[Predsjednik eHR] Drugo obraćanje (12)

Day 1,996, 01:22 • Published in Croatia Croatia • by Predsjednik eHrvatske

Dosljednost...

Poštovane eHrvatice i eHrvati, eSugrađani, dragi prijatelji i protivnici...

Izuzetno je teško postići koncensuz čak i u malim stvarima, ako ne postoji dobra volja, ili ako nam se interesi prepliću. Događaji koji nas baš i nemiluju sa povoljnošću, postavljaju na naša leđa dodatno breme. Osjećam obavezu, a i stvarnu potrebu da vam iznesem par svojih misli o njima, pritom ne propitujući povjerenje koje ste mi ukazali.

EDEN je otišao... Već sam nekome rekao da se ugasio, usamljen i napušten od svih. U mojim očima ponosni starac koji je zavrijedio mir u vjećnosti ovih pixela. Dio mene ostaje vezan uz njega, jer pripadnost koju smo si iskazali bila je obostrana.

Promišljajući o sebi, ali i o onome što moram biti u ovom trenutku, smatram da ne smijemo iznevjeriti jednu osnovnu ideju. Cilj ove igre nije samo pobjeda, gomilanje virtualnog bogatstva ili bezumno omalovažavanje drugih. Po meni cilj je komunicirati, igrati u skladu sa mogućnostima i učiti. Učiti se poštenju, trudu i dosljednosti.

Na kratko bi se samo zadržao na ovoj zadnjoj riječi. Dosljednost... Nije sramota promjeniti mišljenje o nekome. Nije sramota razdvojiti se od nečega. Sve to uvjetovano je raznim utjecajima i okolnostima. Ponekad i brigom o onima bliskima. Problem je nešto drugo...

Kako ja to vidim u ovoj igri? Na slijedeći način. eHrvatska je pripadala jednom prekrasnom i veličanstvenom Savezu u njegovoj svoj slavi. Nažalost, osim same vjećnosti ništa vjećno nije, iako je i to upitno. Savez se polako raslojavao, gulio poput luka rekli bi i na kraju je odluka donesena. Izašli smo iz njega ne propitujući za nikakvo nasljedstvo, ne prozivajući ikoga. Izašli smo jer želimo biti dosljednji.

Često se u komentarima i člancima proteže ideja kako imamo lošu diplomaciju, kako zaostajemo za susjedima i kako nismo u stanju sačuvati prijatelje. Bio bih bezgranično tvrdoglav kada bi poricao da postoji i nešto istine u tome. Ipak, moj osobni pogled je malo drugačiji. Diplomatska vještina se ne očituje samo, u ponekad potrebnim ljudskim negativitetima (obećanja, povlađivanja, prijetnje i laži). Ona je i sposobnost iskreno izreči svoj stav, izabrati protivnika i ne pregovarati na uštrb onih za koje se kunemo da su „naši“, te pritom se ne osvrtati uvijek na čistu dobit.

Zato, izvan svih postojećih Saveza i u potrazi za onima koji žele prihvatiti takva načela ostajemo naizgled usamljeni. Kažem samo naizgled. Jer prijatelji su ostali. I nije važno koliko ih ima. Jer prijatelji uvijek pomažu nesebično. A takvi moramo biti i sami.

Rekli bi neki da je ovo možda i preveliki uvod za slijedećih par bitnih rečenica. Možda i je, ali bih volio da svi o njemu promislimo bar na tren. Onda možemo započeti...

Danas pokušajmo zajedno, ponovno i uprkos slabim izgledima. Samo sa prijateljima. I bez saveza. Osloboditi ono što volimo u ovim pixelima. Protiv jasnog protivnika i svih onih koji se bore na njegovoj strani. Ne zato što nekoga ne volimo ili mrzimo, već samo zato što volimo...

...Volimo ovu našu virtualnu eHrvatsku kakva god da bila.

Predsjednik eHrvatske
Argrob