Ispovijest opasnog uda

Day 1,602, 17:58 • Published in Croatia Croatia • by Matija Kovacevic

dakle evo jedna pjesma, mal poezije za e-naciju u 2-3 ujutro 🙂


Ti bi po mome udu dala ?
Znaj mala, to nije šala, to je stvar velika.
Kao svaka žena, kao stijenu ud želiš.
Može li od čelika ?

Nije šala, nije šala.
Al' ti nisi više mala, iako te zovem tako.
Svoju vrelu si mi dala.
Nije s tobom meni lako.

Pa uspori malo, kao krpu me cijediš.
I mene i mog uda,
ne znam kuda da pobjegnem.
Nezasitna medena moja, dok nemirno na mom sjediš.

Opet kreće nova strofa, druge rijeći ista pjesma.
Al' uloge nisu iste.
Žedna li si ? Slijedi tebi uda moga topla česma.
Vrelo mi je, čak i vruće kad tvoja vlažna meka ud mi stiska.

Mijenjam mjesta kao lud.
Čas ti jezik ud zaposli, čas vrelina čelik prima,
čini mi se da se zove strašnom riječju takav čin,
možda slijedi nama svima neki opak strašan sud.
Čin je takav, svi ga znaju, naširoko nazvan blud.

Noć prolazi, a ja vam pričam kaj se neksinoć ovdje zbi.
Mome udu tada mnogo, kao nikad tako lijepo bi.
Sad odmara, a u zoru on će da ustane.
Tebi mila, teško ti se, jeba*u te kad svane.


laku noć radni narode, prošel je uskrs o/