Rukomet, za neupućene.

Day 1,526, 09:37 Published in Serbia Serbia by Бојан Јанковић

Poštovani potencijalni čitaoci,
S'obzirom na to da se moje umeće pisanja moze porediti sa osrednjom slonovskom fudbalskom utakmicom, prvih nekoliko članaka, nadam se jedne od zanimljivijih e-Srpskih novina, samo ću forwardovati od interesantnijih i vičnijih tekstopisaca. Za potpuni ugodjaj, čitati glasom Milojka Pantića.
Ako je neko zaboravio kako on zvuči, podsetite se.
Pa da počnemo.

Jedna od najgotivnijih posledica svrgavanja Miloševića, pored činjenice da nije bilo rata celu deceniju i toga da FK “Milicionar” opet igra u dovoljno niskoj ligi da ga ne možete videti čak ni u pola tri ujutro na SOS Kanalu, jeste to što se Srbija ponovo otvorila ka organizaciji medjunarodnih sportskih takmičenja.

U proteklih desetak godina, organizovali smo evropska prvenstva u košarci, vaterpolu, odbojci, Beograd je postao domaćin ATP turnira u tenisu, tu je još brdo raznih prvenstava u manjim sportovima… A ovog januara u Beogradu, Vršcu, Novom Sadu i Nišu, igra najbolje od evropskog rukometa.

Evropsko u rukometu, baš kao i evropsko u vaterpolu, je u stvari svetsko prvenstvo. Na svetskom prvenstvu se priključe još srednje-žalosne selekcije poput Koreje i srednje-Čukarički Stankom selekcije poput Maroka ili Nikaragve. To govori nešto o rukometu. Sport koji igraju samo Skandinavci, Sloveni, Nemci, Španci i francuski konglomerat rasa i narodnosti, moraš na neki način da rešpektuješ.

Konglomerat je stigao na ovo prvenstvo kao glavni favorit za osvajanje zlata. Već drže sva zlata koja se mogu držati i tu nema neke preterane filozofije, najjači su. Francuski najbolji igrač, Nikola Karabatić, je na proteklom svetskom prvenstvu u Hrvatskoj pokazao da odlično igra u zemlji odakle mu je ćale. Sada će imati priliku da pokaže kako igra u zemlji odakle mu je keva. Ozbiljniju prepreku tome da uz zvuke Marseljeze, u sred Beograda, zlato zagrizu Dalmoš/Nišlija – Karabatić i Senegalac/Senegalac – Abalo, bi trebalo da predstavljaju Danci, Španci i možda labudova pesme jedne velike generacije hrvatskih rukometaša.



"Da, često se svađam sa Karabaticom oko omiljenog francuskog pisca. On voli Kamija, a ja sam vam više fan Igoa, hehe."

Što se tiče reprezentacije Srbije, mislim da smo bolji nego što će prosečni serbo-pesimista reći, ali da nema mesta prevelikom puvanju. Tokom nekoliko prvenstava, naši momci su pokazali da su nesporno talentovani, ali i da su nesporno dileje. Njuške koje se počesto povedu maksimom “Zašto da sigurno privedemo kraju utakmicu i dobijemo 6 razlike kad možemo publici u ovom divnom sportskom objektu da priuštimo neizvesnu završnicu” ili “Zašto da izgubimo pet razlike kad možemo deset”.

U svakom slučaju biće pod velikim pritiskom, jer rukomet uživa čudan status ovde. Van takmičenja ga srpski narod prati prilično manje od snukera, recimo. Ali kada dođe prvenstvo, u ljudima prorade Dinarski masiv i “Metaloplastika”. Jebe mi se šta je Ana Ivanović uradila sinoć protiv Sorane Kirstee. Jebe mi se u kakvom je stanju zglob Viktora Troickog i kako se on i Đoković peckaju u slobodno vreme oko toga što je jedan šatro grobar a drugi šatro cigan. Hoću da sednem sa tri drugara i da uz pivo pogledam kako ćemo odigrati sa Dancima, uz pregršt znalačkih komentara poput “Mmm, Danska igra moderan rukomet, jašta” ili “Ne igramo na krila, obiće nam se to o glavu, jakako će se obiti.”

Čast Balkana brane još Hrvati, Slovenci i Makedonci. Hrvati, posle niza takmičenja ne figuriraju kao jedni od najvećih favorita, ali takve reprezentacije umeju da pokažu da i dalje znaju da igraju rukomet. Velikom šmekeru ovog sporta, Ivanu Baliću fali još samo zlato sa EP da upotpuni svoj armor set. Makedonci su preplavili Niš u euforičnom raspoloženju. Na dnevniku MKTV-a već par dana glavna je vest da je otkriven audio zapis poslednjih reči Aleksandra Makedonskog upućenih svojim generalima. Navodno, na snimku se čuje sledeće: “ššš krr… Kiril… Kiril Lazarov… finale EP u Srbiji, igrajte plus golova na njega i čuvajte Makedoniju.” Slovenci će najverovatnije nastupiti u skladu sa starom narodnom “Nit’ smrde nit’ mirišu”, ali im uvek ostavljam prostor da me demantuju.

Za kraj, kvota na Srbiju da osvoji ovo prvenstvo je oko desetke u kladionicama, tako da – što ne biste stavili svojih par plata na to, da konačno možete da kažete da vam je ova zemlja nešto dala u životu?

SRBIJA! SAMO NAPRED OBILIĆ !



Do daljeg čitanja,
Vaš BJ