Onda, kada smo bili mlađi i lepši

Day 1,546, 10:23 Published in Serbia Serbia by dr.doom


Kažu da u životu nemaš dve istinske šanse.

Ako stvari ne postaviš na pravo mesto prvog puta, to je to, nema više. Život ti ne daje drugu priliku.

Tada, pre skoro tri godine kada sam napravio prve klikove u eRep-u, mislio sam da je nemoguće ipak moguće, da život možda ne daje drugu šansu ali da ovaj virtuelni to može. Tih dana sam istinski poveravao da eSrbija može da bude ono što prava Srbija nije uspela - zajednica koja se međusobno pomaže, ceni, poštuje i stalno fura napred.

Taj osećaj sam imao zbog ljudi koje sam tada upoznao ovde. Neki od njih su i dalje tu, neki više ne.

Juče su me podsetili da je nam je e-praznik - tri godine od osnivanja eSrbije. Zato sam ponovo pročitao prvi deo istorije, “Rađanje e-nacije” i navrla su sećanja. Kada sam pisao tekst istorije, svesno sam ostavio uvod da bude poslednje što ću napisati u prvom delu, da te redove napišem pošto ponovo pročitam ceo tekst. Napisao sam ga u jednom dahu, ne zastajkući. Poslao sam ga Pokcu i čekao njegovu reakciju na Skype-u. Prvo što mi je rekao je bilo: “Matori, naježio sam se.” Nakon toga, više nisam brinuo jer sam znao da je posao dobro urađen.

Ovu igru čine ljudi. Mnoge sam sreo, mnogo više nikad nisam upoznao. Da li zbog ove godišnjice ili flešbeka povodom pisanja istorije, setio sam se mnogih, pogotovo onih koji nisu više u igri. Zato, pročešljajte listu prijatelja i podsetite se onih koji ovo više ne igraju. Ne bismo došli dovde da nije bilo njih. Ovo su samo neki od mojih drugara koji su otišli iz igrice:


Peđu je prvo sreo mikica v kada smo bili u osnivanju SDF-a i radili da na stranačkim izborima preuzmemo bivšu špansku partiju. “On je, bre, osamnaesti nivo!” je prvo što mi je mikica v rekao. To je onaj osećaj ako se setite kako je izgledalo kada ste bili “trećaci” na velikom odmoru u osnovnoj školi i videli “osmake” koji su izgledali kao džinovi. Peđa znao da sedi na četu po devet sati non-stop tokom izbora da raspoređuje glasove iako je uvek govorio da ga “mrzi” i “da ne može da se cima”. Otišao je nedavno iz igre, tiho i bez pompe. Još uvek se vidimo na piću.


Ne verujem da ga se iko seća. On je naš lik koji živi u Švedskoj i nekad, tokom letnjeg raspusta je dolazio kod babe i dede. Bio je u početku aktivan na četu i imao užasan smisao za humor ali je korektno pričao (kucao) na srpskom. Tokom nekih prvih izbora, ceo dan je updao na listu i ispadao iz nje. U nekoliko minuta do devet, mi koji smo bili na četu uključujući i EuroD-a smo mogli da samo jednog ubacimo da uđe u Kongres - on se prvi javio i rekao da to bude taj drugi kandidat, a ne on jer “on neće da glasa za sebe” već “mora da pomogne drugom”. EuroD nikad nije ušao u Kongres. Nikad ga nismo ni upoznali.


Jednom rečju... legenda. Čovek koji ima neverovatnu sposobnost da proceni situaciju, savršeno opiše prilike, napiše fantastične tekstove i u njih ne stavi ni jednu jedinu sličicu. Bilo je pravo uživanje raditi sa njim u Ministarstvu informisanja - on je uveo rubrike “Da li ste znali?”, preporuke za tekstove novih autora (“Prelistavanje”) i specijale. Ja sam pisao istoriju, redovne izveštaje i “šminkao” članke. Uvek je bio ‘ladan kao špricer: “Matori, ima da nas popljuju zbog ovoga ali to nema veze. Ovde se pljuje samo iz dva razloga - ako ne radiš i ako dobro radiš. A mi radimo, zato furaj napred i ne brini šta će biti jer dobro znaš kako će se završiti.” Sreli smo se na eRep okupljanju. Čujemo se nekad preko Skype-a.

- - - - -
Kažu da u životu nemaš dve istinske šanse.

To je možda tačno, možda i nije - na posletku, to nije ni važno. Prošle su i proćiće mnogobrojne šanse, neverovatno važne bitke kao i one beznačajne, političke stranke su jednog dana moćne, drugog prazne i napuštene. “Carstva se uzdižu i carstva nestaju”...

Gandalf sivi je rekao: “Svi mi bi trebalo da odlučimo šta da uradimo tokom vremena koje nam je dato na raspolaganje”. A po tome šta svako od nas uradi tokom tog vremena nas definiše kao ljude i prijatelje. Zato, iskoristite to vreme na pravi način, ovde i u RL.