Shadow Puppet Theatre

Day 503, 16:09 Published in Croatia Croatia by CopyPaste071

Bok ekipa, opet ja, onaj dosadni sa dugačkim tekstovima. Vjerovali ili ne, trenutno sam na 19. strani (a ovaj članak se protegao do 21.) dokumenta u kojem su članci koje sam posvetio izborima koji su za nama. Ovaj članak mogao sam nazvati That's all folks, CopyPaste071 o izborima ili Roby Petric Must Die, ali eto, Shadow Puppet Theatre mi je nekako simpa.

Osjećam se dužnim svima vama, pogotovo onima koji mi svih ovih dana kampanje, a i kasnije, pružaju nesebičnu podršku, objasniti kako to da se umjesto mog na dan izbora na 'glasačkim listićima' pojavilo ime Robya Petrica kao kandidata Hrvatske Demokratske Stranke. No prije nego krenem, red je da čestitam Robyu na još jednoj briljantnoj izbornoj pobjedi. Uvjeren sam da je eHrvatska dobila najboljeg mogućeg Predsjednika.

Evo kako je sve išlo: večer prije izbora javio mi se split1700. Navodno je doznao da se AndyCRO zbližio s sumnjivim personama (obzirom da nemam dokaze, neću navoditi o kojim osobama / kojoj grupi se radi) i da će stoga dobiti izbore. Kažem navodno, jer dokaza za takvo nešto nemam, no split1700 je bio uvjeren i uvjerio je i mene. Je li istina, ili nije istina, nemam pojma, niti me zanima. Ali eto, imao sam nekih svojih razloga da povjerujem. Možete reći da sam nasjeo, možda i jesam, nebitno sad.

Postojala je opasnost da dolaskom Andya u takvom aranžmanu na vlast, on kao Predsjendik ne oslobodi eSrbiju, i time poništi sve efekte operacije 'Dani gnjeva', koju smatram briljantnom i stava sam da je eHrvatskoj donijela daleko više dobrog nego lošeg i postavila zemlju na put ka velikim postignućima u budućnosti. Pretpostavljam da je split1700 bio pod pritiskom utjecajne grupe koja je tu operaciju izvela, da učini nešto kako bi se osiguralo da Andy ne dođe na vlast. Roby Petric je tu bio sigurnije rješenje od mene, i odlučeno je da on bude kandidat HDSa na predstojećim izborima. Odluka je donesena nekih 7 sati prije početka izbora, u raspravi koja je odluci prethodila sudjelovao nisam, ali sam odluku podržao zato što sam smatrao da je ispravna, stoga i mene možete smatrati odgovornim za sav džumbus koji je nastao. Roby je dokazano sposoban za mjesto Predsjednika, a spriječile bi se eventualne neugodnosti dolaskom Andya na vlast. No ono što mi je bilo osobno bitno, jeste činjenica da sam uvjeren da će Roby provoditi politiku sličnu onoj koju sam planirao provoditi sam u slučaju izborne pobjede. Tu istu večer ponuđeno mi je mjesto premijera u slučaju pobjede, koji bi imao odriješene ruke u svemu. Inicijalno sam pristao, ali sam se kasnije, nakon pomnog razmišljanja, ipak odlučio na hvala, ali ne hvala.

Jesu li navodi o Andyu istina, djelomično istina, ili namještaljka, ne znam, niti želim da znam, niti me zanima. Je li ovo cijela priča, ili dio priče, ni to ne znam, niti želim da znam. Govorim samo ono što mi je poznato.

I to vam je uglavnom to. Roby je novi/stari Predsjednik, politika države ostaje manje-više ista. Nedvojbeno smo dobili vrlo sposobnog šefa države, no dojma sam da se Robyu baš i ne mili biti Predsjednik, i da stoga traži premijera koji bi taj posao radio za njega, a usput i školovao svog nasljednika. Odbio sam tu ponudu nakon dužeg razmišljanja, uz sve dužno poštovanje. Nisam tip koji će tuđe zasluge pripisivati sebi, niti svoje drugom. Ovo je Robyev mandat, ne moj, i ja tu nemam što tražiti. Osim toga, naše želje i vizije eHrvatske ne moraju se nužno poklapati, a ne želim da me netko prekida u pola posla zato što misli da griješim. Možda zvuči egoistično, no želio sam biti Predsjednik, ne premijer. Velika je to odgovornost (i posao) prije svega, a nakon događaja sa subote na nedjelju ostao sam pomalo demoraliziran i doista više nemam volje ni želje vršiti bilo koju funkciju u državi.

