"Ping-pong"(stolni tenis)

Day 1,309, 11:09 • Published in Croatia Bosnia and Herzegovina • by Plavi 1992

Stolni tenis je sport u kome se natječu dva (ili četiri) igrača koji lopticu udaraju reketom na stolu za stolni tenis.
Dimenzije stola su 2,74 x 1,525 m, stol je visok 76 cm. Dvije polovice stola dijeli mrežica visoka 15,25 cm koja viri (produžava se) s obje strane stola za 15,25 cm.
Po starim pravilima igralo se do 21, a svaki igrač je servirao za redom 5 puta. Danas se igra do 11 bodova, za redom se servira dva puta, pa je igra postala brža i zanimljivija.
Igra se na tri ili četiri dobivena seta, do 11. Razlika mora biti dva boda, dakle 12:10, i tako dok se ne postignu dva boda razlike.
Promjenama pravila je također loptica povećana s 38 na 40 mm i otežana - s 2,5 na 2,7 grama.

U našem slučaju, "ping-pong", nije igra već umor, dosada i neprestalno ponavljanje jedne te iste radnje, s uvijek istim rezultatom(u našem slučaju gubitak).

Već nam je svima dobro poznato zbog čega smo pristali na mir sa eSrbijom. Ako nekom nije jasno zbog čega je potpisan mir sa eSrbijom, reći ću vam ukratko. Mir sa eSrbijom je potpisan da ne trošimo dmg na nepotreban rat, da dobijemo "slobodu", a samim dobivanjem slobode, dobili smo i "izlaz" iz tzv. "kaveza".
Prva stvar mi svoju DOMOVINU, za koju svi pišu, pričaju, govore,...., da bi dali sve nazivaju "kavezom", dok god nazivamo svoju nam jedinu i voljenu DOMOVINU pogrdnim nazivom "kavez", ne vidim "svjetlo na kraju tunela". Hmmmm, zašto pišem da svoju zemlju nazivamo "kavezom", upravo zbog toga dok je smatramo "kavezom" necemo biti zadovoljni. Što nam fali, imamo svoju domovinu("kavez"), imamo mir, što nam fali.
Dok mi imamo svoju domovinu("kavez"), pogledajmo kartu esvijeta, i zapitajmo se, ima li eGrčka svoju domovinu, ima li eBugarska svoju domovinu, ima li eRumunjska svoju domovinu, ima li pola EDEN-a svoju domovinu. Dok ne budemo sretni s onime što imamo, nikada to nećemo znati cijeniti, a dok nazivamo svoju domovinu "kavezom", nećemo biti sretni.

Kad smo potpisivali mir s eSrbijom, neki su se žalili da prodajemo svoju braću saveznike. Na to su im odgovarali, zatvoriti ćemo rat sa eSrbijom i moći se posvetiti našom braćom saveznicima.
Pitanje, rat, tj. neprestalno dizanje ustanka u Burgenland-u je pomoć našim saveznicima ili ispunjavanje naših osobnih ciljeva. Nemam ništa protiv toga da imamo svoje ciljeve, ali pogledajmo malo bolje. Dok pokušavamo nešto ostvariti, probiti se kroz ONE, izgledamo totalno nerealno, a evo i zašto. ONE je i inaće puno jači od nas i našeg saveza, ljudi govore kako su s ovom promjenom(mogučnost korištenja hrane svakih 6h) još jači i močniji(s tim se svi slažemo, a to možemo vidjeti i na karti esvijeta). Pitanje, zašto pokušavamo nemoguće kad več u startu znamo da nećemo uspijeti. Zašto ne krvarimo zajedno s našom braćom saveznicima, zašto ne pokažemo otpor i jedinstvo. Zaboravimo nemoguće ciljeve. Pokažimo da nismo zaboravili EDEN.

Vjerojatno sam puno stvari zaboravio napisati, jer sam bio prekidan tokom pisanja članka, te sam pisao članak neplanski. Članak je takav kakav je, možete kritizirat, možete hvalit, ali u njemu ima istine.

Poruka članka: saveznici gube domovinu/e dok mi igramo ping-pong i smišljamo bijeg iz "kaveza" (: