Join the new world

Danas ću vam pričati priču o jednoj ženi, Lijepoj Mari, i jednom hrtu vjernom Bobiju. Priča je smještena u šestom vijeku prije nove ere, na prostorima nekadasnje Fenikije a današnjeg Libana. Zemljom je vladao podli kralj Maroje Kralj prvi* , koji je znao svakog drugog novembra ubirati djecu iz domova bogatih, čije bi glave otsjecao a potom sa njima igrao fudbol* zajedno sa svojim pašenogom Milinkom Kralj. Od krvi dječije pravio je odličan koktel koji ispijahu po završetku uzbudljivih partija, koje su kasnije gadno podrigivali. Te partije su najčešće igrali sa svojim slugama koji su u strahu da će biti pogubljeni, često dozvoljavali da ih ovaj kraljevski tandem dobije. To je naročito padalo teško Svetozaru Marku, starijem i talentovanijem od dvojice slugu, i njegovoj sujetnoj ženi Lijepoj Mari.

* kralj maroje kralj prvi – okrutni antički gospodar Fenikije, čiji potomci i danas postoje i obitavaju u okolini Nikšića i Hrvatske.
* fudbol – igra nalik današnjem fudbalu koja svodi na divljačko šutiranje mrtvačkih glava ili nerijetko napuhanih žučnih kesa mladića, sa ciljem da se one ubace u protivnički gol. Čitava igra bi bila prožeta nabojima adrenalina, uzbudjenja, znoja i krvi koja bi vizuelno upotpunjavala igru.



Prvog novembra, kralj je naredio da se otpocne sa pripremama za dugoočekivanu partiju fudbola. Sluge su pokosile travu na terenu, prinijeta je žrtva bogu igre i kladionice i tradicionalno je na terenu oduzeta nevinost jednoj robinji od strane kraljevske garde, koju su činili mladi crnci. Vrlo grubo ha? Sjutradan je i kralj sa svojom gardom otišao u prikupljanje lopti za igranje, odnosno lobanja, i stativi koje su u stvari bili namjerno izgladnjivani robovi kako bi postigli poželjnu vitkost jedne stative.
Sluga Svetozar Marko je bio nemiran. Kao i svake godine, mučila ga je žalost zbog nemogućnosti da pokaže svoj talenat šutiranja mrtvačke glave pored kraljevskog tandema, utakmica je morala biti izgubljena. Nije spavao noćima, od nervoze je izgubio i apetit, čak je i svoju ženu, Lijepu Maru ostavio nezadovoljnu u krevetu, sto se njoj narocito nije svidjalo. Znao ga je dohvatiti napad gnijeva, prilikom kojeg je bjesomučno udarao glavom o zid, ili je umjesto glavom, udarao malim djetetom o zid…ili starim stricem. Znao je da kada bi prezentovao svoj talenat cijelom svijetu, da bi ga kraljevi svih zemalja zvali u svoje fudbolske reprezentacije, i njegovu igru blagom darivali. Više ne bi bio obični i siromašni sluga, vec poštovani i voljeni majstor fudbola. Ali ga je u svemu tome kočio prokleti sujetni kraljevski tandem. Imao je veliku zelju da uvali mrtvačku glavu djeteta u gol kralja i njegovog pašenoga, onako majstorski kako on umije, pa makar sve otišlo dodjavola. I njegova žena Lijepa Mara ga je u tome hrabrila, jer je i ona prije svega bila strasno željnja bogastva materijalnog, kako bi konačno pobjegla iz bijede u kojoj se toliko namučila.
Sluga Svetozar Marko je bio raspet izmedju svog Ja i borbe za goli opstanak. Da li poslušati svoju ambiciju i arogantnu ženu, ili se i dalje slijepo držati konopca koji mu obezbjedjuje sigurnu egzistenciju? Razmišljao je dan i noć, tražio je logiku koja bi mu pomogla u donošenju pravilne odluke, i nije je našao do same utakmice.

- nastaviće se -