SIVA EKONOMIJA UNIŠTAVA eHRVATSKU

Day 792, 05:56 • Published in Croatia Croatia • by Vangelista

# 4

Riječ urednika

Dragi čitatelji!

Razmišljao sam trebam li vam se ukratko obratiti, a da to ne bude pretenciozno. Povod ove moje uvodne riječi je prelazak broja od 100 subscriber-a PROGRESA – trenutak koji nisam očekivao da će tako skoro stići. Nisam ni očekivao da će se PROGRES tako brzo probiti među Top rated news. Sve vam ovo navodim s dozom razumne skromnosti, ali i zadovoljstva. Ono što me posebno veseli je komunikacija s vama i na tome vam uistinu hvala. Prije svega, pomogli ste mi da vizualni identitet lista, kao i sam način uređivanja tekstova budu bolji. Razveselili su me i vaši komentari, kao i PM-ovi u kojima smo razmijenjivali razna mišljenja. Dojma sam da zajedno stvaramo okružje u kojem rasprava i dobre ideje postaju temelj napretka.
I završit ću otrcanim klišejom: „Hvala vam, jer bez vas sve ovo ne bi bilo moguće!“
No zapravo ovim putem želim vas sve pozvati da nastavimo međusobnu komunikaciju.

Vangelista, urednik PROGRESA



SIVA EKONOMIJA UNIŠTAVA eHRVATSKU


Prevariti državu, ne platiti porez, te zaraditi mimo pravila postaje naša svakodnevica u eHrvatskoj. Neki će se možda utješiti primjedbom da nismo jedini i da je to vrlo raširena, ako ne i uobičajena praksa diljem (e)Svijeta. Nisam se upuštao u dublje analize raširenosti sive ekonomije u eSvijetu, ali sam primijetio i iz razgovoru s ljudima, istražujući ovu temu, zaključio kako to „varanje“, slučajno ili ne, najviše cvjeta baš u našoj eBalkanskoj regiji. U eSrbiji i eMađarskoj (zbog utjecaja iz eSrbije) crno tržište iz dana u dan sve više buja, a čini se da je i u eHrvatskoj situacija barem slična, ako ne ista.

Siva ekonomija pojava je stara kao i čovječanstvo. Još je Platon rekao: „U državi u kojoj postoji porez na dohodak častan će čovjek platiti veći porez od nečasnog čovjeka, iako su ostvarili isti dohodak.“
No kako se danas siva ekonomija manifestira u eSvijetu?
Prema riječima iskusnih aktera na eCrnom tržištu najčešći oblici su šverc i utaja poreza. Šverceri naime bez problema plasiraju stranu robu na domaće tržište uz pomoć sustava donacija, dok za objašnjenje utaje poreza (na dobit) putem izvlačenja proizvoda iz eKompanija navodim postupak koji je opisao jedan 'eSivi ekonomist':

„Recimo da hocu da izvucem 3 q3 kuce iz moje kompanije.
* preko mozille se ulogujem na svoj ORG
* istovremeno se preko internet explorera se ulogujem na svog lika.
*OBAVEZNO obrati paznju da tise lik nalazi u onoj drzavi na cije trziste sa kompanijom plasiras proizvode. Recimo da kompanija moze da prodaje proizvode samo u eRusiji.
* znaci, preseli svog lika u eRusiju ili neku drugu eDrzavu, zavisno od situacije
* namesti da tvoj lik gleda marketplace na eRusiji, u ovom slucaju na Q3 kucama,
* vrati se u mozillu gde si ulogovan sa tvojim ORG-om i idi na svoju kompaniju iz koje hoces da izvuces proizvode,
* dalje namesti prozor na svoju kompaniju za q3 kuce i sada rizican deo... namesti da prodajes 3 q3 kuce za 0.01 rub po komadu.
* BRZO se prebaci na internet explorer kojim sie se ulogovao prethodno na tvog lika i koji ti je vec namesten na marketplace sa ponudom Q3 kuca u eRusiji, stisni refresh i u prvu kucicu kucaj 3 (tj onu kolicinu koju hoces da izvuces) BEZ RAZMISLJANJA. “

Međutim, unatoč činjenici da zbog šverca domaće ekompanije ne uspijevaju plasirati vlastite proizvode, te se i državna blagajna zbog utaje poreza ne puni efikasno, izgleda da zapravo ne postoji stvarna politička volja da se stane na kraj rastu sive ekonomije. Prešutni pakt između države i crnog tržišta, koji se u najradikalnijem obliku očituje direktnom upletenošću pojedinih visokih državnih dužnosnika u šverc, postoji čini se prvenstveno zbog površnog i pogrešnog shvaćanja državnog vrha o korisnosti sive ekonomije, a takvo ozračje prenosi se i na eGrađane zbog čega danas živimo u eDruštvu u kojem siva ekonomija nije percipirana kao problem, već kao čak poželjna pojavnost.

Osim što mnogi ističu (kao prednost) da se potrošnjom novca zarađenog „na crno“ povećava potražnja, poznato je i da se postojanjem sive ekonomije održava socijalni mir, pa će država uvijek teško odlučiti između stroge porezne politike i više razine ukupnog društvenog blagostanja, koje osigurava skrivena, siva ekonomija. Pored toga, smatra se očito da su bogati i sretni građani na taj način korisniji državi i to je osnova tog javnog prešutnog dogovora – građani državu mogu potkradati, ali će joj zauzvrat, kad treba, uvijek pomoći.

Takvo shvaćanje, a možemo govoriti čak i o politici i sustavu, suštinski je ipak loše i za eDržavu i za eGrađane. Naime, sivom ekonomijom javni resursi transferiraju se na privatni sektor, a na taj način, bez obzira što će neki primijetiti da je privatni sektor često mnogo efikasniji, privatni sektor polako zamjenjuje javni. Na taj način dolaze u opasnost eDržavne institucije, jer je temelj svake institucije postojanost i zato nije bez razloga teza da funkcije uvijek ostaju, a ljudi se mijenjaju. eDržava nipošto ne smije dozvoliti da je zamijene pojedinci i da postane suvišna izgubivši smisao svog postojanja.

Što eDržava može učiniti?
eDržava prvo mora odlučiti krenuti u borbu protiv sive ekonomije. To je politička odluka čijoj egzekuciji svakako će pomoći dobro osmišljeni plan. U toj borbi eDržavi stoji na raspolaganju širok dijapazon sredstava: od akcija usmjerenih prema adminima s ciljem postavljanja određenih game modula koji bi bolje regulirali sustav donacija ili „marketa“ do rješenja iz domene vođene starom narodnom „uzdaj se u se i u svoje kljuse“. eDržava bi, primjerice, mogla razmisliti o organiziranju sustava kontrole, praćenja i kažnjavanja sive ekonomije, što bi eventualno u nekoj kasnijoj fazi moglo poslužiti kao kamen-temeljac u izgradnji pravosudnog sustava. Ne bih odbacio ni ulogu eDržavne kampanje usmjerene protiv sive ekonomije s možda najjačim argumentom – domoljubljem. Bilo bi poželjno da eHrvatska napokon inaugurira eHrvatstvo kao snažno gorivo ne samo za ratni, već i za ostale dijelove državnog pogona.

U svakom slučaju, borba eDržave protiv sive ekonomije prerasta u borbu za opstanak u kojoj se postojanje obiju strana međusobno isključuje. A uzevši u obzir da nijedna država ne postoji zbog sebe same, već zbog građana, jasno je da je ovo borba za nas same.