Join the new world

U zadnje vrijeme previše vremena provodim pred knjigom i očito su mi integrali, derivacije, diferencijali, naprezanja, istezanja, vlačenja, tlačenja, čudna neka gibanja i slično pojeli mozak, jer ne nalazim drugo objašnjenje za ovu čudnu potrebu za oglašavanjem u medijskom prostoru eHrvatske. Bilo bi mi drago da što više ljudi pročita ovaj članak, ali molim vas nekako ga sakrrite od srdantovih očiju, budući mi je masonska udruga fikusa već za vratom zbog pretjeranog izlaganja korisnim sadržajima i pretjeranog upražnjavanja zlih radnji koje kvare moj lijeni um i još lijenije tijelo.


U prošlom članku sam se fokusirao na pisanje o najvećem problemu koji pogađa našu zajednicu, razjedinjenosti koja ostaje kao poslijedica nedostatka vodstva i ciljeva. Ali nije sve tako sivo. Primjećujem da je eHrvatska u vremenu mog odsutstva iz eRepublika obogaćena solidnim, za države našeg profila, velikim brojem mladih igrača. Velik broj mladih igrača vraća nadu u neko bolje sutra i zbilja je osvježavajuće vidit neka nova lica, neke nove likove. Vidi se da u njima leži velik potencijal i da su puni ideja i nadam se da će pronaći svoj put u ovoj igri i iskoristit svoj entuzijam i svoje ideje da pokrenu državu naprijed.

Ovim putem pozivam sve “novije” igrače koji imaju ambicije aktivnije se uključiti u vojni, politički ili diplomatski dio igre, da mi se jave ako im treba savjet ili pomoć da se probiju i iskažu. Imam dosta iskustva u svim aspektima igre (osim ekonomskom) i vjerujem da mogu pomoći da se probijete sa svojim idejama i volio bi u budućnosti vidjeti ta nova lica na vodećim pozicijama u vojnim jedinicama, političkim strankama, savezu (ma koji god bio), a možda se rodi i koji budući predsjednik države.


Da konačno stignem i na pravu temu ovog članka, napokon da se pozabavim onime što me privuklo u ovu igru i što u ovoj igri najviše volim. Riječ je naravno o strateškom aspektu eRepublika. Konkretno, mislim na stratešku poziciju eHrvatske i namjeravam analizirati prednosti i nedostatke iste, te moguće korake za poboljšanje i razvoj.

Otkad smo prvi puta probili kavez i stvorili prve kolonije, najprije u Meksiku, zatim u Alpama i sada u Indiji (koja je dosad daleko najkomfornija i s najboljim mogućnostima) uvijek se postavlja isto pitanje. Kolonije ili originalne regije, što je bitnije?

Odgovor je vrlo jasan i jednostavan, a najbolje ga opisuje ona čuvena rečenica “ `ko igra za raju i zanemaruje taktiku završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku”.
eRepublik se sastoji od više komponenti (strategija, politika, diplomacija, ekonomija...) koje treba držati u ravnoteži, jer su sve važne. Ali jedna se, bez sumnje, ističe kao najvažnija i ispred svih. A to je, dakako, strategija. Bez obzira kako gledali na ovu igru i na različite stilove igre, nepobitna je činjenica da se igra temelji na sukobima i da upravo rat pokreće sve ostale komponente igre.

Za rat su bitne mnoge stvari, ali uvijek se počinje od strateškog položaja, koji ima svoje prednosti i nedostatke, pa prema tome i treba graditi taktiku, utvrđivati položaj i od toga tražiti razvoj.

Kad pogledamo geostrateški položaj naših originalnih regija i ovaj koji nam nudi Indija, ističu se 3 stvari.

1. Susjedstvo

U originalnim regijama na granici imamo čak 4 neprijateljske države (Srbija, Mađarska, Slovenija i Crna Gora) od čega su dvije velesile, a ona jača ima pretenzije prema našim regijama.

U Indiji na granici imamo Kinu, Tajland, Indiju i eventualno Pakistan.

Ne moram niti reći da je ova druga situacija daleko ugodnija i nudi daleko veću stabilnost.





2. Bonusi

U originalnim regijama imamo 4 bonusa, sva 4 na industriju hrane, koja se općenito smatra manje vrijednom od industrije oružja, budući da je jeftinija i lakše dostupna.

U Indiji imamo 5 bonusa (svi u istoj državi, sa samo 1 RWom), od čega su samo 2 na industriju hrane, dok su 3 bonusa na onu važniju, industriju oružja.

Računica je jasna, 5>4, a i raspodjela bonusa je puno ugodnija.


3. Mogućnosti razvoja

U originalnim regijama teoretski postoji nekoliko pravaca za razvoj, Crna Gora i Srbija na istoku, Italija na zapadu, te Slovenija i Mađarska na sjeveru. Ali, kao što sam naveo u točki broj 1, budući da Srbija ima pretenzije na naše regije, u biti postoji samo 1 pravac, a to je sukob sa brojčano daleko nadmoćnijom državom.

