Evo mene moji ljudi...

Day 2,524, 16:46 • Published in Croatia Ireland • by Bad BIue Boys




Nakon nekoliko mjeseci ponovo u domovini, jednoj od dvije koje su mi se uvukle u srce. Subota navečer, a ja doma, gledam najavu Grdinog koncerta (od tud naslov članka) i Sirove strasti 2; cura spava, prijatelji se opijaju, ja mrtav umoran, ali ne idem spavati jer sam popio pola litre kave… Nema bolje prigode od ove za napisati članak, osim toga, trebam i onih 25 komentara, pa se ovoga puta neću naljutiti ako komentirate.

Zadnjih nekoliko mjeseci sam proveo izvan svoje dvije domovine, na Kubi, u Kanadi, lutao sam svijetom, dosađivao se, jedino za što sam igrao bile su dvije stvari - Aurora i CrOmega, a sada je i jedna od te dvije ugašena. Moj MU, MU puno eHrvata, MU koji je odgojio najjače igrače nižih divizija se ugasio. Mislim da nije trenutak za plakanje već za slavlje. Od našeg zadnjeg baby booma nije bilo previše novih igrača pa je tako i CrOmega s vremenom gubila smisao. Oni koji su postali jaki su otišli u neki MU u kojemu se udara svakodnevno, danas donose bodove eHrvatskoj i saveznicima, a vidim da je među njima i puno uspješnih, nadam se da će CrOmegu uvijek nositi u srcu i da ćemo jednom osnovati novu CrOmegu, MU za tenkove, jer će tada naši bebači biti među jačima ovdje…







I dok sam tako lutao, pokušavao se zabavljati, odustajao i tražio neke nove izazove shvatio sam da to neću pronaći nigdje izvan eHrvatske, barem ne onu satisfakciju koja bi se valjda trebala pojaviti. Ipak nije mi žao, upoznao sam puno dobrih ljudi, vidio puno stvari, stekao nova iskustva, vodio sam savez, sklapao dogovore, određivao što će se dogoditi...zanimljivo je to, imati kontrolu nad nečime i onda gledati kakve su reakcije na ono što napraviš...to mi je možda i najzanimljiviji segment ove igre… Cijelo to vrijeme sam pazio da ne gazim neka svoja načela, da ne odustanem od principa...neka odanost, prijateljstvo i to...sve ono što je zaboravljeno u V1 sam pokušavao nametnuti, zapravo još pokušavam, još vodim savez, iako sam pred eMirovinom ipak me još uvijek neke stvari koje dolaze uveseljavaju, ali otom potom.

Ne znam ni zašto sam sada napisao ovoliku autobiografiju, a htio sam vas samo sve opet pozdraviti, valjda ste mi falili, ova luda zajednica ljudi koji pljuju jedni po drugima, ali svejedno zajedno Kinu osvajaju. Malo nas je al’ smo g0vna!


Moram se pohvaliti da sam si ovaj avatar sam napravio!



Živili!

Don Croata