Join the new world

Novi Zavjet govori gotovo isto toliko o sumnji koliko i o vjeri. Apostoli nisu bili pretjerano iznenađeni da je vjerovati teško, znajući da su proroci to naviještali. Pavao i Ivan navode Izaijine riječi: «Gospodine, tko povjerova našoj poruci?» (Ivan 12,38 i Rimljanima 10,16). Ivan dodaje: «Stoga i ne mogu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju» (Ivan 12,39-40). Sva četiri evanđelja pozivaju se na taj odjeljak Izaije 6. Vjera je čudesna.

Ivanovo Evanđelje pokazuje vjeru na zaleđu njena suprotstva. Isusa od početka ignoriraju: «K svojima dođe i njegovi ga ne primiše» (Ivan 1,10-11). Istina je da su u određeno vrijeme mnogi slijedili Isusa. No vrlo brzo većina je prestala vjerovati u njega: «Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime» (Ivan 6,66). Isus ih nije pokušao zadržati. Kaže: «Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca» (Ivan 6,65).

Isus nije nastojao uvjeriti ljude da ostanu s njime, jer vjera ima dubinu koja prelazi shvaćanje i osjećaje. Ona je ukorijenjena u mjestima gdje «bezdan doziva bezdan» (Psalam 42,7), gdje bezdan ljudstva dodiruje Božju dubinu. «Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla» (Ivan 6,44). Vjera je neodjeljivo rođena iz Božje djelatnosti i ljudske volje. Nitko ne vjeruje protiv svoje volje. Isto tako, nitko ne vjeruje ako mu Bog ne daje vjerovati.

Ako je vjera Božji dar, a ne vjeruju svi, znači li to da je Bog neke ljude odbacio? U odlomku gdje Ivan navodi Izaijine riječi o nemogućnosti vjerovanja, on prenosi i Isusove riječi pune nade: «Ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi» (Ivan 12,31). Uzdignut na križ i uznesen u slavu Očevu, Krist «privuče» kao što Otac «povuče». Kako može doseći svakog čovjeka? Nitko ne može reći. No zašto mu ne bi vjerovali u onome što nas nadilazi?

Do posljednje stranice Ivanovo Evanđelje pokazuje kako je vjera krhka. Tomina sumnja je postala poslovična. No odlučujuće je da, iako ne vjerujući, on ostaje dio zajednice vjernika – i naravno da ga oni ne odbacuju! Toma čeka, uskrsli mu se Krist ukazuje i on vjeruje. Tada Isus kaže: «Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju» (Ivan 20,29). Vjera nije dostignuće. Ona dolazi nenadano, nitko ne zna kako. Ona je sobom iznenađeno povjerenje.