Hrvatska epopeja - zapisi srpskog vojnika + sudba malog el Greka

Day 976, 11:53 Published in Serbia Serbia by coolinbun
eDrugarice i eDrugovi, eDame i eGospodo, ePrijatelji i eNeprijatelji, eSestre i eBraćo, eNovi Državljani i eDržvljanke.... еSvi...

Kao prvo, zbog pijeteta prema našim novim sugrađanima, članak pišem latinicom. Tako će biti sve dok u našoj velikoj državi živi i jedan jedini Hrvat ili Hrvatica.
Želim bivšim komšijama a sada cimerima, najiskrenije da čestitam na herojskoj borbi tokom ovih nekoliko dana. Hvala vam i za to što ste nam pružili užitak slavlja... nadam se da ćete i vi osetiti ovakvu eradost jednog dana (ne računam onaj TO, složićete se da to nije ni prići ovim epskim bitkama).
Pre dva dana pala je eSlavonija, pomislio sam, kakav radostan dan, sad polako bez zaletanja. Međutim, nervozna vojska nije mogla da čeka.... eHrvatska je morala pasti brzo, dok su stvari bile tople. Neću vam pričati poznate stvari, želim Vam samo preneti utisak o par proteklih dana iz očiju prosečnog serbskog erep igrača.
Posle Slavonije, u šteku je ostao trofejni tenk, i 14 golda koje sam planirao da štedim kako bih u nekoj doglednoj budućnosti pokrenuo svoj ebiznis. Ništa od toga, od preduzetnika, silom prilika sam postao vojnik.

Sinoć je veče počelo ratovanjem u centralnoj Hrvatskoj, i relativno laganim osvajanjem Zagreba. Moj polugodišnji san da pijem kavicu na trgu Bana Jelačića (svi su mi pričali da je tamo esspresso najbolji) se ostvario, tako da sam se izlogovao i otišao da večeram. Znao sam šta nas u toku noći i u rano jutro sledećeg dana čeka.
Počelo je za mene traljavo. Rezultat osvajanja Zagreba za mene je bio 2-2. Razočarao sam se u sebe i svog tenkića... "pa zar je moguće da ne mogu da napravim seriju". Otišao sam na retreat i ponovo, sa pažnjom, pročitao tutorijal Mareta Magareta, po meni remek delo tutorijala u poslednje vreme, ne zbog lepote uređenja teksta, čak ne toliko ni zbog same sadržine teksta koji je prepun vrhunskih saveta, već zbog trenutka u kojem je objavljen. Ko je imao strpljenja da sve sa razumevanjem pročita imao je priliku da zameni 100 dana glupog udaranja po treningu vojnog skila. Saveti su, bar za mene, bili od neprocenjive vrednosti. Zaista ne poznajem čoveka, ovo je prvi njegov članak koji sam pročitao, ali zaista mogu da mu poručim da od mene ima doživotni SUB i VOTE za sve što bude napisao u budućnosti.

Da se vratim na priču. Posle kratke obuke, ponovo se priključujem borbi za Dalmaciju kada smo već osvojili glavni grad pa je trebalo braniti osvojeno. Pošto lično smatram da je gomilanje vojske u glavnom gradu čista glupost, stao sam sa svojim tenkićem nekoliko polja dalje ka Hrvatskoj deploy zoni i počeo da primenjujem savete iz već pomenutog tutorijala. Onda se desilo čudo ! Od običnog rangera postao sam ubica divova 🙂 Padali su redom hrvatski nemesisi i oni nizi po rangu. Kako ? Pa nisam ih toliko napadao, više sam čekao da oni napadnu nas. Brdo, defensive system i suluda sreća su mi doneli neverovatan skor od 8-2.
Otišao sam na spavanje, a ujutru je trebalo otići na posao. Pretpostavio sam da neće biti većih problema zadržati GG.

Međutim, kada sam stigao na posao i krišom se ulogovao na erep, video sam da su noć i druga EDEN vremenska zona učinili svoje. Hrvati su povratili Dubrovnik i defanzivni sistem. Ali sa leve strane je crvenilo nezadrživo napredovalo. Srbija se probudila, a sa njom i njeni saveznici.
Pošto sam prethodno veče istrošio sve golde, morao sam da čekam poklon od admina i penjanje na 70 zdravlja. Dočekah 9 sati i priključih se saborcima. Bilo je potrebno još 15-ak minuta da se sruši otpor. Izašli smo na prelepi Hrvatski Jadran. Da vi`š čuda, u Dubrovniku se pije još bolji espresso, dok je MCMOOX na Dubrovackoj rivi, uzivao u Jelen pivi!!!!. Odakle mu Jelen tamo, niko nije znao 🙂

Slede slike sa ratišta:

Moja statistika


moja poslednja žrtva


Poslednja borba i ulazak u Dubrovnik


Zajednička fotografija srećnih saboraca


Još jedna zajednička, pošto neki nisu čuli "ptičica" od šenlučenja


Na mibbitu oduševljenje, zakrčenje, vređanje protivnika i reči utehe za iste.
Ja sam pokušao da nađem pekaru da kupim Kroasan, jer sam bio gladan, ali nisam uspeo.... morao sam da pojedem masnu gibanicu, šta ćeš... nekad moraš da se zadovoljiš boljim, kada goreg nema !

Iz svega ovoga, moram da izvučem još jednu anegdotu, koja je poznata većini koja je jutros bila na bojištu. Pretposlednji napad na glavni grad je bio kada se u Dubrovniku nalazilo 140 i nešto Hrvata, a okolo blizu 300 napadača. Posle našeg attack turna slika za pamćenje... u gradu je ostao jedan jedini branilac... siroti poručnik iz Grčke po imenu Makp, koji je ličio na onog kojota posle explozije bombe koju je postavio onoj odvratnoj ptici trkačici. Na mibbitu smo svi pomrli od smeha.

Evo fotografija tog junaka bitke:




Posle pisanja ovog članka, kontaktiraću čoveka i u ime eSrbije mu ponuditi naše državljanstvo, zaista je zaslužio 🙂.

Hvala svima na divnom današnjem danu, kako mojim saborcima, tako i poraženoj strani.
Momci i devojke iz Hrvatske, najiskrenije vam hvala na svemu pruženom u ovoj igri.... niko nema derbi na eRepu kao što ga mi imamo.
Vidimo se uskoro ponovo kroz nišan tenka, siguran sam u to.

Hvala i svim manijacima koji su pročitali ovaj tekst.

Vaš,

coolinbun