...elephant...

Day 1,634, 03:38 • Published in France Croatia • by Argrob
Već duže vrijeme riječi mi ne dolaze. Nisam pronašao pravi način za opisati razloge napuštanja ovog virtualnog svijeta. Ni sada ih nemam, i nekako se u mojim mislima formira nova slika. Ako već ne pronalazim dobro objašnjenje za odlazak ili predaju, onda vjerojatno nije ni došlo to vrijeme.

Dvoklikam čudnim tempom. Pojavi se i pokoja medalja, a nekad je to bila svakodnevnica. Održavam na životu „tenkovsku sjenu“ nadajući se nekoj promjeni. To je više refleks nego svjesna aktivnost. Teško je predvidjeti u kojem smjeru će sutra krenuti ova elektronska nestvarnost i kako će se odraziti na taj dvoklik.

Dugujem ispriku svima koje sam izbrisao sa liste prijatelja. Poslušao sam jednostavan poriv da se malo povučem u osamu i pokušam u tom miru odlučiti o nastavku sudjelovanja u ovoj igri. Nažalost ili nasreću, kako se uzme, nije se ništa promijenilo. Nevolje i brige su ostale, količina lošeg raspoloženja se nije smanjila, sve u svemu čekajući ništa se nije riješilo. Kako to obično i bude.

Sjetih se proteklih dana one stare priče o cirkuskom slonu zavezanom za mali kolac u zemlji. Ta grdosija od nekoliko tona, koja je u stanju iščupati najveće stablo, mirno i pokorno stoji vezana za taj kolac i ne pokušava se osloboditi. Kažu pametni i iskusni da je to zato što je kao mali slonić, toliko puta doživio neuspjeh u pokušaju oslobađanja, te mu je sada nepoznata i pomisao da pokuša ponovo. Zveckanje lanca ga uredno podsjeća na tu staru nesposobnost.

I moj virtualni život je uvjetovan sjećanjem na nešto što nisam ili jesam mogao. I to se jednostavno dogodilo. Jedini način da doznam jeli to tako je da pokušam ponovo, onako iskreno i svim srcem…

Rekli bi moji na to:
E! 🙂

Argrob, za prijatelje Dida