Poslije kiše uvijek dolazi sunce!

Day 2,357, 11:08 • Published in Croatia Ireland • by Bad BIue Boys


Pozdrav eHrvatice i eHrvati,
evo ne znam gdje da potrosim ovaj jedan slobodan dan što imam za igranje pa rekoh mogao bi neki članak napisati. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u eIrskoj i brige za Auroru sada ponovo nemam što za raditi, pa pratim malo evo i šta se po eHrvatskoj događa..

Sadržaj:
-NE na Kinu
-Kraj jedne ere
-Konačan pa😛 Poraz ili prilika?
-Poslije kiše uvijek dolazi Sunce
-Čile kao primjer



Sve spaliti pa graditi iznova?
Tako nekako izgleda ovaj NE na Kinu, čini mi se..ma siguran sam da ćemo letiti iz Indije. To bi se vrlo vjerojatno dogodilo i bez ovog NEa na Kinu, možda se i moglo braniti, možda i nije, s obzirom na situaciju i organiziranost u eSvijetu, uspješna obrana bila bi ravna čudu protiv Argentinaca. Zašto onda ne udariti ovaj NE na Kinu? Tako će se zadovoljiti oni koji to već duže žele, tako ćemo “poslati poruku” da ne padamo bez jednog udarca koji ćemo zadati. Neće taj udarac nešto jako povrijediti eKinu, ali će ga ipak primiti…nemamo šta previše izgubiti, ali ono što slijedi je puno šire i bitnije od samog NEa na Kineze..



Kraj jedne ere..
AS Argentine na naše regije u Indiji je početak kraja jedne ere eHrvatske u Indiji. Mislim da je ta era predugo trajala, ali koja nam je alternativa? Mnogi će reći da je niti nemamo pored ovakve eSrbije u našim core regijama, ali zašto bi to bilo tako? Bio je i Čile slabiji od Argentine pa nije nigdje odlazio iz svojih regija, ojačao je i osigurao si NAP koji mu garantira ovo što sada radi. Ima nebrojeno opcija i prilika, taktika koj se koriste u situaciji u koju smo se doveli, mogu se sažeti u tri primjera koja su se već dogodila. Jedan je već navedeni primjer Čilea, koji je postupno jačao pored svojega najvećeg neprijatelja, dostigao tu razinu u kojoj je natjerao neprijatelja na NAP, pa čak i izgradio respektabilne odnose sa njime. Drugi primjer je Njemačka, država koja je kapitulirala, dala većinu regija kako bi zadržala nekoliko, potpisali su NAP i danas su više manje saveznici. Treći primjer je Makedonija, u dosta sličnoj situaciji kao što smo i mi bili u “Indijskoj eri”. Nema NAPa, nema mira, borba do krvi svaki mjesec za kongres.

Složit ćete se, najbolja opcija je Čileanska, borba do kraja, borba do kapitulacije neprijatelja. Da bismo bili spremni za jednu takvu borbu moramo se svi skupa za nju psihički pripremiti, znati što trebamo očekivati sada kada smo na putu da napustimo Indiju. Minimum bonusa, kratkotrajni bljeskovi pa onda ponovo manjak regija, gotovo nikakvi porezi, ali i neke stvari na koje smo naviknuli već, kojima smo se prilagodili.
Proći će ovaj rat sa Kinom vrlo brzo, biti ćemo izbačeni vrlo lako iz Indije i morati misliti što i kako dalje...što se prije snađemo i odaberemo prije ćemo se i probuditi, ponovo se igrati.



Konačan pad..poraz ili prilika?
Svaka država doživljava svoje rođenje, pa rast, vrhunac i na kraju pad. Što ide poslije toga? Ne znam, još nijedna država nije došla do te točke, nekako mislim da ćemo mi biti prvi. Mi smo prošli svoj vrhunac u v1, od onda smo u padajućoj putanji, a u sljedećih nekoliko tjedana past ćemo i sa koljena. Konačni pad. Što dalje? Ustajanje naravno.

Probajte si zamisliti da ponovo počinjemo, ispočetka, zapaljena je stara eHrvatska i počinje jedna nova, ispočetka se gradi reputacija (staru smo ionako izgubili). Ono što će biti ključno je zadržati naše igrače, imati jedan zajednički cilj. Jasno je da će nam biti teško, ali možda je baš u tome čar. Ponovo se gradimo. Idemo biti uspješni u tome. Ključ svega će biti u ujedinjenju, to je najteže postići nakon 5-6 godina svega i svačega, od prijateljstava, do svađa. Od raja do pakla u 5 godina. I sada je teško krenuti ispočetka zajedno, ali ukoliko mislite da bi trebali vratit eHrvatsku gdje je nekada bila jednostavno ćemo svi skupa morati promjeniti svoj mentalni sklop, naći zajednički cilj, konsenzus oko toga što su nam ciljevi i kako do njih doći. Jedni bez drugih ne možemo, moraju se uključiti ponovo svi oni koji su davno zaboravili na eHrvatsku, pa i ja sam spadam u tu grupu. Sve ono loše što se dogodilo bi nam moralo poslužiti za primjer za to kako ne treba raditi u budućnosti, jer prošlost je zaboravljena, sadašnjost je takva kakva je i jedino što ostaje je nada i volja za time da se nešto promjeni u budućnosti. Shvatite, više nismo najjači u eRepu, više nismo sila, a nismo više ni onaj najbolji saveznik, više nismo najorganiziranija vojska, više nam eHrvatska nije svetinja. Ali ne mora značiti da ne možemo opet dostići jedno stanje vrhunca, nakon kiše uvijek dolazi sunce..



