, kulturno prilično jakog, naroda. Hramovi Blatičkih Slavena su bili mnogobrojni, koliko je bilo krajeva u tim oblastima, toliko je bilo i hramova. Posebno čuveni hramovi, kako po svojoj ljepoti, tako i radi glasovitosti svojih proročišta i bogatstva, bili su Svetovidov na Rujnu i Radgostov u Retri.

Kako se znalo za sjeverne Slavene da su gradili hramove, tako je i sigurno da su postojali svećenićki redovi, koji su uživali veliki ugled i moć. Vrhovni svećenik u npr. Svetovidovom hramu, je imao veću moć od samoga kralja, jer svećenik je bio direktna veza s bogom, o kojem ovise kralj i narod. Oni se razlikuju od drugih ljudi svojim odorama i bradom, jedini imaju pravo sjediti u hramovima, dok svi drugi moraju stajati. Otuda njihova velika otpornost prema kršćanstvu i pobune koje su oni i narod izazivali, jer ipak se tu radilo o njihovom opstanku. Sve vjerske obrede, od kojih je najvažnije proricanje, vršili su oni.

U razna godišnja doba i u razne faze borba prirodnih sila, Slaveni su slavili različite praznike. Među najvažnijim praznicima, koji su slavljenje zimskog doba održali do danas, spadali bi Božić i Badnjak (kolenda, ovsen, kračun). Najznačajniji blagdani proljeća su bili Rusalija i Ljetnica , a u ljetno doba slavili su se praznici (kanpalo, jarilo) od kojih su se neki do danas zadržali. Koliko su Slaveni bili konzervativni i kako su teško napuštali svoju staru vjeru, govori i činjenica da kršćanstvo nikako nije moglo izbaciti praznik "nepobjedivog Sunca", koji se slavio oko 25. prosinca, nego je u IV. stoljeću taj isti datum uzelo za dan Kristova rođenja, pa je tako istisnulo još neke praznike zimskog solsticija (Spasoje Vasiljev, Slovenska mitologija, str. 179).

Kult mrtvih

Vjerovanje u "onaj svijet" i zagrobni život, postojalo je još kod primitivnih naroda prapovijesnog doba, pa tako i kod Slavena. Slaveni su vjerovali da duša pokojnika prelazi u jedan drugi život, duša odlazi u nav ili raj. Taj raj je bilo mjesto pravednih i dobrih duša, dok su zle duše živjele u paklu. Gdje se nalazi taj zagrobni svijet, je još uvijek nerazriješeno pitanje, no jedna od prihvatljivijih teza je da se nav nalazi s druge strane mora. U prilog toj tvrdnji ide dokaz da su neka slavenska plemena pokapali svoj mrtve na načina da su ih polagali u čamac, a potom odgurnuli čamac u more. Ponekada bi, zbog udaljenosti mora, spalili mrtve prethodno ih stavivši, simbolički, u čamac.

Slaveni su također svoje mrtve sahranjivali u polja, pod pragom ili ognjištima. U svim slučajevima sahrane, pored pokojnika bi bile stavljeni predmeti koje je koristio u svakodnevnom životu, a ponekada bi se žena svojevoljno ubila i bila zakapana sa svojim umrlim mužem. Slavenima su mrtve pokapali po poljima i šumama, jer nisu poznavali određena mjesta – groblja- za pokope, a mjesto gdje bi nekoga pokopali najčešće bi označili sa visokim humkom zemlje.

Slaveni su poznavali i običaj trizne, svojevrsnih karmina. Trizna nije ništa drugo no običaj da se pripremi obredna gozba u čast predaka. Sličan običaj pripremanja gozbe u čast pokojnika je strava, koji su Slaveni najvjerojatnije naslijedili od Huna.

