Svi ko jedno \o/

Day 1,822, 15:18 Published in Croatia Croatia by Luka Rahowa Kroat

Dva muškarca, jedan "purger" a drugi "tovar". Nisu se poznavali prije domovinskog rata, početkom devedesetih. Živjeli su u različitim gradovima, radili različite poslove i navijali za svoje klubove: za Hajduk i za Dinamo.

Rat ih je spojio igrom slučaja u istu brigadu, u istu bojnu. Pet godina istoga puta i zajedničkog ratovanja ih je zbližilo. Neraskidive su to veze, jače od bratskih, jače od krvnih veza. Pet godina jedan uz drugoga. Jedan ima na ramenu tetovažu Torcide, a drugi buldoga i Dinamov grb.


Hajduk i Dinamo svaki ima u svom srcu, a obojici zajednička ljubav, ona za Hrvatsku. Veže ih zajednički bunker 3 metra pod zemljom iz kojeg nisu smjeli izviriti. Štitili su leđa jedan drugom u pretrčavanjima pod paljbom. Izvlačili su se skupa iz minskog polja. Smrzavali se na Dinari na minus 40
ispod nule. Dijelili su isti strah prije svake akcije i skupa slušali kako granata para nebo i molili Boga da ne padne na njih. Prije odlaska na spavanje otvaraju novčanik u kojem se nalaze 3 stvari. Slika žene, slika sina i grb njihova nogometnog kluba. Grb Hajduka i grb Dinama. Sanjali su godinama dan kada će rat završiti, dan kada će slobodno sa sinovima otići na
neku utakmicu Hrvatske Nogometne Lige i sa ponosom pogledati skupa utakmicu HRVATSKE REPREZENTACIJE.

Ono jutro devedeset pete prije nego je počela Oluja jako rano su se probudili, poljubili tri najvažnije slike iz novčanika a onda ušli u kamion koji ih je odvezao na položaj. U kamionu tišina, čula se samo buka motora dok se iza njih dizala prašina od guma. Trajalo je 3 dana. Sedamdesetak sati u pucnjavi, u detonacijama, u krvavim borbama. Nosili su mrtve
kolege na svojim rukama, ispaljivali zadnje metke al ostali su jedan uz drugoga. Užasne scene povijesnih borbi i nakon pet godina doživljavaju
osvajanje Knina. Suze radosnice u njihovim očima i neka snaga u njima, u srcima. Osjećaj da su skupa
stvorili HRVATSKU.

Neopisivo.