** Hrvatska do Tokija (skoro) **

Day 826, 22:54 • Published in Croatia Croatia • by Ledinho


Prvo i osnovno, cestitao bi nasim protivnicima, stvarno su nas lijepo potukli u bitci za Upper Austriu.

A sada, bacio bi malo pogled na rat koji smo upravo zavrsili i na zalost izgubili.

Za pocetak sjetimo se malo situacije u Hrvatskoj prije rata. Impic predsjednika, stalna medustranacka prepucavanja, optuzbe za sve i svasta itd. Sto bi u tom trenu najvise pomoglo toj Hrvatskoj? Sto najvise dize Hrvate? Sto nas zblizava?

Odgovor je dakako rat. Sada s tom cinjenicom pogledajmo kakve su nam bile opcije za rat. Imamo s jedne strane saveznika BiH, zatim Srbiju protiv koje imamo MPPe ali jedan napad na Vojvodinu kosta vise nego sto je u HNB vec dugo vremena, slijedi Madarska, prva svjetska velesila i pokraj nje Slovenija, drzava koju smo nedavno pokorili i mozda je prerano da to probamo opet.
Imali smo jos 2 opcije. Italiju, sa previse regija koje bi se trebalo osvojit i na kraju, Austriju. Zemlju koja bi nam osim rata, da ju osvojimo, omogucila i prolaz do Poljske. Sto znaci prolaz do Poljske? To znaci da smo preko Poljske mogli ici prakticki gdje god smo htjeli. Do Juzne Amerike, do Azije, kamo god, sigurno ste culi mnoge teorije.
E sad, mi smo toj Austriji, kao sto znate, ponudili mirno rjesenje. Oni nam omoguce prolaz, mi njima damo bolnice, vratimo im regije i oslobodimo ih rata s Madarima. Njima je ta ponuda izgledala primamljivo ali na kraju je odbijena. Tada je odluceno da se ide na silu. Austrija se tada iskazivala kao neutralna zemlja i nije imala MPPe sa zemljama Phoenixa.
Objavljen je rat i napali smo Austriju. U isto vrijeme pocelo je izglasavanje zakona u Austriji koji bi im donio MPP sa Slovenijom. Taj MPP osim sto bi donio vojnu pomoc Austriji takoder bi i otvorio rat Hrvatske i Slovenije davajuci Sloveniji mogucnost da napadne Hrvatsku na novoosvojene regije i tako nas blokira i onemoguci daljnje napade.
Kada je bilo ocito da cemo se mi unatoc tome uspjeti probiti, u igru ulazi jos jedna drzava. Madarska. Madarska sa razmjenjivanjem regija s Austrijom dolazi do granice sa nasim novim regijama i blokira nas.

U tome trenu su se poceli javljati razni komentari kod nas. Sjetimo se taj dan smo imali nekoliko rwova i par direktnih napada. Zapovijedi su se mjenjale cesto. Crveno - zeleno. Zasto je to bilo tako. Hrvatska je dakle u rat krenula prvenstveno zbog rata, znalo se da postoje sanse da se Austrija okrene Phoenixu kada mi napadnemo i tako nam oduzme sanse za napredovanjem. Odluceno je da se preuzme rizik i napadne svejedno.
To okretanje Austrije Phoenixu se i dogodilo. Kada je to bilo ocito i kada se znalo da nemamo vise sansi za napredovanjem (posto se u tadasnjoj situaciji bilo nemoguce izvuci iz bloka prije nego sto Madari vrate regije Austriji koja bi imala nove MPPe protiv Hrvatske), odluceno je da cuvamo nove regije kolko mozemo i da imamo besplatne trening ratove i cekamo svoju priliku za drugi puta.
Ali, tada se dogodio onaj neocekivani potez Madara. Oni su napali originalnu regiju Austrije i tako aktivirali njihove nove mppe Rusiju, Srbiju i Sloveniju i pritom otvorili rat sa te tri drzave. Taj njihov potez je bio namjenjen da bi Phoenix napredovao po Aziji. U isto vrijeme taj potez je oslobodio Hrvatsku od bloka posto su Madari povukli napad. Tada je donesena nova odluka, da mi ipak vratimo Slovencima i Austrijancima regije u kojima nas mogu blokirati i krenemo dalje. Prema Ceskoj.
To smo i ucinili, sve te promjene zapovijedi su donjele dobru stvar i Hrvatska je bila na pravom putu.

Sto nam je donjela granica sa Ceskom. Evo sto. Poljska je sa par taktickih napada na Spanjolsku dobila rat sa Ceskom i napala njihovu regiju koja granici sa nama i tako smo mi dobili granicu sa Poljskom.

Tada dolazi do kljucnog trenutka u cijelom ratu.



