Prve crnogorske stalne oružane snage (Perjanici i Gvardija)

Day 2,239, 14:38 • Published in Montenegro Montenegro • by Orao007


Prve stalni oružani odredi:



Vrijeme i okolnosti:

-Korijeni prvih stalnih crnogorskih policijskih i vojno-policijskih jedinica sežu još u 18 vijeku.

-Za vrijeme vladavine Šćepana malog u Crnu Goru 1772 godine stiže Savić Barjanović i donosi instrukcije ruskog dovora o formiranju stalnog oružanog odreda "Gvardije" ili crnogorske garde.
Cilj i zadatak:

-Prvobitni zadatak gvardije u to vrijeme bilo je štićenje Šćepana Malog a kasnije je i vršenje svih policijskih poslova, kao i izvršnje odluka donijetih od strane suda 12 starješina. Zakoni za vrijeme 6-godišnjeg vladavine totalitarizam Šćepana Malog bili su rigorozni! Crnu Goru je doveo u red. Skoro u potpunosti su iskorijenjene krađe i najvažnije česte krvne osvete, Lopovi, ubice i ostali prestupnici su se najstrožije kažnjavali, često strijeljanjem.

-Nakon smrti Šćepana malog narodna straža (gvardija) je rasformirana. Za vrijeme Petar I Gvardija je ponovo oformljena ali je bila kratkog roka. Tek za vrijeme Petra II i zvanično (bez prekida) možemo reći da počinje istorija crnogorske policije.



Gvardija (crnogorska garda/narodna straža)

-Da bi ojačao i usavršio organe državne vlasti, vladika Petar II je sazvao glavarsku skupštinu na Cetinju (2/14 oktobra 1831. godine), na kojoj je donesena odluka o formiranju Crnogorskog Senata (Praviteljstvujuščeg senata crnogorskog i brdskog), kao vrhovnog suda, i njegovih izvršnih organa Gvardije i Perjanika.

-Gvardija je predstavljala vojno-policijski jedinicu, manji sud i rješavala lokalne sporove, na nivou nahija i plemena

-Bila je raspoređena u cijeloj državi i borjala je u početku oko 165 ljudi.

-Podijeljena je na više manjih odreda raspoređenih po nahijama i kapetanijama.

-Na čelu tih odreda nalazili su se gvardiski kapetani. Ukupno ih je bilo 18.
Broj je kasnije povećan na 405 gvardijana.
-U Katunskoj nahiji 112 pripadnika gvardije sa 3 kapetana.
-U Riječkoj i Crmničkoj po 55 pripadnika i 2 kapetana.
-U Lješasnkoj nahiji 17 gvardijana i 1 kapetan.
-U Bjelopavlićima 55 gvardijana i 3 kapetana.
-U Piperima 26 pripadnika i 2 kapetana.
-U Gornjoj i Donjoj Morači i Rovcima 25 gvardijana i 2 kapetana.
-U Kučima 45 gvardijana i 2 kapetana.

-Plata im je iznosila 33 talira mjesečno i nešto u namirnicama.

Perjanici



-Perjanici su bili specijalna policijska jedinica stancionirana na Cetinju. (za razliku od gvardije koja je bila raspoređena po cijeloj državi).

-Zvanično su osnovani 1831. godine kad i Gvardija za vrijeme Petra II.
-U početku ih je bilo 8 i posao im je bio tjelasna zaštita Njegoša.
-Broj im je kasnije povećan na 30 odnosno 40 pripadnika.
-Izvršavali su egzekucije (pred Vlašku crkvu) i radili zajedno sa gvardijom u hvatanju počinitelja krivčnih djela.
-Perjanicima je zapovijedao perjanički kapetan.



-Kao policijski organ bili su veoma efikasni. U prilog tome stoji i izvještaj austrijskog kapetana Fridriha Oreškovića iz 1840. godine, u kome se, između ostalog, navodi da "nema ni u jednoj državi policije koja je tako budna i okretna i u isto vrijeme tako smjela i odvažna". Mada se ova rečenica vjerovatno odnosila i na gvardijane i perjanike.

-Birani su po svojim fizički kvalitetima i odvažnosti. Bili su pod direktnom komandom Senata a od 1874. godine pod kontrolom Uprave za unutrašnja djela odnosno MUP CG od 1879.

Počasna rezidencijalna garda Perjanici (MUP CG)


Veća hapšenja:

-Godine 1908 pokušan je atentat na knjaza nam Nikolu od strane Crne ruke i nekih naših izroda studenata. Žandarmi, kako su se tad zvali policajci, budno su ih motrili i prije nego što su stigli na Cetinje uhapsili su 53 urotnika.


Počasna garda na Cetinju

-Godine 1909 ponovo ista stvar, 1 godinu pred proglašenje knjaza Nikole za kralja pokušan je novi atentat međutitm dobro organizovani MUP je na nešto više od 150 kilometara od Cetinja uhapsila 6 urotnika u mjestu Slatina. Sledećih nekoliko dana preko 100 ljudi je razoružano i uhapšeno.


-U drugoj polovini 19 vijeka Gvardija i Perjanici su pretvoreni u jednu jedinicu MUP-a. Ministar unutrašnjih djela/poslova je 25. januara /7. februara 1907. godine verifikovao Policijski pravilnik u Knjaževini Crnoj Gori. Članovima 6 i 7 Poglavlja "G" Policijskog pravilnika naznačeno je da "kao organi policijske vlasti, žandarmi nipošto ne smiju raditi ono, što drugima zabranjuju, niti raditi ma što, što bi kod publike izazivalo podrugu i podsmijeh,"

-Žandarmima je najstrožije zabranjeno "primanje poklona, nagrade ili napojnice od strane privatnih lica, a za poslove koji su u vezi sa žandarskom službom."

Kandidat za žandarma morao je da ispunjava sledeće uslove:
-da je crnogorski državljanin,
-da je pismen,
-da je odslužio propisani rok u vojsci,
-da nije mladji od 20 niti stariji od 40 godina,
-da je dobrog vladanja i da je umno i fizički potpuno razvijen (što ima osvjedočiti ljekarskim uvjerenjem).




Svaki žandarm je od oružja dužio rusku "trolinejnu pušku - u Crnoj Gori popularnu "moskovku", sa bajonetom bez kanija. Uz pušku, već po tradicionalnom običaju, nosili su i revolvere sistema "gasser".

Sve je prolazno samo je Crna Gora vječna o7