Ne diraj Lava dok spava

Day 1,878, 10:13 • Published in Croatia Croatia • by srdant


Glazbena podloga

Dok ovo pišem na nebu se lijeno valjaju tmurni, teški oblaci. Nekako su prikladna atmosfera za ovaj članak. Glazbena podloga se vrti na YouTube-u i širi sjetu zrakom. Ne tugu. Samo sjetu. Ne tugujem jer znam kako u eRepublik-u smrt ne znači nužno kraj. Iako je naš veliki Lav zaspao dubokim snom njegov duh je i dalje živ po IRC-u. Luta po kanalima poput kakve arhaične aveti i uvijek donosi dobar feeling sa sobom.

Već je neko vrijeme bilo jasno, ali čini mi se kako je ova slika simboličan završetak jedne ere. Mayanci bi rekli kako nam je kalendar došao do kraja. 🙂 Era velikih tenkova je službeno gotova s ovim činom koji se dogodio u vrijeme ovog velikog baby-booma i sasvim prikladno obilježio okretanje lista. Sigurno će nove bebe slušati o Argrobu kada se budu prepričavali „oni dobri dani“ ere tenkova. Sigurno će slušati i o tome koliko RL novaca treba za to. Kada im budete o tome pričali ne zaboravite dodati na kraju kako je najbitnija stvar ono što se radi u igrici nakon trošenja RL novca. Ne ulazi se u legendu eHrvatske s „provlačenjem kartice“ već sa srcem.

Bebe. Nadam se kako ih je većina ipak stvarna, a ne samo nakupina nula i jedinica stvorena od strane neke skripte po dobrom starom principu „zahebi i bježi“ . Bio je i Dida beba. Tada nije bio ni Dida, ni dida, već jedan simpatičan gospodin kojemu je najveći problem predstavljalo prebrzo tipkanje ostalih na chatu. Morali smo razviti posebnu vještinu za njega. Nije lako pratiti tok misli koji izalazi ritmom jedne crte teksta svake 2-3 minute dok ostalih 20 ljudi nesmiljeno spama. Još nisam siguran čime se tada hranio (neki kažu knedlama sa šljivama), ali je jako brzo prerastao prvo u Didu (i didu, to je, gle čuda, vezano jedno s drugim ), a zatim i u Lava. Lava koji je na bojištu unosio strah u kosti neprijateljima, ali i poštovanje što je mnogo bitnije.

Svašta mi pada sada napamet za napisati, razne uspomene s IRCa, iz RL-a i iz same igre, ali nekako mi se čini sve to suvišnim. Ne želim dati ovom članku ton in-memoriam-a. Kao što rekoh tu je još naš Dida. Ako ovaj članak pronađe svoj put do čitatelja bilo bi mi drago da ostavite neku vašu uspomenu na Didu u komentarima. I njemu isto sigurno.

Znam kako tu i tamo i dalje svratiš i baciš oko na novine. Nadam se kako ćeš u nekoj ne toliko dalekoj budućnosti vidjeti u novinama kako je neka nova beba narasla u dostojnog nasljednika s Lavljim srcem. Nadam se kako ćemo svi koji smo dio ove male zajednice to vidjeti.

Ajde Lave spavaj ti nama mirno ispod murve i sanjaj nešto lijepo. Kad se probudiš znaš di smo.

😘