Životna lekcija najveće žene na svetu(!)

Day 2,838, 10:00 Published in United Arab Emirates United Arab Emirates by Darkness.

22.08.2015.

Postoji samo jedno mesto na svetu i u srcu, koje je u mome životu bilo i ostalo - DOM! To nije roditeljski dom, niti ima bilo kakve veze sa roditeljima. Roditelj je zvanje stečeno činom, ovo je osećaj neprocenjiv u vremenu, i nikada mi nije bilo žao što sam za biologiju dobila zamenu - čak ni tada! Slike u glavi govore da je to samo još jedno u nizu mesto, a suze koje te slike pokrenu, da je u pitanju samo čist i neukaljan osećaj. Ne znam zovu li i to nostalgijom, ali znam da bih se bez razmišljanja istog trenutka vratila i tamo i tada! Moj je dom odavno već samo sećanje i ideja o skrovištu. U fizičkom njemu odavno su se već neki novi ljudi skrasili, i skrojili ga po svom ukusu. Prozori "moje" terase više nemaju obrise iščekivanja prvog zraka sunca u krevetu - neko je zatvorio polaz toplom džinu, čije sam jutarnje milovanje po obrazima toliko volela. Nije ta soba u bakinom stanu bila ništa posebna po izgledu, bila je posebna po sigurnosti koju je nosila i sećanjima koja mi je ostavila. Čak su i oni najbolniji trenuci koji su sa sobom nosili najteža shvatanja života sada srcu tako dragi... Nikada više nisam nigde i ni sa kim našla taj mir i tu stabilnost. Možda zato što je sve to umela da stvori samo bezuslovna ljubav koja je u tom domu postojala: kombinacija bakine i dekine teške međusobne ljubavi i njihove zajedničke čiste ljubavi prema meni, koju tada i nisam umela da tako jasno spoznam, već samo da je bez spoznaje kao takvu prihvatim i prigrlim. Bila je to ljubav koja širom otvara i vrata i prozore, i pušta te da se svaki put iz sebe vratiš sigurniji u - sigurnije, ljubav koja ne postavlja granice i pušta te da saznaš ko si u rasponu od A do Š! Tek sam skoro, decenijama kasnije, shvatila koliko je tu krvi i znoja moralo da bude proliveno, i koliko sam tada zaista malo znala o svemu tome. Bože..., šta god da sam radila ili mislila, ništa mi se nije moglo, niti smelo dogoditi! Bila sam neuništiva i kada sam bila najranjivija! Odavno već ne postoji mesto na koje bih mogla pobeći od zla sveta; ponekad mi se čini da ni sama u sebi nisam više sigurna. Dom je kada osećaš da ti je mesto tačno tu gde jesi, i kada ne osećaš da si potpuno sam!!!

Ponekad..., samo ponekad, kada se nađem na ivici beznađa, osetim još kako me od samog ludila čuva već dve godine od nekuda "od gore" ONA, kamen temeljac moje ličnosti i kičmeni stub onoga što predstavljam...