Politika je bure fekalija

Day 1,202, 11:50 Published in Serbia Serbia by Ludooki

Prođe više i to, maslačak mu zažareni omirišem. Ovo je bilo za mene vrlo zanimljivih mesec dana tokom kojih sam zajedno sa coolinbunom radio u Ministarstvu Informisanja. Znam da smo se obojica trudili da radimo što je bolje moguće, da budemo što je više moguće objektivni i da redovno objavljujemo tekstove u Službenom glasniku. Naravno, uvek može bolje, ali mislim da smo uradili vrlo dobar posao.

Ono na šta sam hteo da se osvrnem je poslednjih par dana tokom kojih je organizovano seljenje naših ljudi iz Zapadne Srbije. Kulin je juče objavio jedan tekst na tu temu (ja ga sad kao fora reklamiram, a nalazi se u TOP 5 😁, ali meni su nakon tog celovečernjeg slanja poruka i dva dana deljenja karata ostale drugačije impresije.

Neću spominjati one koji su me pi*ka*ali i hranili go*ni*a zato što "izdajem Majku Srbiju". Ok, već sam ih spomenuo, ali neću o njima dalje da razglabam. Osim izrazito malog broja ljudi koji je uopšte odgovorio na poslatu poruku fascinirao me je broj pozitivnih reakcija ljudi koji su bili obradovani činjenicom da se neko njih zapravo setio. I ne samo to, već je bilo dosta i onih koji igraju tek mesec ili dva, a koji nisu tražili da im se dostavi karta da bi se našlo za nekog drugog. Ono što im je svima bilo zajedničko (tim ljudima koji su pozitivno reagovali na poslatu poruku) je da su svi bili željni priče. 🙂

Ljudi žele da se sa njima komunicira. Da im se pošalje poruka, da im se da savet. Naravno, kao što sam već rekao, ima i onih koji su me hranili svim i svačim i pretili raznim drugim aktivnostima (tipa podizanja ustanka u Zapadnoj Srbiji 😁, ali ljudi žele da se sa njima porazgovara i sa mnogima sam i razmenio pozamašan broj poruka i nakon podeljenih karata.

Normalno, uzaludno je sad slati svakog meseca po 150 poruka kako bi se ljudi sa vrha približili narodu i kako bi se narod zbližio sam sa sobom, ali niko ni ne kaže da to mora da bude 150 poruka. I da sve mora da se šalje u cugu, kao što smo mi slali. 🙂

Zato je politika jedno veliko bure fekalija. Kad u njega uroniš, neće niko da ti priđe. A kad iz njega izroniš, opet te malo popreko gledaju. Smrdiš, jebiga. Osećaš se na vlast, na prepucavanja i šlajmaricu. Ali kad sam priđeš ljudima onda se valjda taj bazd toliko i ne oseća, jer vide da i na njih neko misli.

Komunicirajte. Pričajte. Dopisujte se preko poruka. Idite na chat. Zajebavajte se i zbijajte šale. Posavetujte jedni druge. Smanjite jaz između onih "gore" i onih "dole". I vi koji ste "gore" smanjite jaz između sebe, a isto to uradite i vi koji ste "dole". Manite se gore spomenutog bureta i tada vam neće ni trebati nikakve crvene linije.

P.S. Kuline, vrati karte!

P.P.S. Ivana Partizan, nemoj da se nerviraš!

P.P.P.S. Baltazare, na maslačku te nosam!

P.P.P.P.S. Dajte Kamenom platu!

Kombobrejker!

P.P.P.P.P.S. Zaebani, vrati se, sve ti je oprošteno!

P.P.P.P.P.P.S. Ovo je Keti Peri i ona odobrava ovaj novinski tekst!