U Indiji postoje samo 2 pravca. Onaj na istok, preko Tajlanda ka Indoneziji i Maleziji i Oceaniji, koji ne donosi ništa ili jako malo uz prevelik trud. I onaj na zapad, Pakistan. Pakistan koji je već toliko dugo u kineskim rukama, da je praktički postao kineska originalna regija.

Mislim da se može zaključiti da su s trenutnim odnosima snaga na globalnoj razini mogućnosti ovakve vrste razvoja vrlo male, ali ne i nemoguće. Kad to govorim, ciljam na ovu zapadnu mogućnost razvoja u Indiji. Interesa i mogućnosti sigurno ima s obje strane (mislim na našu i kinesku) i vjerujem da se uz dobru volju i kooperaciju može postići nešto (bonusi koje Kina ima u Pakistanu mogu se vrlo lako nadomjestiti u Japanu i Južnoj Koreji, ali naravno to zahtjeva velik angažman za poboljšanje hrvatsko-kineskih odnosa, u svakom slučaju mislim da je vrijedno truda). Ali čak i da ne može, u trenutnim okolnostima 5 bonusa i sigurnost koju Indija pruža, komfor su koji si rijetki naši saveznici mogu priuštiti. Pohlepa je gadna stvar i često puta je zahvalnost na onome što imaš jako bitna.




Jedan od onih velikih argumenata za originalne regije je ponos koji baš ne tolerira ovakvo stanje. Nije lijepo vidjeti okupirane regije koje nose imena naših RL regija, ali razum je taj koji treba prevladati. Sve je ovo samo nakupina nebitnih piksela koja se ovdje nalazi s ciljem razonode i zabave. Kad pogledam kroz prozor vidim da je moj Zagreb i dalje moj, bez obzira da li se u nekoj virtualnoj igri nad njime vije neka druga zastava, kad odem u posjet tetki, vidim da je moja Slavonija i dalje moja, bez obzira da li se u nekoj virtualnoj igri nad njom vije neka druga zastava, kad ljeti odem u moju Dalmaciju i okupam se u mome Jadranskome moru, vidim da su još uvijek moji, bez obzira da li se u nekoj virtualnoj igri nad njima vije neka druga zastava, moje Zagorje, moja Istra, moja Lika, još uvijek su moji, bez obzira da li se u nekoj virtualnoj igri nad njima viju neke druge zastave....



Od davnina, kad je ova igra bila sa strateške strane puno drugačija, kad je bilo teže nešto osvojiti i kad su regije i osvajanja imala puno veće značenje i puno veću vrijednost, mnogi eHrvati uključujući i mene, sanjali su o kolonijama u vrijednim regijama diljem svijeta. Teško da možete zamisliti kolike sam planove slagao za “proboje iz kaveza” još od “malih enogu” i ovi uspješni proboji koje smo imali pružili su mi velika zadovoljstva i ostvarili neke od mojih najvećih esnova.


Kao završni dio dolazi ono što nije tako očito kao one 3 gore navedene stavke strateškog položaja, a to su mogućnosti koje nam kolonije indirektno pružaju i kojim vjerojatno mnogi nisu ni svjesni, a koje su do sada bile dosta zapostavljane i neiskorištene.

Kolonije u Indiji pružaju ono što originalne regije nemaju, solidne bonuse i sigurnost, iz čega proizlazi određena sloboda koja prvenstveno daje “slobodne ruke” za ono u čemu su Hrvati najbolji (ili su nekada bili, pa se malo pogubili) u eRepubliku svakodnevno pomaganje saveznicima. Ta sloboda daje i mogućnosti za pokretanje i ostvarivanje malo kompliciranijih, ali po meni, najzanimljivih akcija koje ova igra nudi. Pričam o pametno organiziranim RW napadima na najjače, tamo di najviše boli.

RW napadi su vrhunac organiziranosti vojski, država i saveza. Zahtjevaju dobru taktičku pripremu i dobru organizaciju vojske, na razini države i saveza. Takve akcije znali smo nekada vrlo dobro organizirati, provoditi i raditi protivnicima probleme na dulje vrijeme i meni, a vjerujem i mnogima drugima, takve akcije pružile su daleko najviše zabave. Ne moram ni naglašavati kako takve akcije poboljšavaju odnose među ljudima na razini države i saveza i dižu moral više nego ikoja druga akcija.


Zaključak:

-Indija pruža bonuse, sigurnost i slobodu, a uz pametnu i aktivnu diplomaciju, daje i odlične mogućnosti za daljnji razvoj

-takva dobra strateška pozicija odlična je podloga za aktivno pomaganje saveznicima

-također daje odličnu poziciju za vraćanje originalnih regija s ciljem stvaranja nereda u okružju tih regija i pomaganja drugim državama iz tog okružja

-otvaraju se mogućnosti RW napada tamo gdje najviše boli, ne samo na Srbiju putem RWova u originalnim regijama, nego i na druge jake protivnike kao što su Poljska, Mađarska, Španjolska, Čile, Bugarska, Indonezija itd.


Originalne regije se ne treba i ne smije zaboraviti, nego treba biti racionalan i stvarati idealnu stratešku poziciju i iz nje graditi dalje, to je garantirano najbolji recept za zabavu.


Živili!

Radens