Mitološki svijet starih Slavena, koliko god još uvijek bio mističan i nerazriješen, nam može pružiti uvid u jedan drugačiji život, život kakav su vodili naši preci. Iako nam se danas, u eri znanstvene verifikacije, taj bajkoviti i čudesan svijet može činiti dalekim, ne treba zaboraviti da je taj svijet bio "kamen temeljac" budućem razvoju i događajima, pa i našoj svakodnevnici. Koliko god religija Slavena bila još uvijek enigma današnjem čovjeku, teško je poreći osjećaj bliskosti koji se javlja pri upoznavanjem sa našim starim bogovima i božanstvima. Teško bi bilo ukazati na neke velike razlike između ove i nekih drugih mitologija starih naroda, npr. Grka, Rimljana, itd. Sve one sadrže neke bitne zajedničke karakteristike; politeističkoga su tipa, sve imaju vrhovni autoritet, tj. božanstvo, o kojem ovise ostali bogovi i na kraju, različite "niže" ili "više" bogove koji su zaduženi za upravljanje pojedinim aspektima svakodnevnog života njihovih vjernika. No, postoji opet i neka bitna distinkcija između svih njih, izgled i karakter bogova, pa i tip same religije, ovisi na kraju o podneblju u kojem su živjeli štovatelji tih religija. Moglo bi se na kraju reći, da su svi bogovi, pa tako i slavenski, samo preslika ili kopija čovjeka koji je živio u tome vremenu, odraz čovjekovih potreba, straha, želja, sreće, kraće rečeno, njegove egzistencijalne borbe.

Plemenito drvo ili stablo svjetlosti

U starih naroda se je razvilo štovanje prirode prije nego se razvilio vjerovanje u različita poganska božanstva. Usporedo s kultom vode, vatre, groma i Sunca, razvio se i kult stabla. Kod svih europskih starih naroda poznat je kult drveća, Germani su štovali stabla hrasta, Nordijci brezu i jasen, Gali imelu koja raste na hrastu kao parazit. Kult drevća kod starih Slavena bio je povezan sa štovanjem lipe, hrasta i breze. Vjerovalo se da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slavena su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu (Svetovidu, Sutvidu), lipa boginji Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Kult stabala je u glavnom, posljedica vjerovanja da su ljudi postali od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produžuju život u njima, ili da su ona sjedišta viših bića. Bit obožavanja stabla u slavenskom svijetu sastojao se u tome što su Slaveni stabla smatrali sijelom nekog svoga dobrog pokojnika, koji njih štiti. Helmold spominje u svojim zapisima, da su se Slaveni običavali zaklinjati starim drvećem. Obično su iznad grobnih humaka zasađivali hrastova staba, na spomen svojim praocima. Takvo stablo se gajilo i prinosile su mu se žrtve kao zaštitniku svoga roda.

U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju. Tu su u stabla urezali likove, u svakom stablu po jednog od navedenih bogova trojstva, a ispred ovih bili su žrtvenici, na kojima se polagalo žrtve.


Hrast
Najsvetije stablo Starih Slavena bio je hrast. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru, bile su ograđene plotom, za zaštitu od stoke i zlih ljudi. Stablo hrasta bilo je posvećeno bogu gromovniku Perunu. U stara vremena su pod starim hrastovima vijećali starješine o potrebama svoga roda. Po drugim hrastom na humku prikazivao je starješina ili žrec žrtvu bogu Perunu. Ogromna stabla hrasta ponekad stara i po više stotina godina, rasla su na humcima, a narod ih je osobito štovao. Tih kultnih hrastova bilo je mnogo, te su ih i za kršćanskog doba veoma poštivali. Pod hrastovima su se često nalazili ogromni kameni žrtvenici na kojima su ljudi u staro doba prinosili žrtve bogovima. Te žrtvenike su u slavenskim zemljama moglo vidjeti sve do kraja 15. stoljeća. U mnogim slavenskim zemljama, kako na istočnim tako i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna područja Baltika, a također i na otoku Rujanu još i danas se nailazi na ogromna stabla hrastova koja su obilježavala grobove davnih predaka. I grane hrasta bile su svete, pa se hrastovo lišće prinosilo bolesnicima da bi prije ozdravili. Štovanje hrasta postoji i danas u mnogim krajevima primjerice Grablju u Dalmaciji.
U pribaltičkim krajevima Slaveni su držali velika stabla svetima. Osobito su obožavali hrastove i breze, a poštovali su i staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja Zanimljivo je svetiše u pribaltičkim krajevima, na Romowom Polju gdje se nalazi kompleks stare šume, svetiše Svantomesto tu se najznačanija bila tri hrasta koja su simbolizirala staroslavensko trojstvo Perun- Trebun- Pokola. Na srednjem hrastu bio je ucrtan lik Peruna.


Lipa
Stari Slaveni su živjeli su u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slavenski drvo pa se može zaključiti da su Slaveni prije prijelaza na kršćanstvo poštivali božanstvo šume, dakle i dušama bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao božanstvu. Običaj obožavanja lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa utiču ogranke lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara. Narodna uzrečica kaže:
"Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi,
Niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!"
Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Slaveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće.


