Panem et circenses iliti kruha i igara...

Day 1,859, 00:43 Published in Croatia Croatia by Tom Tomasic

Pozdrav štovanim čitateljima.
Obećao sam Darii89 napraviti karikaturicu kao poklon za rođendan. Bilo je to prije nekolicinu dana, točnije prije tristo šezdeset i pet. Pošto smo sad sigurni da su Maje pogriješili s prognozom, a ja s obećanjem, jer se koliko vidimo ne mogu izvuči ni s tako banalnim razlogom kao što je propast svijeta, morao sam prionuti na posao. Rezultat vidite dolje, a crvenu boju fiće zamislite.


Sretan rođendan Daria!
Pošto joj je istog dana i pravi rođendan slobodno budite izdašni u darovima (ako pak zabunom pritisnete link autora karikature nemojte se libiti sponzorstva koje nosi titulu kulturnog mecene).
Kako sličica ne bi bila isključivi cilj ove kolumne (jer nekako sam uvjerenja da mi neće donijeti pregršt zlatnika), a i u cilju edukacije mlađih igrača morao sam napisati i jednu pričicu, koja je dakako izmišljena i koja veze nema sa stvarnošću, ali u svakom slučaju može biti poučna i puna mudrosti kao uostalom i sve moje kolumne...
Dakle pričica počinje u Osijeku prije puno godina i ide otprilike ovako...
U Osijeku se u bivšoj državi na služenju vojnog roka u tenkovskom garnizonu JNA nalazio mladac iz Srbije, sustavno psihički maltretiran od vlastite majke, što je kod njega dovelo do straha od zrelih žena, a okrenulo ga obožavanju djevojčica (nije sino jedini, nipošto) koje su ga u dječjem vrtiću samo ignorirale, što je bio melem naspram uvreda koje je doživljavao doma, a nazovimo ga npr Brdar Dragar (nadalje BD) čisto radi lakšeg praćenja radnje. Tog sunčanog dana dobio je nagradni izlazak u grad jer se istaknuo u čišćenju zahoda kao i svaki primjeran vojnik.
Slučajnost je htjela da se tog dana u gradu nalazila i malena curica Daria čije su krupne okice, dioptrijski još povećane, prouzročile ljubavni tsunami kod BDa čim ih je ugledao.

Pošto je bio kudikamo stariji Daria nije mogla shvatiti njegov istančan način udvaranja koji se artikulirao u rečenici - "Ja Dragan ti Đejn!"
Daria nenavikla na takva salijetanja od odraslih mu je nevino odvratila - "smrdiš", što istinabog nije bila laž s obzirom na prijašnji vojnički zadatak, ali je kudikamo doprinijelo psihičkim traumama BDa.

Na to je BD histerično reagirao, uzviknuvši - "Mrzim Hrvatice i sad ću te nalupati po guzici!". Prestrašena Daria je počela zazivati oca riječima -"Tataaaa, tataaaaa, ovaj striček u uniformi me želi lupati po goloj guzi!!!" Odmah je dotrčao brižan otac i kulturno i probranim riječima objasnio BDu da neće tolerirati takovo ponašanje spram njegove djevojčice.

Nakon toga je BD odteturao dalje u grad zamućena pogleda od težine riječi koje su ga pogodile, a pritom je uspio promrmljati i - "Mvzim i Hvvate!", što mu je zacijelo bilo teško zbog dva klimava zuba.
Daria je ubrzo zaboravila tu epizodu i nastavila se zabavljati u gradu.
Tog dana se njen otac našao sa poslovnim kolegom iz Zagreba. On je pak došao u pratnji vlastitog malog sinčića, malog fakina kojeg ćemo nazvati npr figuar_zg (nadalje fzg). I dok su očevi raspravljali o poslu ispijajući pritom tek drugu rundu, maleni fzg je uzeo ključ od novog crvenog fiće i poveo Dariu za ruku da joj pokaže koliko se može spuštati naslon sjedala. Daria još nije uspjela pošteno ni sjesti, a već je bila obasuta toplim pusama fzga. Čudno ali taj osjećaj joj nije bio nimalo neugodan, dapaće crveni fićo se urezao kao jedno od najljepših sjećanja. I opet je slučaj htio da je upravo u tom trenutu BD tumarao polupraznim parkiralištem i naišao na scenu koja mu je ostavila trajan ožiljak na srcu. To je bio tren kad je mržnja spram cijelog hrvatskog puka eskalirala do krajnosti a što je kulminiralo BDovom pijanom vožnjom tenkom po gradskoj središnjici. Kada je uspio naći omražen auto, pregazio ga je ne trepnuvši pritom na njegovo podrijetlo iz Kragujevca, osjetivši pritom moć i ugodu u duši koji su definirali njegov daljnji životni kredo...
Ta je pak scena kod Darie izazvala sindrom hrvatske Ivane Orleanske. Stala je na branik domovine viknuvši "Ne dirajte mi crvenog fiću... i Slavoniju!!!", a gladnim braniteljima je počela svakodnevno dijeliti kruh, koji su mnogi imućni igrači sa gotovo blagdanskom radošću slali u njeno skladište. No idilična slika zajedništva i međusobnog pomaganja je, kako je to već kod nas normalno, trajala kratko. Jer sudbinu i ratove kroje ljubavi, pa se podatak da se fzg više nije javio a usput je i prebojao fiću u plavo, odrazio negativno na ulogu hrvatske heroine. Povrijeđena srca odlučila je uzeti CH medalju na neprijateljskoj strani, što joj je prouzročilo blagi pad popularnosti, zanemariv broj prosvjednih poruka od nekoliko stotina, te od mnoštva zabunom pritisnuta tipkica remove friend. Kasnije se Daria opravdavala de je kriv braco koji joj je pred kompjuterom stavio sunčane naočale umjesto njezinih pa nije dobro vidjela na kojoj strani lupa, ali uredništvo Palantira zna istinu....
Ukoliko netko od štovanog čitateljstva zna što i kako je dalje bilo molim neka nas kontaktira u uredništvu Palantira, jer smo zbog blagdanskog kolektivnog godišnjeg ostali bez terenskih novinara što je uzrok nedostatka provjerenih informacija za nastavak priče, a ne želimo spekulirati i pisati na temelju osobnih stavova i paušalnih informacija jer se to kosi sa temeljnim novinarskim principima Palantira, a kojima je istina sveti gral novinarstva.
Toliko za ovaj put - pozdrav budnima!
P.S.
Da se obožavatelji i sponzorstva željni igrači ne zamaraju omatanjem darova u ukrasne papire i stavljanjem pod jelkicu, neka jednostavno pošalju financijske donacije na sljedeći link
http://www.erepublik.com/en/citizen/profile/2547616
Sredstva će biti iskorištena na dobrobit cjelokupne novinarske redakcije, a PDV uplaćujem na ime državnih obveznica, što je najsigurnije ulaganje u budućnost....nečiju.