eHrvatska je dobila izuzetno sposobnu osobu (koju i osobno vrlo cijenim) za Predsjednika, no ovakvom kampanjom (prije svega mislim na zamjenu kandidata par sati pred izbore) izgubila je po mom mišljenju mnogo više, i ne postoji meni znan razlog zbog kojeg bi ta cijena bila opravdana.

Moja politička karijera u eRepubliku je završena, jer tko će mi ikad više ukazat povjerenje kad mi nije vjerovala vlastita stranka u trenutku kad je država, navodno, bila u opasnosti. Gdje god da odem, uvijek će se pojaviti netko s pitanjem: „Ako si tako dobar, zašto te Hrvati nisu izabrali?“. Moj kredibilitet kao političara i integritet kao osobe je narušen, a i imajući uvid u spletkarenje i prljave radnje koje se dešavaju daleko od očiju javnosti, nekako nemam više volje u to se upuštati, mada sam prije par dana bio spreman uhvatiti se u koštac sa bilo čim što mi se ispriječi na putu. Iskreno, kada sam se probudio u nedjelju u jutro, znajući da nemam šansi postati Predsjednik, pao mi je kamen sa srca, jer odgovornost sigurno prelazi na nekog drugog. Ovaj osjećaj ne bih mijenjao ni da me postavite za direktora svemira, nisam tip koji je gladan vlasti pošto-poto.

Roby je pošteno dobio izbore, nije se sam izabrao, ali način na koji je kandidiran mnogo govori i o njemu, tako da je i njegov ugled itekako okrnjen. Okrnjen je i ugled države u kojoj glasači za Predsjednika biraju čovjeka bez tima i programa, na osnovu stare slave. No sve su to sitnice, svi smo mi potrošna roba, za mene je prvog Domovina prije svega, i nije bitno što se desi nama ili našim karijerama.

HDS je također mnogo pretrpio. Istupio sam, jer ne želim biti član stranke koja je u stanju pogaziti vlastiti Statut i sve ono za što kaže da se zalaže, ma kakav da je razlog u pitanju, ali ovaj gubitak je zanemariv. O HDSu se već predugo govori kao o dubioznoj stranci, što većim dijelom nije istina, jer su članovi HDSa izuzetno sposobni ljudi koji se dokazuju svaki put iznova, i koji pošteno i predano rade na svom političkom uspjehu. No ja više nisam dio HDSa i sada je na stranci da zauzme stav i dalje kroji vlastitu sudbinu. Tj., ako je u stanju, jer već se tu naziru pipci hobotnice ponovno na djelu, i pitanje je hoće li se stranka uspjeti othrvati.

No u cijeloj priči daleko je najviše pretrpjela eHrvatska. Postajemo država bez političke scene gdje uvijek isti vuku sve konce. Tko je od novih igrača nakon onoga u subotu lud truditi se, raditi, učiti, s namjerom da se kandidira za Predsjednika, kad zna da ga stranka može smijeniti kao kandidata samo par sati prije izbora? Tko je uopće lud baviti se politikom? I kako uopće netko novi može skupiti iskustvo za biti Predsjednik kad se na vrhu vrte uvijek jedni-isti, oni ili njihovi puleni?

Tko će nakon ovoga vjerovati bilo kojoj stranci, pogotovo HDSu, da je kandidat koga predlažu onaj pravi, i da ih na izborno jutro neće dočekati iznenađenje. I tko je uopće lud pratiti kampanju, čitati programe i vagati tko je zapravo bolja osoba za predsjedničku fotelju? Sve to sada gubi smisao.

Ovaj potez s Robyevom kandidaturom smatram potpuno pogrešnim, makar ga podržavam u odsustvu boljeg. Pa zar ćemo svaki put kad je država u krizi, a bit će na svakim izborima, zvati Robya u pomoć? Evidentno je da eHrvatska neće napredovati dok neki igrači ne samo ne napuste državu i njenu političku scenu, već i igru u cjelini.