U Bosni je postojalo vjerovanje da se ne smije posjeći stari hrast ili lipa, jer bi onaj koji bi ga posjekao mogao umrijeti ili teško oboljeti. A ako bi to netko učinio, morao je na panju odsječenog stabla prinijeti žrtvu i to tako da nekoj domaćoj životinji, kokoši ili janjetu, odsiječe glavu sa istom sjekirom kojoj je stablo sjekao, pa mu se ništa neće dogoditi. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci vjeruju da tisa tjera aveti pa se i danas ušiva u odjeću, stavlja volovima u rogove ili se smješta u dječju kolijevku da djetetu ne naškode vještice.
Vjerovanja su upozoravala da neka stabla treba zaobići. To se je osobito odnosilo na orah, najnesretnije drvo, povezano s demonima (iako ono kao i mnoga nesretna stabla može djelovati i ljekovito). Južnoslavenski narodi vjerovali su da orah nikako ne smije saditi mlad čovjek jer, ako ga posadi, umrijet će onda kada deblo postane debelo kao mladićev vrat. U selu Djedina Rika u Hrvatskoj ne sade ni danas orah pokraj kuće jer se vjeruje da unosi razdor u kuću. Ispod oraha ne uspijevaju druge biljke pa se vjeruje da je njegova krošnja demonska. Zato naši stari nisu htjeli zaspati pod njim jer su vjerovali da bi se probudili bolesni.

Jorgovan

Slaveni su vjerovali da ispod jorgovana skupljaju se često razni duhovi. Ispod crnog jorgovana nalazili su se ulazi u Nav – krajinu mrtvih. Ulaze navodno, čuvale su zmije. Promatrajući oblike grana gatano si razne stvari. Vjerovalo se de njegovo ponovo procvatanje na jesen označava smrt nekog mladog. Usahnuće jorgovana bez vidljivog povoda u proljeće nagovještavalo je pak sušu.

Breza

Vrlo važno stablo kod Slavena. Početak godine dočekivan je bio vrlo često s vatrom brezovog drva. Grančicama ukrašavana su bila domaćinstva. Priređivane su bile ophodnje u kojima su hodali ljudi obučeni u brezove grane. Kasnije ti običaji preneseni su na Jurijevo. U Rusiji ispod breza žene su ostavljale piroge I kašu kao poklone. Za vrijeme Krijesne noći (Ivanje) puštalo se vijenjčiće ispletene od brezovih grančica. Promatrano je kako plove I propovijedano budučnost. Okolo breza plesalo se I pjevalo. Nakon jela ljubilo se preko krugova urađenih od savinutih brezovih grana. Na taj način potvrđivano ulazak u čvršću vezu između žene I muškarca. Slaveni su vlo često, zbog zaštite od uroka, od breze izrađivali zipke za dijecu I amulete. Breza predstavljala je magično sredstvo protiv mnogih bolesti. Kad netko je imao groznicu, išao je u brezovi gaj, potresao je po redu tri mlade breze govoreći: Tresi me, kao ja tebe, a poslije prestani I …pomagalo je. Sam pogled na bijele, vitke grančice tog stable djeluje ublažavajuće I umirujuće. Priljubi se uz njeno deblo, done se ti mir, doda snage, pomogne izboriti se s bolešću te razviti intuiciju I osjetljivost. Od mladih proljetnih pupoljaka moguće je napraviti okrepljujuće salate, od lišća naparke, od kore tekučinu za obloge, a pčelji kit od brezovog soka pospješuje zacijeljivanje rana. Brezovi sok aktivizira funkcijoniranje mjehura I bubrega. Od brezovog soka pripravljano “ brezovu vodu” – sredstvo za rast kose. Brezove grančice korišteno u saunama. Udaranje njima o tijelo imalo je ne samo značenje fizičke masaže već bio je to I akt prelazka kosmičke energije nataložene u brezi.

