U nevreme na nemestu...

Day 1,504, 15:53 Published in Serbia Serbia by Panda monium

Zivimo u neko nevrme,na nekom nemestu...Vremenu bez cilja i bez povoda!!Dan bez svetla ljubavi a noc bez Mesecevog sjaja nade...Mrtovo vreme sa mrtvim ciniocima koji u njemu zive!!Razloga za zivot sve manje,a povoda za ljubav nigde...Jer kada sve saberemo gde je racunica nasa u svemu tome!!Nema je,imaginarno je to da bi nesto vredelo!!Daj ono opipljivo ne bi li nam ruke pune bile!!A vizije i ideje su davno proslo vreme...A ni sami ne shvatamo da cemo mi biti to davno proslo vreme!!!Neke sile koje su van nasega domasaja pobrisace nas kao da nas nije ni bilo...A bilo nas je...Nekada mnogo nekada malo manje ali smo postojali uvek....Nekako odolevasno,i kisama i snegovima pa i onda kada nas je sunce przilo opstajasmo!!Nekada mozda i kao zveri koje se za zivot bore ali uglavnom kao LJUDI!!Veliki...Mozda ne najveci ali svakako veliki ljudi!!Ljudi sa imenom i prezimenom...I ljudi sa dostojanstvom...

Prvo izgubismo dostojanstvo...Cemu li to sluzi...Ne vredi nista!!!Nekako ne moze da se naplati...Ono sto nas je uvek cinilo tim vecim ljudima isceznulo je...Da li smo ga mi ubili ili neki zivotni talasi svejedno,nismo se ni borili da ga sacuvamo!!A mozda je trebalo...A mozda i sada treba da se ponovo borimo za njega...Pitanje za Hamleta,ali u nasoj reprodukciji!!A ko da nam odgovor da...Nema nekih mudraca sa Istoka da naidju i da nam odgovore donesu!!!Mozda ih nismo u svojoj pakosti ni zasluzili...Bice da nismo!!

A onda izgubismo ime i prezime!!Ono nas je obelezavalo nas...Mi smo bili to ime i prezime nekako smo se po tome i razlikovali,a po cemu li se sada razlikujemo...Pa i ne razlikujemo se!!Postali smo svi isti!!Jednolicni...Jurimo za necim,za nekim,a da nas neko udari po glavi i pita "Pa sta to jurite??" nastao bi tajac...Par minuta tisine...Jer ni na tao pitanje odgovora ni od korova...

I na kraju izgubismo i veru i nadu...Po nekada se zapitam jesmo li je ikada imali??I vratim film u nazad...I gledam sve one krvave trenutke u nasoj istoriji...Ma nisu oni krvavi...Sjaji su...I te kako su sjajni,velicanstveni!!Oni su imali ideju,viziju!!Borba je bila za nadu...Za veru!!Za danas za juce za sutra!!!BORBA sa nadom i pesmom na usnama!!!!BORBA ZA NESTO VECE!!!

A mi sve to izdadosmo...I sve prodadosmo!!I ime i dostojanstvo i prezime i nadu i veru...Zarad cega??I opet tajac...Muk...Jos jedno u nizu pitanja bez odgovora!!!Opet da nas onaj isti udari u glavu i zapita odgovora nema...

Nismo mi ovaj narod...Neko nas je slagao i prevario da smo mi ovo...Mi smo nesto drugo,barem smo to bili i barem smo to mnogo puta to svima pokazali!!Mi smo i dalje onaj narod sto se bori za dostojanstvo,za svoje ime,za svoju veru...Za svoj narod!!!MI SMO TAJ NAROD....A hocemo li jos jednom pokazati da to jesmo i da li cemo to i dalje biti samo od nas zavisi narode moj...

Bitku u kojoj cilj ne postoji izgubili smo pre nego sto je ona pocela...Bitku u koju ulazimo bez nade i vere u pobedu smo izgubili onog trenutak kada su bojne tribe zasvirale...Bitku u koju smo usli sa pesmom i sa verom u pobedu pobedili smo!!!Nebo nas je vodilo ka pobedi...

Poslusajmo poruke koje nam ostavise oni kameni grobovi kraj puta nasih predaka...Poslusajmo onaj zveket maceva koji i dans odzvanja Kosovom...Poslusajmo zvuk Srpske sume koji se sa Rudnika i Kopaonika vijori...Poslusajmo reci nase zemlje koja place!!Kroz suze nam jasno kaze da je ne zaboravimo...Da je ne ubijemo...Jer dok ima nje ima i nas!!!Na borbu nas nasa brda,nase reke zovu...Na borbu za nas i nasu slobodu!!!

Ziveli Srbi moji!!!Do pobede!!!!

Anastazis