O svemu pomalo

Day 1,958, 13:45 • Published in Croatia Croatia • by Ashkoort

Ima nešto u ovoj bugovitoj, čudnoj i ludoj rumunjskoj igri. Nešto više od običnih piksela u koje zurimo ili smo nekad zurili po nekoliko sati dnevno. Nekad vrlo jednostavna, sad nešto kompliciranija, ali uvijek u svojoj biti vrlo monotona i dosadna, a opet uvijek pruža ono nešto što nas iznova traži i zove sebi.

Prošlo je više od pola godine kada sam rekao zbogom i zbilja nisam imao nikakve ambicije vraćati se, ali eto, očito su mi se planovi izjalovili. Par dolazaka na chat s ciljem pozdravljanja starih prijatelja, jedan slučajni dolazak na miting i uvijek inspirativni i uporni Dida učinili su svoje. Zajednica ljudi koji tvore ovu igru su ono što uistinu čine ovu igru posebnom i drže nas ovdje. Vratih se i ostajem u igri bar neko vrijeme, kako i koliko, eh, to valjda ovisi o samoj igri i nekim mojim hirovima.

Puno toga sam čuo, vidio i zaključio o onome što se događalo u ovom vremenu eRepublika koje sam propustio i većina toga me razočarala i iznenadila. Ono što na prvu najviše bode u oči, je očita disfunkcionalnost saveza kojom se može opravdati velika većina ostalih nedaća koje potresaju ovu našu zajednicu i prijatelje van naših granica. Ali naglašavam ono “na prvu”, jer smatram kako to nije tako. Moje mišljenje je kako ta disfunkcionalnost saveza proizlazi iz virtualnih zajednica koje čine taj savez, iz nas samih, svakog igrača zasebno. Jedino sada kada protivnička strana ima ogromnu prednost u influencu i gubi se u bitkama na svim frontama, svi ti problemi država i saveza, koji proizlaze iz problema virtualnih zajednica koje ih čine, su naglašeniji i dolaze u prvi plan. Naravno kako je dobar dio problema i u samom savezu, ali čini mi se kako će ovaj članak i ovako biti predugačak, pa ću temu saveza ostavit za jednu drugu priliku i fokusirati se na situaciju u “našem dvorištu”.



U ovom trenutku malo bi bilo reći onu izreku “nešto je trulo u državi Danskoj”, jer u e-Hrvatskoj je nešto već jako dugo trulo i doseglo je neku sasvim novu razinu gdje više ne znaš ni što je dobro, a što trulo, jer se smrad uvelike proširio i sve smrdi. (kako se ne bi netko našao prozvan i uvrijeđen, ne smatram kako je ovo uzrokovano pogreškama pojedinaca ili manjih skupina, nego je to kolektivan problem s krivnjom kolektiva)

Iskreno, ne sjećam se kad sam zadnji puta vidio na ovaj način podijeljenu e-Hrvatsku i to je ono što me najviše ražalostilo i najviše razočaralo. Svi nešto kukaju, svatko svakoga optužuje za ovo ili ono i svakome je svatko nešto kriv. A nitko se niti ne trudi pokazati neku konstruktivnost, okrenuti na neko veselje, naći neke dodirne točke među različitim “interesnim skupinama” i povezati ljude u onaj e-narod koji je nekad bio toliko moćan i doslovno bio ljepilo koje je zajedno držalo nacije koje su tvorile savez zvan EDEN. (ne, ne mislim na ovo smeće koje danas nosi ime kojeg nije dostojno, nego na onaj savršeni savez za koji su mnogi od nas igrali svim srcem, gradili ga i smatrali simbolom vrijednosti koje smo štovali)

Taj ideal, EDEN, počivao je na temeljima zajedništva i međusobnog poštovanja, kompromisu i suradnji različitih skupina ljudi, koji su zajednički gradili nešto veće od ove igre i nas samih.



Upravo to nam sada tako nedostaje. Neće nam probleme riješiti udruživanje s nekim drugim državama u saveze nekih drugih imena. Ne kažem kako se trebamo držati stvari iz prošlosti k’o pijan plota, ali prije nego se primimo problema saveza, trebamo zdrave i stabilne odnose u “našem dvorištu”.

U svim godinama koje sam proveo u e-Hrvatskoj, čini mi se kako smo djelovali skladno samo onda kada smo imali pravog vođu. Ne, ne mislim na nekog kvazi-vođu koji izvikuje jeftine parole i zaluđuje narod nekim u najmanju ruku bijednim trikovima. Ne mislim niti na nekog hiper ultra mega tenka koji podiže moral naroda damageom učinjenim u bitkama, ne mislim niti na vješte taktičare koji znaju organizirati akcije o kakvima drugi mogu samo sanjati, ne mislim niti na ekonomiste koji vide načine za zaradu sebe i države koje drugi ne vide, ne mislim niti na botere koji pune vlastite džepove i državne blagajne na neke sulude načine.

Mislim na osobu koja ima jednu sasvim jednostavnu, a opet tako važnu kvalitetu. Osobu koja je sposobna ujediniti različite ljude, različitih stavova, mišljenja i načina na koji igraju, u neku zajednicu koja radi za dobro svih svojih članova. Jer kad imamo zajedništvo, onda do izražaja dolaze i oni tenkovi koji nam daju nadu u bitkama koje izgledaju neosvojive, onda do izražaja dolaze taktičari čije planove zajedništvom možemo ostvariti, nađu se načini i za osigurati financije potrebne za sve to, nađu se i ljudi koji će sve to posložitii u neki članak i slično.

Jednostavno, kad imamo pravog vođu, kad imamo zajedništvo, svi dajemo sve od sebe, čak i ono malo više, svi smo bolji, a onda iz toga prolazi i zabava i zadovoljstvo koje bi igra trebala pružati.

Zar više nema takvih među nama? Jesmo li tako nisko pali?

Ja se iskreno nadam da nismo, jer onda nam spasa nema. Vjerujem kako među nama ima sposobnih ljudi s idejama, ali smo se svi uklopili u neko sivilo koje vlada. Vjerujem kako možemo vratiti staro zajedništvo i državu kakvu smo nekad imali.

Započnimo svako od sebe, pokažimo više poštovanja i tolerancije u odnosima s našim sunarodnjacima. Bez obzira na različita mišljenja i stavove, sigurno možemo pronaći zajedničke interese, jer veže nas ista Hrvatska i e-Hrvatska. A s tim poštovanjem, tolerancijom i kompromisima će onda doći i nova nada, koja će iz ovog sivila izbaciti gore spomenute ljude i pokrenuti nas u neku bolju budućnost.

Koristim priliku i čestitam svim vjernicima najveći kršćanski blagdan. Sretan i blagoslovljen Uskrs vama i vašim obiteljima. Neka vam uskršnja nada donese svijetlost u ovim tmurnim vremenima (i stvarnim i ovim virtualnim koja su očito preslika ovih prvih spomenutih) i vjeru u bolje sutra.

Završiti ću sa citatom osobe koju iznimno cijenim kao iznimnog sportaša i kao velikog čovjeka.

“Wealthy men can’t live in an island that is encircled by poverty. We all breathe the same air. We must give a chance to everyone, at least a basic chance.”
- Ayrton Senna


Pozdravlja vas Vaš,

Radens