Bukva

Aleksander Bruckner dokazao je da , iako Slaveni nisu imali vlastitog naziva za to stablo I koristili su njemačku riječ, znali su I cijenili njegove dobrobiti. Tvrdili su da kod koje kuće bukva raste tamo nikakvi uroci ne mogu naštetiti. Od bukvinog drva izrađivano ritualne lule. Bukvino stablo djeluje umirujuće na osobu koja boravi ispod njega.. Preporuča se stavljanje listova s hladnim oblogom na čelo za ublažavanje glavobolje. dok komad kore držan u ustima ublažava želučane tegobe. Plodovi bukve koji sazrijevaju u rujnu I listopadu, pržilo se I jelo kao orašćiće za čišćenje organizma. Nije se smijelo pretjerati ipak s količinom, jer su djelovale poputu rakije. U Hrvatskoj u težkim vremenima, ljudi su bukvine oraščiće mljeli I radili od njih kruh.


Sazviježđa kod Slavena

Imena sazviježđa i planeta koje danas koristimo vezana su za grčke odnosno rimske nazive..

Sazviježđe Ovna kod Slovena se zvalo Bjelojer, a predstavljao je prvi mesec, početak proljeća i procvat. Ime je dobio po bogu Bjelojeru, odnosno Jaru ili Jarilu, koji je bio razapet na križu zajedno sa 70 kneževa na gorskom vrhu u blizini rijeke Etok. Busova supruga carica Evlisija, skinula je tijelo svog muža zajedno sa ostalim kneževima. Tijela su im poslje toga bila spaljena, a nakon 40 dana Bus Bjelojer uskrsava i silazi na Alatiur goru, ovjenčan slavom.
Ono se naziva još i sazviježđe Janjeta. U njemu se u blizini zemljinog pola, može vidjeti sazviježđe Koleda i Radunice (Kefej i Kasiopeja). Sazviježđe Koleda nalazilo se na granici Riba i Ovna, dok se sazviježđe Radunice nalazilo negdje na prijelazu Ovna i Bika.

Sazviježđe Lade predstavlja Bika, ili kako su ga nazivali slaveni Krava. Lada je boginja ljubavi, sloge, blagostanja i mira. Iz vimena ove krave teče mlječna rijeka koju nazivamo Mlječni put. Ova krava se zvala Zemun.U ovom mjesecu Slaveni su farbali jaja u lukovinu u čast Zlatnog jajeta. Njih su nosilu u hramove i nudili ih bogu Rodu, a onda bi ih kotrljali po zemlji i razbijali. Jaja se ovde vezuju za plodnost i njima su pozdravljli probuđenu prirodu.
Nama poznata grupa zvijezda kao Plejade, ustvari su Ladine ćerke-Plenkinje. One se takođre smatraju kćerkama Svetogora i Plenke. Na granici između Bika i Blizanaca nalazilo se sazviježđe Jarila nama danas poznato kao sazviježđe Oriona.

Sazviježđe Kupale povezano je sa Blizancima. Ovde su blizanci Ovsenj i Koledo. Njihova majka je Zlatogorka Maja a otac Dažbog. Ovsenj je rođen prije Koleda, pa je upregao konje u nebeske kočije praveći put svome bratu Koledu, koji predstavlja silazak samog boga Krišne na zemlju. Zato se ovo sazviježđe naziva sazviježđem Kočijaša. Obojica se pojavljuju u vrijeme ljetnog i zimskog solsticia. Na dan praznika Koleda Ovsenj ispraća staru godinu, a Koledo dočekuje novu godinu, odnosno novo Sunce. Ovaj su praznik uzeli i kršćani, a slave ga kao Božić.

Blizancima se takođe smatraju Kupala i Kostroma (Kastor i Poluks), koji su bili brat i sestra. Pošto nisu znali da su u krvnom srodstvu oni su se vjenčali, a kada su to saznali od tuge su se utopilii u rijeci. Iz tog razloga Blizanci imaju simboliku smrti, a to je predstavljeno sazviježđem Vuka i Vučića koji se nalaze ispod Kupalovih i Kastrominih nogu. Grci su ova sazvijžđa nazvali Mali i Veliki Pas.

Sazviježđe Kresenja posvećeno je bogu Koledu (Krišni) i njegovom silasku na zemlju. Ovo je povezano sa Znakom Raka. Iz veda znamo da se Krišna pojavio u lunarnoj dinastiji, a pošto Luna ili Mesec vlada Rakom, ova teorija se potvrđuje. Koledo je vratio ljudima vedsko znanje koje je vremenom bilo izgubljeno zbog ratova, epidemija i mrazeva. Ovde se nalazi i sazviježđe Crnog Zmaja u kome su grci videli Hidru.

