[Isprika]Za bolje sutra

Day 1,979, 10:58 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by Plavi 1992

Isprovociran i uvrijeden ponasanjem vladajuce garniture, sto prema meni osobno, sto prema ostalim drzavljanima eBiH, napisao sam sto sam napisao i iza toga stojim.
Obje strane pretprile su zestoke uvrede i raznorazne provokacije.
S moje strane svaka uvreda i provokacija je oprostena, na vama je da li ce te Vi oprostiti meni, mozda ne danas, mozda ne sutra, ali jednoga dana, nadite snage da mi oprostite.
Stav da je moglo i trebalo vise komunicirati s drzavljanima eBiH ce ostati nepromjenjen.
Dobar posao je obavljen uz pomoc svih drzavljana eBiH i EDEN clanica, to nitko ne moze poreci niti Vam oduzeti, niti Vi to nama mozete oduzeti. Ovo je uspjeh svih nas ne pojedinaca.
Svojim osebujnim stavovima i izdvajanjima pojedinih grupa doslo je do clanka s kojim ste upoznati, zao mi je zbog toga, ali ako od danas sjednemo i krenemo zajedno, tko nas moze pobijediti?
Neka ovo bude dan kada cemo zakopati svoj ego, nesuglasice i sl. stvari te zaboraviti gdje smo ih zakopali!
Spreman na daljnu suradnju te bolji suzivot izmedu svih jedinica i drzavljana eBiH.



Zajedno za BiH,
Zajedno za EDEN,
--


Živio jednom rabin koga su ljudi poštovali kao Božjeg poslanika. Nije bilo dana kad mnoštvo ljudi ne bi bilo pred njegovim vratima, tražeći savjet ili blagoslov od Božjeg čovjeka. I svaki put kad bi rabi govorio, ljudi su slušali upijajući svaku njegovu riječ. No, među slušateljima bio je neki antipatičan čovjek koji nikada nije propustio priliku da ne proturječi učitelju. On je zapazio rabijeve slabosti, i zbijao šale na račun njegovih pogrešaka, na zgražanje učenika koji su tog tipa smatrali utjelovljenim đavlom. No, jednog je dana “đavao” obolio, a potom i umro. Svi su s olakšanjem odahnuli. Izvana su svi izgledali kako dolikuje u takvim slučajevima, ali u svojim srcima bilo im je drago da taj neuljudan heretik neće više prekidati nadahnute učiteljeve govore ili kritizirati njegovo ponašanje. I stoga, ljudi su bili iznenađeni kad su na sprovodu vidjeli učitelja kako istinski žali za mrtvacem. Kad ga je kasnije jedan učenik upitao da li se žalostio zbog vječnog udesa pokojnika, odgovori: “Ne, ne. Zašto bih žalovao za našim prijateljem koji je sad u nebu? Taj je čovjek bio jedini prijatelj koga sam imao. Ovdje sam okružen ljudima koji me poštuju. On je bio jedini koji me je stavljao na kušnju. Bojim se da ću bez njega prestati rasti.” Rekavši to, učitelj brizne u plač.