Neumoljivi grad

Day 2,029, 10:37 • Published in Bosnia and Herzegovina USA • by belmin97



Nikada nisam saznao šta me privlačilo da posjetim neke male gradove koji su danas dovedeni na marginu svih društvenih i drugih dešavanja. Većina tih gradova ima neku priču ili pričicu, neku svoju poentu ili trag koji je utkan u historji.



Takav je i grad Ključ, na sjeverozapadu Bosne, gradić koji s ponosom može da kaže da jedan od gradova sa najdužim kontinuitetom u imenu. Ključ je grad koji svoje ime nosi još od vremena bosanske banovine, pa tako uz imena Travnik i Jajce važi za ime koje se očuvalo iz tog perioda.



Grad putića, utvrda i kamenih zdanja kao da je zaglavljen negdje tamo u nekoj priči o vitezovima, a Boga mi i princezama koji se u dvorištima pravih bosanskih kuća mogu vidjeti.

Na obroncima Lubice se nalaze ostatci starog srednovjekovnog bosanskog utvrđenja. Smatra se da je stari grad Ključ spadao u najveće i najutvrdjenije gradove srednjovjekovne Bosanske države. Sa njegovih se bedema širio vidik na sve strane sanske doline. Činile su ga vojna utvrđenja vrlo značajna u tom periodu.

Na ovom području je poznata i izvodi se od davnina tradicionalna Grmečka korida koja se odigrava svakog ljeta na Međeđem brdu. Nekad je ovo bio simbol okupljanja stotina hiljada ljudi iz mnogih krajeva bivše Jugoslavije i svijeta. Svakako da je ovo prvonedjeljno avgustovsko okupljanje bilo jedno od najsimboličnijih godišnjih masovnih okupljanja ovog kraja, te je sigurno moguće i danas pronaći bezbrojne fotograske i druge materijale zabilježene ovim prilikama.

Pomenimo isto tako već zaboravljenu uskotračnu prugu koja je povezivala neka Ključka mjesta počev od Prijedora pa sve do Drvara i njenog "Ćiru" koji je nekada hučio kanjonima Sane i Sanice motajući se obroncima našeg Grmeča. Napomenima da je zatvaranjem ove pruge 1974. godine došlo do značajnog ekonimskog slabljenja ovih krajeva do te mjere da su nekadašnje radničke varošice kao Srnetica sa svojih nekoliko hiljada stanovnika komletno izumrle i napuštene.



Za Ključ ne treba puno govoriti, on sam za sebe kazuje jednu priču od jednom vremenu koje je prohujalo kroz njega,umilo njegove obronke, a jedna od najupečatljiviji jeste da je bio jedini grad koji Osmanlije nisu mogle pokoriti.

U ovom gradu sklopljen je dogovor nakon teške bitke između osmanlija i bosanskih vitezova o predaji i mirnom razilazenju, međutim nakon što je bosanska vojska napustila grad, kralj Stejepan i njegovi sljedbenici su uhvaćeni i pogubljeni u Ključu.



Bosnasko kraljevsto je dalo svoj posljednji dah ovome gradu, pa tako ljudi koji ovdje žive kažu da se nekada u ljetnim dugim noćima mogu čuti vitezovi kako hrle ka zidinama staroga grada. Dok sam slušao tu priču, nisam mogao ostati ravnodušan pa da barem na tren ne povjerujem u sve to i vratim se stotinu godina unatrag.

Ključ kao zaključan daleko od pogleda neznanaca, skriven od ruku radoznalaca stoji mirno i ponosno baš kao što je i nastao, dajući nam do znanja da je on vječan a mi smo prolazni.