Join the new world

«Evanđelje je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje» (Rimljanima 1,16). Spasenje znači oslobođenje od svega što izobličuje, slabi ili uništava život. A snaga što je Bog koristi kako bi spasio ljude je «evanđelje Sina njegova» (Rimljanima 1,9). To evanđelje, radosna vijest, otkriva Boga koji daje sve – svoje oproštenje, svoj život, svoju radost. Stoga spasenje nije ograničeno na one koji ispunjaju određene uvjete. Ono je za dobre i zle, mudre i lude. Bog spašava «svakoga tko vjeruje».

Je li dakle vjera preduvjet za primanje dara Božjega? Kada bi to bilo tako, onda bi moj život, moja sreća i moje spasenje konačno ovisili o meni. Sve bi ovisilo o mojem prihvaćanju ili odbijanju. Ta zamisao nije u skladu s onim što Biblija podrazumijeva pod vjerom. Vjera nije sredstvo koje nam služi kako bismo nešto dobili. Ona je puno skromnija stvarnost, jednostavno uvijek zadivljeno povjerenje: iako nisam ispunio nikakve uvjete, Bog me vraća prijateljstvu s njime.

Vjera je gotovo ništa, jedva spoznatljiva – sitna kao zrno gorušice, kaže Isus (Luka 17,6). U isto vrijeme, «vrjednija je od zlata» (1 Petrova 1,7), «najsvetija» (Judina poslanica 20). Uz nadu i ljubav, ona ostaje zauvijek (1 Korinćanima 13,13). U sedmom je stoljeću sveti Maksim Ispovjednik poistovjetio vjeru s kraljevstvom Božjim. «Vjera je kraljevstvo Božje bez vidljiva oblika, kraljevstvo je vjera oblikovana po Bogu.» I dodaje kako vjera ostvaruje «neposredno i savršeno jedinstvo vjernika s Bogom u kojeg vjeruje». Vjera nije ulaznica u Božje kraljevstvo. U samoj je vjeri Bog prisutan. Tkogod vjeruje i ima povjerenja u evanđelje, već je sjedinjen s Bogom.

Prije Kristova dolaska, vjera nije bila uobičajeni način povezanosti s Bogom. Bilo je nesvakidašnjih vjernika kao Abraham, i u ključnom trenutku prelaska preko Crvenoga mora «narod povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju» (Izlazak 14,31). No u svakodnevnom životu, vjernost je bila cjenjenija od vjere. Zajednica prvoga saveza nije bila sačinjena od «vjernika» već od «poniznih», «pravednih», «svetih» (Psalam 34). S Kristovim je evanđeljem vjera postala normalna i ne više izuzetna, pa su se Isusovi učenici mogli jednostavno zvati «vjernicima» (Djela 2,44).

Jer sada kad je evanđelje otkrilo Božji dar bez granica i zadrški, spasenje je besplatno ponuđeno. Više nema uvjeta koje treba ispuniti, dovoljno je vjerovati u nj. Nitko nije isključen iz Božje ljubavi, prema riječima apostola Pavla: «Pouzdajemo se u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernika» (1 Timoteju 4,10).