Posveceno svim hrabrim ljudima

Day 1,854, 10:09 Published in Serbia Serbia by AdmiralSkaMolohov

Mrtva tisina vlada na nasem brodu.Jedva da se progovori po koja rec,brod se punom brzinom udaljuje od neprijatelja,a onda od jednom rafal naredbi😛ripremiti sve dimne uredjaje,povezati sve savitljive cevi...

I dok obavljamo jos mnogo raznih poslova,i dalje bezimo od neprijatelja stvarajuci dim,celokupan nas dimni uredjaj nalazi se u pogonu.A zatim kapetanova poruka upucena svima bez obzira na polozaj: >>Mozda mislite da bezimo od neprijatelja,varate se,nas supratilac je potonuo(brod se zvao Ahiles),Meduza tone,najmanje sto mozemo uciniti je da se drzimo hladno,dobra vam sreca svima
A zatim menjamo kurs i ulazimo u sopstvenu dimnu zavesu.
Ja sam dobio naredjenje da zauzmem mesto kod cevi 6 i 7.Ubrzo izlazimo iz dimne zavese,opet menjamo kurs udesno i ispaljujemo torpeda sa leve strane.Tada sam prvi pout ugledao neprijatelja.Pravo da kazem ucinilo mi se pred nama jedan veliki i jedan mali(brod).

Nalazili smo se vrlo blizu njih.Ja palim svoja dva torpeda iz cevi(sa krme),iz prednjih su ispaljena druga dva.Svi posmatramo sta ce se dogoditi.Nikada necu zaboraviti poklic koji se tada razlegao,na bocnoj strani jednog od onih brodova zuti blesak,veliki stub dima i voda siklja uvis.

Bili smo sigurni da smo pogodili,ja licno nisam mogao da zamislim da se moze promasiti iz takve blizine.
Neprijatelj nam nije uzvratio ni jedan jedini metak,ubedjen sam da je morao biti veoma iznenadjen.

Kada smo ispalili torpeda vratili smo se iza dimne zavese,i ponovo promenili kurs nadesno.>>Na svoja mesta,ispaljujte preostala torpeda Ali ovoga puta ,cim smo izasli iza nase dimne zavese,neprijatelj nas nije postedeo,jedna granata je pogodila masinsko odeljenje,pobila posadu oko mojih cevi,a mene eksplozija odbacila na njihov zadnji deo,mora da sam neko vreme lezao u nesvesnom stanju,jer kada sam se pribrao osetio sam bol u ruci,brod je mirovao i nagnuo se na bok.

A onda sam se,verovali ili ne ,vratio na svoje kontrolorsko sediste,pred sobom sam ugledao ona dva broda,ispalio na njih preostala torpeda,niko mi nije rekao to da ucinim,bese da me je uhvatilo neko ludilo,sta li?
Sam Bog zna zasto sam to uradio,ali eto,ucinio sam to.Topovi sa naseg broda nisu prestajali sa paljbom citavo vreme,pucali su cak i kad se brod nagnuo na bok.

A onda nas je neprijatelj pogodio nekoliko puta,neka velika eksplozija se razlegla na samom zadnjem delu broda,posle sam se cesto pitao da nas to nije neprijatelj pogodio torpedom.

U svakom slucaju izgledalo je kao da se brod podigao iz vode.Na kraju je kapetan izdao naredjenje da se brod napusti.Nikada necu zaboraviti naseg lekara-porucnika po cinu,bio mu je to prvi brod i prva bitka.Pre nego sto sam preskocio preko ograde,video sam ga kako i dalje ukazuje pomoc ranjenima,uzaludan posao,a kada sam se nasao u vodi,spazio sam kapetana naslonjenog na most,uzima cigaretu iz svoje tabakere i pali je.
Dovikivali smo mu da sidje na nas splav,a on je samo odmahnuo uz pozdrav>>Zbogom i dobra vam sreca
I eto to je kraj jednog hrabrog coveka.



Hrabrost je vrlina na osnovu koje ljudi u opasnosti čine plemenita djela.

Aristotel




Zahvaljujem Vam na vašem vremenu i trudu da pročitate moj članak...Hvala...


P.S."Bez Voska" AdmiralSkaMolohov