Hrvatska je bila nadomak cilja. Sve nam se poklopilo i krenula je egzekucija. Ovako je to trebalo izgledati.
1. Poljska bi sa napadom na Spanjolsku originalnu regiju, otvorila rat sa Hrvatskom, po pravilima.
- to je ucinjeno uspjesno, rat je otvoren

2. U tome trenu Hrvatska je trebala moci napasti Poljsku, opet po pravilima
- to se nije dogodilo, Hrvatska nije imala inicijativu iako je trebala imat

3. OK, ima lijeka. Poljski napad na Hrvatsku iza kojeg slijedi brzo povlacenje Poljaka mora garantirati davanje inicijative nama, po svakom pravilu
- to se nije dogodilo, Poljaci su povukli napad ali nista od nase inicijative

Sa ova dva, ajmo ih nazvat featurea a ne buga (bugovi su svakodnevnica, ako nesto radi normalno, onda je tek cudno 😉 ), Hrvatskoj je onemogucen daljnji prolaz posto smo morali cekati 24 sata.

Za to vrijeme dogodilo se puno stvari. Poljska je izgubila Cesku regiju, Slovenci su dosli do granice sa Hrvatskom i polako smo dosli do saznanja da nista od naseg prolaza, barem ne tako brzo.

Zbog toga se u Upper Austriju postavila bolnica sa svrhom povecanja broja stanovnika u toj regiji. Za one koji ne znaju, osim sto broj stanovika dize zid u bitci, taj broj isto tako povecava cijenu napada na regiju. Znaci cilj je bio tolko povecati cijenu napada da Phoenix vise ne bi mogao svakodnevno napadati i s time blokirati Hrvatsku.

I tako smo dosli do danasnjeg dana.

Danas bi imali jos jednu sansu za prolaz. Opet, prolaz je bio na vidiku. Opet smo bili pred ciljem. Nitko nas nije mogao blokirati. Osim jedne drzave koja je morala uciniti ludi potez da to napravi. Rijec je dakako o Madarskoj koja je opet trebala porusiti svoje MPPe i otvoriti ratove sa saveznicima da nas blokira.
Pokusalo se sprijeciti to. Rjesenje je bilo jednostavno. Ali nije izvrseno. Znate sto je bio problem ovaj put? Ne, nisu bugovi. San. San jednoga predsjednika (kineza, da ne bi bilo zabune) koji nije na vrijeme napao Madarsku i tako ih sprijecio. Ali moze mu se pregledati kroz prste, ipak on zivi u drugoj vremenskoj zoni a svi moramo spavati kad tad.

Dakle uz jos jedan promasaj cekali smo kraj dana. Nazalost taj kraj nije bio sretan. Phoenix je napravio veliku mobilizaciju i u jako dobro izvedenoj akciji srusio nase uporiste u Austriji unistivsi pritom nase snove unatoc tome sto je HV dao sve od sebe, izgleda da ne mozemo sami.


Uz 4 neprijateljske zemlje s kojima granicimo i imamo rat, od toga 2 velesile, mi smo uspjeli doci do sanse za prolazom. Na zalost sprijecili su nas malo bugovi, malo ljudske greske (na srecu ili na zalost nisu nase). Mozda se cak i mozemo zaliti na saveznike. Da oni nama pomazu u mjeri kolko mi njima mi bi vec bili na mjesecu a ne u HIGH regiji, ali necemo se zaliti, bar ja necu.
Necemo biti sretni sa zavrsetkom, ali mozemo biti ponosni. Mozda nece svi vidjeti, ali mi smo napravili veliku stvar ali sprijecili su nas bugovi, to se mora opet reci.

Sta sad. Nista, cekati priliku opet. Ko zna, mozda bude sutra a mozda za mjesec, godinu dana. Ja sam siguran da ce je biti.

Eto, nadam se da sam pojasnio malo neke stvari onima koji nisu bili bas upuceni u zbivanja ili nisu znali sto koji potez znaci. Ovo sve je pisano iz pogleda jednog vojnika. Kada kazem "odluceno je", "odlucili smo" itd mislim na toda je drzavni vrh to tada odlucio, ja samo prenosim to sada u toj formi, nisam ja osobno odlucivao nesto, nego samo pokusavam razmisljati kako su oni tada razmisljali. Moguce je da sam u krivu u nekim stvarima, ali mislim da je vecina stvari tocna.

E da, nadam se da mi necete zamjeriti duljinu clanka, malo sam se raspisao. Dakako, clanak je pun gramatickih i pravopisnih gresaka, neuredan itd., na to ne morate dodatno podsjecati u komentarima.🙂


ps. vidim po clancima, vec su krenuli napadi na vodstvo, trosenje novaca itd. moj odgovor njima je da pogledaju stanje u HNBu i ratnom fondu, po meni stanje nije kriticno, imali smo rat, animirali drzavu i potrosili phoenixu puno vise golda nego sto su oni nama, to je cinjenica. jedini problem je sto smo izgubili (za sada) 🙂