DE eREPUBLIK

Day 794, 03:07 • Published in Croatia Croatia • by Vangelista

# 6

Tetak i ja, kao „friški“ igrači, neki dan započeli smo priču o eRepubliku. Moja mala nećakinja došla je do nas i pitala nas što je to o čemu razgovaramo? Obojica smo počeli mucati, a onda je tetak, koji se naizgled najbrže snašao, odgovorio da je to mjesto na internetu gdje se družiš s drugim ljudima, komuniciraš, imaš razne opcije na raspolaganju itd.

„Aha, pa to je onda kao Facebook“, odgovorila je mala nećakinja.

Tetak i ja smo se na brzinu pogledali i gotovo istovremeno odgovorili kako to baš nije isto.

„A onda ne znam“, odgovorila je ona i otrčala u drugu sobu.

Obojica smo šutjeli. Znali smo da pitanje koje nam je bilo postavljeno nije uopće jednostavno i na koje možda ne postoji jednoznačan odgovor, a još manje odgovor koji bi 'veliki', odnosno odrasli (koji, usput budi rečeno, više vremena provode igrajući se nego djeca) mogli lako predočiti 'malima'. Upravo navedena epizoda motivirala me da napišem ovaj članak naslovom aludirajući na velika djela velikih mislilaca pisana na latinskom jeziku, doduše s prizvukom posprdnosti, budući da članak nema nikakvih znanstvenih pretenzija, već mu je cilj promisliti o naravi igre koja poput virusa „inficira“ sve veći broj ljudi.

Naš eRepublik zapravo je jedan oblik online/virtualne/cyber kulture (drugi rašireni oblici su forumi, chatovi, blogovi, pa čak i cyber sex). Ta cyber kultura bez sumnje je kultura – ima stvarno značenje za članove, predstavlja rezultat utrošenog vremena i drugih resursa i pojavljuje se kroz interakciju. Naravno, ne radi se o sasvim novoj kulturi. Ono što se u eRepubliku događa zapravo je prenošenje postojećih kulturnih i socijalnih obrazaca iz RL-a u novi prostor – eRepublik. Tako u eRepubliku imamo nove/stare ustavne poretke, organizacije vlasti, zakone, konvencionalne norme, monetarne sustave, tržišta robe i rada itd.

Ono što je drukčije svakako je nepostojanje nekih klasičnih ili temeljnih kategorija RL-a kao što su primjerice 'klase' ili 'spol' koje (pre)određuju ljude. Upravo zbog toga ne slažem se raširenim mišljenjem kako su ovakvi oblici virtualnog života izraz puke frustracije nezadovoljnika iz RL-a. Jasno da, zbog gotovo nepostojanja predodređenosti, online-iskustva mnogi doživljavaju oslobađajućima. Međutim, ono što smatram ključnim i što je po mom mišljenju glavni razlog popularnosti eRepublika je činjenica da svatko od nas svoj identitet stvara drukčije nego u RL, s puno više kreativnosti i puno manje tereta. Naglasak je, dakle, na mašti, a ne našoj kakvoj psihičkoj bolesti.

Kad se prvi put igrač ulogira u eRepublik, naprosto ne zna što da radi. Pomoću tutoriala i automatiziranih uvodnika dobije se predodžba što se može raditi (biti u radnom odnosu, trenirati, boriti se u bitkama itd.), ali nema smjernica kako se ponašati. Za razliku od igrica-pucačina u kojima odmah znaš što ti je činiti – pucati na sve što se miče i kupiti stvari da ih iskoristiš, u eRepubliku sve se čini arbitrarno određeno. Ubrzo shvatiš da sam dizajn, odnosno koncept igre uvjetuje tvoje učenje o ponašanju i toga se prepadneš ili zgroziš pa se više nikad ne pojaviš ili te to zaintirgira, privuče i pomalo u potpunosti osvoji.

Ova moderna ekspresija utopije ipak nije toliko lako predvidljiva i lako dokučiva, kao ni naše ponašanje u ovom svijetu. U eRepubliku stvara se ipak neka specifična kultura u koju smo svi mi eGrađani uključeni. Primjerice, nivoi ili tzv. 'leveli' imaju posve neuobičajeno značenje kakvog nema u RL-u. Štoviše, 'leveli' u eRepubliku poprimaju funkciju društvenih statusa koji u mnogočemu određuju mogućnosti naše aktivnosti, ali nam postavljaju i ciljeve koje mi doživljavamo kao vlastite. Pa tako radimo svakakve gluposti samo kako bismo dobili 'experience points', a tako dosegli viši 'level'. Moram priznati da sam se neki dan osjećao s jedne strane strašno blesavo nakon što sam manijakalno stiskao gumb 'Fight', a istovremeno sam bio ispunjen nekim neobjašnjivim zadovoljstvom, jer sam dostigao željeni 'level'. Zapitao sam se: „Zašto to, pobogu, radim?!“

Zaključio bih s mišlju da je eRepublik jedna nova surova stvarnost koja ima svoju sudbinu, koju baš kao i u RL-u samo djelomično sami krojimo... The (Real op.a.) Truth is Out There.

I naposljetku sigurno se pitate koji je smisao ovog članka?
Možda u tome da, kad vas neko dijete priupita o eRepubliku, možete ga „zadaviti“ odgovorom pa brzo odustane od pitanja. Možda da potakne kreativne da počnu pisati o sociologiji eRepublika. Možda da nastavimo istraživati eRepublik, ali i sebe. Ili pak da me neki prestanu zauvijek čitati. A možda nešto sasvim drugo, nešto eRepublikansko.