[DC] Naš Savez

Day 3,044, 23:25 • Published in Croatia South Korea • by Don Croata

Pozdrav domovini!
Želim Vam svima dobro jutro, sretan i uspješan dan. Iako sam ovaj članak napisao prije nekoliko dana tek ga danas objavljujem, iz razloga što sam htio o ovim temama prvo privatno razgovarati sa osobama koje vode stvari u eHrvatskoj, ljudima koji imaju prijašnjeg iskustva sa ovom temom. Naime, u zadnjih nekoliko mjeseci, pa usudio bih se reći i godinama radimo na tome da se izgradi neki iole normalan savez. Savez koji bi nas podsjetio na sretne dane ove igre, dane EDEN-a, dane u kojima smo se borili za saveznike kao da sutra ne postoji. Mislim da se svi sjećamo buđenja u 3 ujutro i svih onih silnih okretanja zidova, dok je igra još bila zanimljiva. Ipak, koliko god je igra kriva za to što su takve stvari postale samo nešto čega se s osmijehom sjećamo toliko smo i mi za to krivi. Svojom pasivnošću smo se doveli do toga da nema izlaza iz situacije u kojoj se nalazimo. S druge strane, neke druge države, neki drugi ljudi i dalje danonoćno rade na organizaciji, prioritetima i diplomaciji. Mislim da je konačno došlo vrijeme da se i mi bacimo u te vode (danas je svjetski dan vode, pa rekoh da je spomenem).





Nizanje neuspjeha


Mislim da našu vanjskopolitičku situaciju ne treba previše objašnjavati nikome. Nalazimo se na slabijoj strani, većina najvećih saveznika je u puno težoj situaciji od nas i sve su neaktivniji. S druge strane Asteria i dalje dominira većinom eSvijeta, dok nama ostaju oni rijetki koji i dalje tu i tamo donesu zabavu i promjene situaciju kupovanjem valute za RL novce. Takva situacija nas je dovela u ovu letargiju u kojoj igramo. Ipak, između silnih negativnih stvari stvorili smo i nešto pozitivno, ali otom-potom.

Naše dosadašnje težnje za osnivanjem jako Anti Asterija bloka su redom propadale. Bili to savezi kao Sirius i Aurora ili samo neke vrste koordinacije sa saveznicima nisu urodile plodom. Da budemo iskreni, niti neće. Nitko ne može očekivati niti da slabija strana pobijedi, niti da se preko noći dogodi neko čudo, pa se sve Anti Asterija zemlje (ili barem one koje tvrde da to jesu) ujedine i donesu nam pobjedu. Svaki puta kada bi smo se nakratko podigli i napravili nešto došlo bi do toga da Asteria sve stvoreno vrlo brzo i poništi. To je jednostavno tako. Imaju novac, imaju damage, imaju sve što trebaju. Uz to su i organizirani u jedan kompatibilan savez koji bez obzira na sve njegove probleme uvijek nekako pogura svoje članice, taman toliko da mi ništa tu ne možemo napraviti. Ili ipak možemo?

Razlog propadanja svih dosadašnjih pokušaja osnivanja nekog saveza koji bi vratio balans propali su iz dva razloga. Prvi, onaj neizliječivi, je to da se Anti Asteria države nikako ne mogu ujediniti. Iako mi to nikada neće biti jasno, prihvatio sam ovo kao jednu činjenicu. Iako bismo teoretski mogli skupiti države koje nisu Asteria pod jedan krov i uz organizaciju kakvu imaju pravi savezi donijeti neku vrstu balansa to se ipak neće dogoditi. Previše je tvrdoglavih na svim stranama. Drugi razlog propadanja je strah od manjka damagea. Svi čekamo samo raspad Asterie bez da se njihovim članicama ponudi bilo kakva vrsta alternative. Pa nije nitko toliko naivan napustiti pobjedničku stranu na temelju argumenta “da bude zanimljivije” ili “sa vama bi možda bili podjednaki”. Koliko god glupo zvuči mi smo često u ovakve argumente polagali najviše nade. A to tako ne ide. Svaki puta se nadamo istome, svaki puta pokušavamo isto i svaki puta to propadne. Mislim da je vrijeme da od takvoga principa napokon i odustanemo.




Zbor Narodne Garde - Zenge


U samim počecima ove igre, dok smo još svi bili jako entuzijastični i optimistični oko budućnosti eHrvatske i naših saveznika smo i radili na nečemu. Uvijek smo imali plan, ideju i cilj. U zadnje vrijeme smo se počeli podcijenjivati. Koliko god Vam možda ovo zvuči nerealno reći ću vam da eHrvatska ima snagu i moć napraviit promjenu. Ono što nam treba je samo malo više entuzijazma i želje za pobjedom. Uspavali su nas porazi i neuspjesi, ali će nas zato probuditi ideja.

eHrvatska je danas jedna od rijetkih država koja još uvijek igra ovu igru slično kao i prije. Ono ‘pozitivno’ što sam spomenuo je ZNG. Naš MU u koji su se svi eHrvati ujedinili, MU koji stvarno donosi promjenu u bitkama, MU koji je sposoban okrenuti zid, održati ga i otežati stvari protivniku. Ne znam koliko pratite, ali kada je DO ZNG-a postavljen na neku bitku, naša strana bez obzira na prioritet cijele Asterije ipak odnese nešto bodova. A mi smo samo jedna država, samo jedan MU. Sve što je bilo potrebno je okupiti ljude oko ideje jedinstva koja se ispostavila kao odlična i ponajprije korisna ideja. Ima i jačih MUova od našega, ali nema nijedan koji toliko kirurški precizno dostavlja damage tamo gdje je to potrebno. Zdlemmyev entuzijazam je doveo do toga da smo postali jedan od najaktivnijih MUova u svijetu. Vojna jedinica koja se bori kao jedan tamo gdje treba i donosi promjene.