Svaki potez ima svoju cijenu. Cijenu smjene mene kao kandidata HDSa i postavljanje Robya na to mjesto platili smo split1700 i ja, kao kolateralna šteta cijele priče. Platio ju je i Roby i plaćat će je i dalje, koštat će to i HDS, ali ono što nikako ne mogu prežaliti je cijena koju će, ni kriva ni dužna, platiti eHrvatska. Društvo nam zapada u apatiju i stariji igrači gube interes za određene aspekte igre, ili igru u cjelini.

Sve je ovo igra, i svi smo mi pristali na Terms of Use, no evidentno je da nepoznat netko nad nama sprovodi eksperimente manipulacije masom, efekta krda, nazovite to kako god. U svjetlu toga, želio bih se ovako javno izjasniti o inicijativi na koju nalijećem svako malo posljednja dva dana. Dakako, radi se o famoznom impeachmentu, tj. smjeni Predsjednika. Prije svega, Roby se nije izabrao sam, za njega je glasalo mnooogo ljudi, i to mu samo po sebi daje sav kredibilitet da vrši dužnost Predsjednika. To što se na izbornom listiću pojavio kao padobranac je nebitno, bitno je ono što čini kao Predsjednik. Ukoliko mi netko dokaže i uvjeri me da Predsjednik, ma tko on bio, zabušava, radi kontra interesima države ili nešto slično dovoljno ozbiljno da se pokrene proces opoziva, ja ću kao kongresnik prvi glasati za. Do tad, nema teorije.

Osim toga, mnogo toga ovisi o tome što će učiniti HDS, tj. hoće li se prikloniti Predsjedniku ili ne. Roby gotovo očajnički treba njihove glasove u Kongresu za sigurnost svoje pozicije, no ukoliko i uspije pridobiti sve HDSovce za sebe, to oporbi i dalje ostavlja sasvim dovoljno mjesta da ga smjeni. Ne zaboravimo da su oporbeni kandidati zajedno osvojili gotovo 200 glasova više od Robya, i ukoliko se uspiju ujediniti, to im može dati dovoljno kredibiliteta da idu na smjenu. Koliko je to pametno druga je priča, jer bi gotovo sigurno izazvalo nove podjele u ionako podijeljenom društvu, a ne zaboravimo da se bliže stranački izbori i neizbježni pokušaji takeovera od strane eSrba, ili nekog trećeg. eHrvatska treba vođu, a glasači su bili nedvosmisleni kada su birali tko će to biti.

A naša oporba, e to je tek priča za sebe. Obzirom kakvu sposobnost oporbenjaci na izborima demonstriraju svaki put iznova, nije ni čudo da neki neutralni promatrač na sve može gledati samo kao na neka bolji HDSovac pobijedi. O ekipi koja konstantno gubi izbore, na jedan isti način koji već pomalo sliči, citirat ću jednog prijatelja, na 700tu epizodu Santa Barbare, teško je misliti išta dobro. Jedna ista tema prežvakava se već mjesecima, i naprosto mi nije jasno kako nikom do sad nije palo na pamet da se oporba ujedini? Ili počne igrati prljavo kao i druga strana, ili bar dovede nekog sposobnog izvana da ih savjetuje kako podvaliti konkurenciji? Dečki, sreća naša da se nikad niste dokopali vlasti.

I ovaj je članak, porastao zar ne? Neću još dugo, samo se želim zahvaliti svima koji su mi i tijekom kampanje, i nakon mog opoziva kao kandidata davali potporu. Mnogo mi to znači, no ja se (bar za sad) definitivno povlačim iz političkog i stranačkog života. Do isteka svog tekućeg kongresnog mandata ostajem u eHrvatskoj, orijentirat ću se na izgradnju svog zlog poslovnog imperija, pomalo se baviti medijima i istraživati nove aspekte igre mimo politike. Na kraju mi je pomalo žao, jer smatram da sam mogao pobijediti na izborima i biti dobar Predsjednik, ali moj eventualni potencijal ostat će neiskorišten.

Do čitanja.