Poslije kiše uvijek dolazi Sunce..
Treba se krenuti od početka, zapitati se što i kako…

1. Savez. Za početak bi trebalo vidjeti u ćemu je problem sa savezom, Sirius jednostavno nije na nekoj visokoj razini, to znam, to znate i vi, to svi znaju, trebali bi raditi na tome da se tu promjene stvari istovremeno sa mjenjanjem eHrvatske. Oni koji su bili više “unutra” u Siriusu će znati bolje nego ja, ali svima je jasno da je negdje problem.

2. Ujedinjenje. Svi eHrvatski MUovi, sve eHrvatske stranke. Svi se moraju ujediniti. Pritom ne mislim na jedan MU za sve, ili na jednu stranku za sve. Jednostavno se mora razgovarati o eHrvatskoj ne kroz stranačke nego kroz državne naočale. Mislim da nema toga tko bi eHrvatskoj htio loše, ali stranke i pripadnost MUovima koči puno toga, ta kočnica se mora ukloniti, idemo svi skupa, bez obzira na sve vidjeti što nam je činiti i kako. Povjerenje među građanima će se morati ponovo izgraditi, iz ruševina starih odnosa.

3. Cilj. Nešto što nemamo već dugo vremena. Nešto što nam najviše fali, i nešto što će sigurno potaknuti ujedinjenje. Nakon izbacivanja iz Indije biti ćemo prisiljeni ili napravit AS negdje drugdje sto nas ne vodi ama baš nigdje ili početi borbu na jedan drugačini način, biti “pain in the a*s” eSrbiji, natjerati ih na NAP, natjerati ih na pregovore. Natjerati ih na jedan “ex-Yu” dogovor poput onoga koji imaju Argentina i Čile. Je li itko zamjerio Čileu to što imaju NAP sa Argentinom? Možda jedino Brazil, koji je toliko nesložan da nema smisla zbog neorganizirane države uništiti svoju (iz Čileanske perspektive). Neće NAP doći sam, neće se diplomatski ispregovarati, doći će nakon dugotrajnog rata, prvo kao predah, onda kao nešto bez čega niti mi niti eSrbija ne može. Eto cilja, dugoročnog…

4. Organizacija. eHrvatske institucije dugo nisu bile u gorem stanju, ne mislim na ovaj mandat nego na sveukupno stanje u zadnje 2-3 godine. Gdje su INFO minute? Gdje su članci MoFAe? Gdje je milijun komentara na ordersima? Gdje nam je zajednički kanal? Država ima svoje instrumente kojima se mora služiti, ali da bi se uspješno služila tim instrumentima treba imati podršku naroda, a narod je taj koji bira tko ih vodi. Dakle, narodu bi trebali na usluzi biti svi državni aparati. A oni koji biraju neke koji izgube izbore bi se u duhu zajedništva i zajedničkog cilja morali prepustiti demokraciji. Zbog toga je potreban konsenzus, nije toliko bitno tko nas vodi dokle god idemo zajedno ka nekom cilju.

5. Psihologija. Nevjerojatno je koliko je jedan uzlet ili pad nekih država uzrokovan upravo psihološkom shvaćanju nekih stvari. Letargija koja vlada eHrvatskom već ovoliko dugo je uzrok tome što se ne prate baš zapovijedi MoDa, što se ne osjeća “ono nešto” što nas je nekada pokretalo. A što pokreće eČile? Upravo ta vjera da su jaki, da su najjači, da mogu što hoće. Kako bi došli do tog osjećaja uspješno su svladali sve one teškoće koje su pred njih stavljene. Većina od njih je u ove četiri navede točke do ove. Ova psihološka sama dođe.



Neka nam eČile bude primjer, jer je stvarno jako slična situacija. Krenimo onaj proces od rođenja do smrti eDržave ispočetka, mi to možemo, imamo dovoljno kvalitetnih ljudi i onih koji vole ovu eHrvatsku. Odstranimo one zbog kojih se to ne događa i napravimo nešto, tako će nam igrati ovo svima biti zanimljivije. Nije dovoljno lupiti NE na Kinu i reći da se igramo, kao što eČile nije samo tako krenuo na pohod po Europi, koliko god to jednostavno izgleda, to je samo kraj jednog dugotrajnog procesa koji je Čile odradio savršeno i došao do ovoga do čega je sada. Ugledajmo se na njih…

Zdravi i veseli bili!



Don Croata