Sazviježđe Lava u slavenskoj astrologiji povezuje se sa Dažbogom, a u tom sazvežđu nalaze se i sazviježđa Gavran i Crni Zmaj, odmah ispod nogu Lava. Sazviježđe Lava često se prikazivalo sa Malim Lavićem, koji se nalazio iznad glaveVelikog Lava. Veliki Lav ovde predstavlja Peruna dok mali Lav predstavlja Dažboga. Zvijezda Regul koja se ovdje također nalazi na staroslovenskom znači Mali car. Prva pjesma iz "Zvezdane knjige Koleda" pripisuje se znaku Lava.

Sazviježđe Maje posvećen je Maji Zlatogorki, koju danas nazivamo Djevica. Ona je rodila boga Koleda koji je slavenima dao "Zvjezdanu knjigu". Zvjezdani lik Maje prikazan je kao djevojka koja u ruci drži klasje. Kod slavena ona je bila zaštitnica polja, a njene zlatne pletenice poredili su sa klasjem žita. Ovde se nalazi i zvijezda Spika što znači Klas.

Sazviježđe Velesa povezano je sa znakom Vage. On je ljude naučio da obrađuju zemlju, opismenio ih ("Velesova knjiga") i otkrio im je tajne umjetnosti. Iznad sazviježđa Velesa vidimo zvjezdani lik Velikog Medvjeda najjače životinje sjevernih šuma. Veles je često bio prikazivan u liku medvjeda. On je bio zaštitnik bogatstva i trgovine, a ponekad se pojavljivao kao ratnik sa kopljem u ruci. Veles je prvi supružnicima stavio krune na vjenčanju, i time je osvještavao ljubav. Zaštitnik je zaljubljenih. Njegovi atributi su kruna, vaga i žrtvenik. On je prvi uveo sistem prinošenja žrtava (samo plodove voća i povrća, a nikako meso) na žrtvenik.

Sazviježđe Peruna povezuje se sa znakom Škorpije, a zaštitnik (vladar) je Perun Gromovnik. U borbi između Peruna i zvjeri Skiper, Perun pobjeđuje pa dok mu je zvjer bila pod nogama nudila mu je sva bogatstva ovog sveta da je pusti. Ipak Perun čudovište ubija i baca ga u provaliju. On također okreće kotač Svaroga (zvjezdano nebo) a u rukama drži munju, a ponekad zmiju.

Sazviježđe Kitovrasa protiče u znaku Strijelca, a njima vlada kentaur Kitovras.Rođen je u eri Jarca kada je bog Indra udario buzdovanom u stijenu, a iz kamena koji se otvorio pojavio se Kitovras i Kvasura. Buzdovan je Indri izlio bog Svarog, pa je prema tome kentaur Kitovras sin Svaroga. Zvjezdani lik Kitovrasa predstavlja polu čovjeka polu konja koji poteže strijele iz luka. Prema "Zvezdanij Knjizi" odapinjanje strijele predstavlja kraj ere Jarca i pošetak ere Kitovrasa. jer se strijela graničila sa sazviježđem Vodenjaka.


Sazviježđe Koleda protiče u znaku Jarca, a zaštitnici ovog sazviježđa su Indra, Koledo i Krišna. Sazviježđe Jarca prikazuje lik boga Dije, a karakteristika mu je polu-riblja, polu-jareća (Jarac sa repom Ribe). Boga Dija dojila je nebeska koza Sida, rodonačelnica podzemnih duhova. U Indiji ova boginja se zove Sati (Šivina žena), u Egiptu Sida se ogleda kroz boga zla Seta, koga su kršćani kasnije nazvali Sotonom.

Sazviježđe Krišne vezujemo za znak Vodenjaka. Svi bogovi po kojima su sazviježđa dobila imena ustvari vode poreklo od Krišne, koji je izvor svih inkarnacija. Mnogi imaju netočnu informaciju da je Krišna inkarnacija Višnua, što ustvari nije istina. Krišna je adi-puruša što znači prvobitna osoba. Iznad sazviježđa Krišne nalazi se sazviježđe Krilatog Konja. To je konj Kriše, a naziva se Bjelogrivia, (u vedama je Hajagriva). Zahvaljujući njemu Krišna je stigao do svoje princeze Rade koju je kasnije i oženio. Pored njegovih kopita nalazi se Labud koji je Krišni ukazao na Radinu ljubav. Po grčkom tumačenju ovaj krilati konj je Pegaz.

