Sasvim običan dan

Day 2,492, 08:03 Published in United Arab Emirates Cuba by buwica

Ustajem ujutro rano, pre 12. Gledam na sat, ako popijem kafu sigurno kasnim. Brzinski oblačim stvari od juče, nema se kad prebirati po ormaru. Pranje, umivanje nema se kad. Strčim do ulaza, kolima ću danas da ne zakasnim. Aham, možda i bih da nije majskog kuršlusa. Krećem tužno i žurno dalje. Kuče kidiše, sreća laje na povocu, preplaši me. Hodam i očekujem drugog lajavca, nema ga uklonila ga je poplava. Sanjiva hodam ulicom. Poskidana vrata na skoro svakoj kući, prozori takođe. Ma nije to zbog poplave, zbog vrućine je sigurno. Komšija sedi na terasi punoj krša i srče kaficu. Nije stigao da izbaci sve što je sticao godinama, nakupilo se. Zaobilazim kontejner iz kog štrči smeće. Preskačem preko gomile krša koju je neko slučajno spustio na sred trotoara. Ne bih ja to sve gledala onako sanjiva, ali moram jer možda bih i pala. Pala kuća, srušila se za malo Radetu na glavu. Skuplja šut od ranog jutra, kaže nikako da dodje do dnevne sobe, ceo dan juče čistio gde je bila terasa. Ne zna šta će i gde će ga, kad će stići kontejner. Konačno sam na pola puta. PAZI biciklo, umalo me ne sruši. Pa da, kad na volanu vozi 2 balona vode sa svake strane a i našao pored mene sanjive da vozi i da gubi ravnotežu. Šta li sam trebala danas da završim od hitnih poslova? Moram li da se smešim tužnim licima? Ulazim konačno, gužva kao kad su penzije. Smrknuta lica, ne znaju tačno šta čekaju tu. Usluga besplatna, ponekad se zato i nasmeše, nasmešim se i ja. Čujem hvala. Nema na čemu. Puno dana stalno haos i ludilo, ne znam šta sam to htela jutros hitno da uradim. Može da čeka, da je hitno već bi neko kukao za to. Ostaću duže, moram nisam stigla sve. U hodniku vonja miris buđi. Ne mogu više. Krećem. Na ulici malo malo pa u prolazu zasmrdi neki bačen dvosed, dušek, kojekakve drangulije skupljane godinama. Opet žurim, ovaj put kući da pobegnem sa ulice. Rade i dalje čisti dvorište, reče dnevna soba je blizu. Opet kuče kidiše, opet sreća ono na povocu. Razmišljam, nema više toliko uličnih pasa, samo poneki srećnik. Stigla sam, ne izlazi mi se napolje do jutra.