E sada...zamislite da svaki od naših saveznika..Turska, Čile, UK, Ukrajina, Italija, Irska i da ne nabrajam dalje donesu sličnu odluku. Zamislite da se sav taj naš damage dostavlja tamo gdje je potrebno. Vjerujte, ne samo da bismo igru učinili zanimljivijom nego bismo i imali puno veće šanse pobijediti nego što je to sada slučaj.




Hrvatska kao lider


Osnivanje ZNG-a kao takvoga vratilo nas je na svjetsku vojnu mapu, ali smo zato na svjetskoj diplomatskoj mapi i dalje nevidljivi i za to nam nitko drugi nije kriv osim nas samih. Nismo ništa napravili da to promjenimo. A trebali bismo i hoćemo. Postali smo lider ‘naše strane’ u damage-u, ali i u organizaciji i distribuciji tog damage-a, sada je vrijeme da napravimo isto i sa diplomatske strane. Jer mi to možemo.

Ideja je nastala iz očaja, ali kroz par razgovora sa utjecajnim ljudima u eLijepoj našoj nekako je postala realna i zapravo jedino što nam preostaje. Hrvatska bi trebala osnovati savez sama. Savez bi se gradio iz temelja, a države primale jedna po jedna, nakon što se jasno utvrde pravila igre. Ono na čemu bi se temeljio savez je unutarnja organizacija svake države članice. Zamislite to kao pristupni pregovori EU. Da bi netko ušao u savez morao bi ostvariti nekakve uvjete. Jedan od glavnih uvjeta bio bi reorganizacija vojske. Stvaranje po jednog ZNG-a u svakoj od tih država. Upravljati jednim MUom u kojemu imaš toliki damage je puno lakše i djelotvornije nego upravljati sa 20ak MUova. Ono što je ključno u ovoj priči je to kako se damage raspodjeli. Kada imate jedan MU onda taj jedan MU udara u istoj bitki. Kada imate 20ak MUova sigurno pola članova svih tih MUova udara tamo gdje uopće nije prioritet. Dakle, zasnivali bi savez na tome da napravimo vojne države. Članice ustrojene na način da mogu u bilo kojemu trenutku okrenuti zid u našu stranu.

Taj ‘naš’ savez bi kao ciljeve imao bolju koordinaciju damagea, bolju organizaciju, planiranje akcija, zajedničke udare sa saveznicima, ali ono što je najbitnije je da bi obvezao članice na poštivanje prioriteta. S obzirom da će sigurno biti potrebno određeno vrijeme da bi se saveznici prilagodili uvjetima koje bi savez imao, pravilima koja bi postavili i interesima kojima bi težili ne možemo preko noći očekivati promjene, ali ono što se mijenja je da po prvi puta stvarno možemo očekivati da se nešto od temelja promjeni.

Svaka država članica bi morala ‘pronaći’ svog zdlemmya, čovjeka koji će ujediniti MUove i koji će pokrenuti nešto kao ZNG. Ta osoba bi bila dio odbora saveza koji bi odlučivao o prioritetima, taktikama, strategijama i koordinaciji u savezu. Svaka država članica morala bi biti sposobna odgovoriti na zahtjeve saveza, a sve vojne akcije bi bile unaprijed isplanirane. Sve što je potrebno je jedna jako dobra organizacija i visok stupanj komunikacije. Zamislite 5 država, koje imaju 5 MUova i 5 ljudi koji vode te MUove. Ti bi ljudi činili tzv. MoD Council - tijelo koje bi koordiniralo sav damage saveza. Savez znači obvezu. Obveza znači doprinos. Koordiniranje je ništa drugo nego usmjeravanje tih doprinosa tamo gdje treba, a to je samo po sebi ključni cilj svakog saveza. Tako nešto nikada nećemo dobiti sklapanjem država u savez preko noći, već kontinuiranim radom i trudom, uvjetovanjem članstva u savezu promjenama u svakoj od država članica. Nije niti bitno hoće li nas biti 3 ili 10, bitno je da ti koji su unutra svaki dan znaju gdje trebaju poslati cijelu svoju vojsku.

Za početak bi učinili igru zanimljivijom, a isto tako i dali alternativu članicama Asterije.






Statut, procedure, ime


Naravno, cijeli ovaj članak je za sada samo ideja koja je naišla za sada na dosta podrške od svih kojima je predstavljena. Ipak, kada bi stvarno krenuli u ovako nešto trebali bi i dovoljno aktivne ljude da izguraju sve ovo, ljude koji znaju što rade, imaju iskustva i najbitnije volje donijeti promjene. Ljude koji mogu potaknuti druge ljude da se uključe.

Proces primanja članica saveza bio bi dug, ali efikasan. Sve bi to valjalo definirati statutom u kojemu bi se nalazila pravila saveza. Način primanja, uvjeti za članstvo, rukovodstvo saveza, hijerarhija u savezu, način odlučivanja itd.

Ime, logo i ostale ne toliko bitne (ali bitne) stvari riješili bi u hodu. Ono što je za početak bitno je volja i službena objava saveza. Bacanje na izradu statuta u kojemu bi se sve ovo definiralo. Hoćemo li i dalje nastaviti kmečiti ili ćemo se ponovo igrati ovisi o nama samima, o svakome od vas. Pa krenimo...




Media partners:


Erepublik-Deutschland


The News of the People


If you want to be added to this list feel free to send me a message.



Go raibh maith agat le haghaidh léamh!





Vaš,
Don Croata