Sazviježđe Roda vezuje se za zodijački znak Ribe. Dve spojene Ribe simboliziraju dualnost svemira, podjela svega na pozitivno i negativno, na svijet fizički i svijet duhovni. Ove dvije Ribe se zovu Java i Nava. Ovo je takođe sazviježđe raspetog Boga, gdje boginja smrti Mara razapinje Dažboga na Bgelogorju (Kavkaz). Nakon raspeća Dažbog se preobraća u Višnjeg Boga. On je praroditelj Slavena. Grci su u ovome vidjeli Andromedu koja je prikovana za stijenu čekala da je neman rastrgne. U svakom slučaju Ribe uvek predstavljaju neku žrtvu, pa bilo da je to Dažbog, Isus, Oziris ili Odin, žrtvovanje za dobrobit drugih u uvom sazviježđu uvjek je prisutna. Voden, božanstvo mora i oceana također se poistivećuje sa ovim sazviježđem.

Planete u Slavenskoj mitologiji

Slaveni su od davnina bili poklonici Sunca. Zato i nije čudo što je najveću broj hramova bio posvećen upravo ovom božanstvu. Sloveni su sunce zvali raznim imenima kao na primjer, Sura, Hors, Ra, Jarila, Svetovid, Dažbog. Bog Sunca je najstarija ličnost u univerzumu uključujući ljude i polubogove. U "Velesovoj knjizi"se kaže da je Bog jedan i brojan, i da zbog toga postoji mnogo likova boga Sunca. Sunce-Dažbog se pojavljuje u liku Lava sa zlatnom grivom. Lav je car među životinjama, a Sunce je car mežu svim planetama i zvijezdama. U slavenskoj astrologiji sunce se smatra božijim okom, a njegovi zraci su ruke koje grle čitav svet. Vječno je mlado jer se stalno ponovo rađa, a u isto vreme je i najstarije. Daje snagu, znanje, veličanstvenost, zdravlje i vrhovnu vlast. Slaveni su ga smatrali božijim izaslanikom u našem univerzumu.
Božanstvo koje je vladalo Mjesecom zvalo se Veles. On je često bio prikazivan kao Jelen. Veles Lunarni dočekivaoje duše ljudi koji su umirali i vodio ih je na drugi svijet.U Velesovoj knjizi piše "U noći je Veles hodao Svargom po Mlijeku Nebeskom. Hodao je u svojoj palači ka Sadava- zvijezdi do dveri Irija (raja)" Duše umrlih prvo dospijevaju na Mjesec gdje ih dočekuje Veles, a nako toga idu na Sunce, jer je lunarni zrak samo odraz sunčevog zraka.
Smargl, bog žrtvovanja, domaćeg i nebeskog ognjišta, također je bog lunarne svjetlosti. Ipak njegov zadatak je drugačiji od Velesovog.Veles prenosu ljudima zapovijedi od Boga, dok Smargl prenosi molbe ljudi Bogu. On stoji cijele noći i osvjetljava zemlju. Mjesec je protivnik Sunca. Uz pomoć Kitovrasa Mjesec je preoteo ženu boga Sunca Zoru-Zorenicu, pa se Hors dao u potjeru i pronašao Zoru u Mjesečevoj palači. Uz pomoć Svarožića Hors je uspjeo da preuzme Zoru i vrati je Suncu. Kroz povijest su se uvijek suprotstavljale religije koje su obožavale Lunane i Sunčane bogove.

U slavenskoj religiji planeta Merkur je poistovijećena sa Krišnom. On je prikriven i tajan bog, isto kao i Hermes, od koga potječe riječ hermetizan, odnosno hermetičke nauke ili skrivene nauke. Kasnije su Rimljani Hermesa poistovijetili sa Merkurom. Kriša je bio prvi od sinova boga što znači da je bio najbliži Suncu. Iz tog razloga se Slaveni poistovjećuju sa planetom Merkur. Krišna je prvi ljudima donesao vatru. Posljednji prolaz pred ulazak u svijet bogova, pred vratima Sunca, nalazi se na Merkuru. Na njemu ima dosta živih bića gdje je između ostalih stanuje cijela Velesova družina, Kitovras, Kvasura, Vavila itd. Kitovras ponekad ima zadatak da prevede duše u druge svjetove.

