Skromni početci...

Day 1,675, 05:20 Published in Serbia Serbia by Krenidan

eRep... Ne sećam se više ni kako sam ga otkrio... Da li mi je neko od drugova rekao... Ili sam video u 24 sata članak o istom... Nemam pojma. Samo znam da sam se jedan dan i ja pojavio na ovom fantastičnom eSvetu.

Bilo je to maja 2009. Ništa mi nije bilo jasno, ali se brzo učilo. V1 je bio lak za svakoga ko bi posvetio igri više od 10 minuta, a igra vredi toliklo mnogo više od tih 10 min.

Iz dana u dan se nanovo radilo i tuklo u raznim bitkama, kako je već vojska eSrbije nalagala. Bilo je to bedno. Imali smo bolnice, davale su nam samo 50 Health-a, a mi slabi igrači, mi eBebe, nismo ni pomišljali da bi mogli da istučemo do kraja. Tući za sve Health-e je nama bila misaona imenica. Mi nismo kupovali Golde, niti su se tek tako delili na sve strane od ovakvih i onakvih medalja. Nije imalo čime da se boost-uju treninzi, pa je Strenght postepeno i jaaako umereno rastao.

Dopadala mi se igrica zbog te svoje jendinstvene jednostavnosti koja se ispoljavala na svakom koraku igrice. Bila je zabavna, a ljudi u igrici su većinom bili istomišljenici, pa je sa svima moglo da se druži.

A onda je došlo do promena...

Doduše, i tad su promene bile česta pojava, ali ove predstojeće promene su pretile da budu ozbiljne.

I bile su.

Tada se pojavio ozloglašeni V2. Igrica je postala preteran neorganizovana, u nekim momentima jednostavno neshvatljiva. Nije da se nisam trudio. Davao sam sve od sebe, ali to za mene više nije bilo to. Draž je nestala. Prestajem sa igranjem i napuštam moj eRepublik živaot...

... Sve do početka prošlog leta. U razgovoru sa drugom smo, nekako, došli na temu eRepublik-a... Počeo sam da se prisećam kako je bila zabavna igra, ali i kako ju je Plato obogaljio. A onda, lepe vesti. Reče mi drug da su je skroz izmenili i da više nije... Pa, u nedostatku boljeg izraza, retardirana.

Došao sam kući i otišao na eRep. Na moje čuđenje, moj Account je i dalje postojao. Samo ga je trebalo oživeti, a kad sam to i uradio, imao sam šta da vidim. Igrica je bila daleko poboljšana. Daaalekoooo poboljšana 😃

Oduševio sam se novim izgledom i načinom rada igre. Nastavio sam sa igrom... U tom trenutku sam još uvek bio, barem prema novom metodu igranja, eBeba. Sa 23 lvl-om, rankom Commander* i nepunih 1200 Strenghta, nijednom fabrikom. Razlike su bile primetne od samog početka. Sada je zapravo bilo moguće da se izgrade fabrike, da se napreduje nekuda. Tako sam i postupio. Polako sam napredovao, fabriku po fabriku, Strenght po Stenght, Gold po Gold...

I evo, nešto malo više od godinu dana kasnije ponosni sam vlasnik dve fabrike puca, dve fabrike hleba, dovoljno 'farmi' da pokrijem celu sopstvenu proizvodnju, pa i malo viška. Dostigao sam 8000 Strenghta, skupio par medalja i sad već i nadogradio Trening Centre na barem Q2, a jedan i na Q3...




Glup je članak, ali iz nekog razloga sam imao želju da sa ljudima, koje bude zanimalo, podelim ovo putešestvije dugo tri godine...

Hvala svima koji su mi ulepšali boravak u ovoj igri, u ovom eSvetu i hvala svima koji pročitaju članak 😃

Do sledećeg članka 😃