Po staroslavenskoj tradicji Venera je bila Majka Zlatogorka vrhovna boginja ljubavi i plodnosti. Ona je majka za sve stvorene univerzume. Supruga je vrhovnog boga Višne i vezujemo je za ljubav, sklad, ljepotu, brak i slično.Rodila se iz cvijeta Astre, pa je zato neki nazivaju i Astarata ili Ištar.Lada je kod slavena također boginja ljubavi i ljepote. Ona je personifikacija rađajuće prirode, bujnosti, plodnosti i rađanja. Izuzetno je ljepa i skladno građena..Od riječi Lada Englezi koriste riječ lady, što znači gospođa Vesna je takođe božanstvo koje je kod Slavena imalo značenje današnje Venere.

Mars je kod Slavena bio Bog Jarila. On je sijao smrt, a boginja smrti Mara je bila pod njegovom upravom. Ona je svojom kosom dokrajčivala smrtno ranjene ratnike. Jarilo je ratnik i zato vlada planetom Mars. Na ovu planetu poslje smrti dolaze oni koji su obožavali ovog boga. Bića koja žive na Marsu su ratnici koji žude da osvoje zemlju ili da međusobno ratuju. Oni vole borbu i takmičenja, i od svega najviše u tome i uživaju.
Kod Slavena Jupiter je Perun, odnosno vrhovni bog.. Na ovoj planeti se nalazi i Perunov dvorac, a također tu je i njegov sin Dažbog. Kotač Svaroga ipak okreće Perun, a iz "Velesove knjige" saznajemo da je taj kotač ništa drugo do Jupiterov dvanaestogodišnji ciklus. Svaka godina ovog kruga ima svoje božanstvo i svetu životinju. Zato se tvrdi da je Perun Jupiter, odnosno da je Jupiter Perun. On takođe drži munje u rukama i baca ih na zemlju. U kršćanstvu je on Ilija Gromovnik.
Saturna kod Slovena predstavlja Svetovid, a to je upravo onaj koji se kasnije rađa kao Svetogor i postaje car Atlantide.On je također Svet-rod, Sat-rod, kod Etruraca je Satre, kod rimljana Saturn. kod Egipćana Set, i na kraju kod kršćana sotona. On je kod Slavena predstavljao sudbinu odnosno karmu. Njegov tron je daleko od Sunca, a vjerovalo se da je to put za paklene planete.
Iako su Uran, Neptun i Pluton otkriveni relativno skoro, Slaveni imaju bogove koji se poistvećuju sa ovim planetama. Tako je Svarog ustvari Uran, tvorac našeg sveta i neba. Svarga ustvari znači "nebesko kraljevstvo. Stribog se takođe poistovećuje sa Uranom, jer on vlada jakim vjetrovima i olujama.

Neptun bi bio Voden, Bog voda, jezera i mora. Arijevski "Vanda" znači voda. Njega su obožavalo mornari i ribari, a kršaćni suga kasnije pokrstili kao Sv. Nikolu.

Pluton je kod Slavena Bog Vij, a Rimljani ga nazivaju Vijovis. Za njega se kaže da je odgajio Velesa, a on je upravo onaj koji sprovodi duše kako na rajske (Irij) tako i na paklene planete, odnosno carstvo Plutona.
U slovemskoj astrologiji se takođe predviđa sudbina pojedinca, društva ili države. Da bi se osoba mogla baviti slavenskom astrologijom mora poznavati Zvjezdani zakon, koji se zove Prav. Takođerje neophodno poznavati osobine sazviježđa, zvijezda, planeta, mitove i predaje. Moralo bi se živjeti unutar misterije i u skladu sa slavenskim kalendarom. To omogućava da se živi unutar zvjezdanog ritma univerzuma.

Slavenski čarobnjaci i zvjezdari (astrolozi), znali su za dvadesetčetrisatno, godišnje i epohalno kretanje neba. Poznavali su zodijak i pratili kretanje planida (planeta).

Slaveni su poznavali izuzetno komplicirane proračune što ovdje nećemo objašnjavati. Npr.nestanak Atlantide se desio kada je Denebola prolazila kroz nulti zvjezdani meridijan, odnosno kada su se sreli Svetogor (Devica) i Perun (Lav). Tada je pomorsko carstvo nestalo pod vodom.
Koledo je dao ljudima kalendar kada je Poluks (Kupala) presjecala nulti meridijan, jer je zvjezda Kupala povezana kako sa Blizancima tako i sa Rakom. Nakon proračunavanja dobije se 6530.pr.kr. sa oscilacijom od 30 godina."