Nažalost, dotakli smo dno...

Day 1,941, 04:35 Published in Serbia Serbia by Miljicaa

U svom prethodnom članku sam vam pisala o ukradenom državnom orgui njegovom preimenovanju i pisanju, u najmanju ruku, bolesnih i degradirajućih tekstova.

Dakle, tadašnji Predsednik eSrbije - Vladislav Milovanovic 83 otima državni org ( iskoristivši svoj epoložaj ), menja ime i kreće da piše nebulozne textove sa novina ukradenog orga. Ponovila bih, takođe, da se sa tih novina mogu videti promotivni textovi Republike Srpske, sigurna sam da mnogima od nas ne bi smetalo. Ovako imamo čoveka koji je iskoristio svoj položaj, iskorišćava pet svojih drugara na vlasti i time mesecima iznova krade državni org za samopromociju, za političko obračunavanje sa neistomišljenicima, za blaćenje i pljuvanje po Republici Srpskoj.

Došao je i ovaj novi, mart mesec, a ja se ponadala da smo izabrali čoveka koji će misliti svojom glavom i pravično rasuđivati. Oooh kako sam se samo prevarila 🙂. Dobismo novog predsednika SashaL, koji je, čini mi se, rodom iz tih krajeva. Što je takođe bitno, ja ne bih volela da neko moje rodno mesto predstavlja na najgori mogući način.

Želela bih da napravim neku razliku između onog divnog momka Saše, koji je mene i moju jaču polovinu onako lepo ugostio za Božić ove godine, koji je bio normalan, pristojan, pošten, dobar. Sve ono što nije trenutno na igri. Želela bih, ali ne znam koliko je to moguće. Htela bih da mi ta slika ostane u glavi, i da živim s uverenjem kako smo mi izvukli ono najgore iz njega, kako ga je ePoložaj opalio u mozak, kao i mnoge pre njega, kako ga je povukla eSlava...

Citat SasheL iz komentara sa prethodnog članka


Od trenutka njegove pobede, krenula sam u igm konvezraciju sa njim. Preneću vam je u celosti u sledećim linkovima :
1. Klikni da vidiš Uvod!
2. Klikni da vidiš Zaplet!
3. Klikni da vidiš Dramu!
4. Klikni da vidiš Zaključak!

Anketu je popunilo 460 osoba, od toga ima par spam poruka ( ogavnih psovki upućenih meni, zaista ne bih da ih ponavljam, mogu samo da kažem sram vas bilo kućnog vaspitanja ). Mislila sam da će biti više, ali i to je neki napredak. Međutim iz moje prepiske sa predsednikom možete videti da smo se dzaba trudili.

I on, kao i njegovi prethodnici, ćuti i krije se kada mu se postave konkretna pitanja i kada mu se traži rešenje nekog problema. I on žmuri na nepravdu, odobrava krađu.

U nekim normalnijim zajednicama, krađa bi bila kažnjiva, na laži bi se gledalo s prezirom, poštenje bi se cenilo, ljudskost bi preovladavala. Na moju veliku žalost, ova igra više nije takva zajednica. Odavno. Ne znam ko je kriv, možda svi mi, možda nismo bili dovoljno glasni, a možda je više onih drugačijih. Neko novo vreme, nove generacije, sve gore i gore...

Razočarenje je mala reč za ovo što osećam sada. Ne vredi se više boriti u takvoj nezdravoj okolini. Ne vredi, jer nema razloga.

Kad malo bolje razmislim, zašto se ja ovoliko trudim da vratim org državi, kad isti ti što vode državu su ukrali taj org, a kasnije opravdavali krađu. Zašto se ja borim da se Republika Srpska predstavlja na kvalitetan način, kad mnogim Srbima sa tog područja odgovara ovakvo ponižavajuće i poražavajuće predstavljanje...

Nisam ni Crveni Krst, ni Majka Tereza, nisam ni neki dobrotvor, nisam ni svetica. Ja sam obična osoba, kao i svi vi, došla ovde s ciljem da se igram, da se družim. Da izbegavam nasilje, ružne stvari, da stvorim neku virtuelnu malu srećnu zajednicu, kad već u pravom životu nemam toliko uticaja. Nemam ni ovde, ni onaj najmanji, očigledno.

Poslednja poruka iz prepiske sa predsednikom :


Sve je jasno u vezi sa orgom. "On bar puca". Ništa smešnije nisam čula od kad igram igru od nekog na ePoložaju. Što se tiče ovih sitnih budalastih prozivki na moj račun, odgovorila bih ovako javno, pa da završimo tu temu sa mnom, i zašto sam ja takva kakva jesam :

- Ljudi se zovu pravim imenom, ako je neko psihički labilan, ne možemo ga zvati zdravim. Ako je neko kao ja, visok 160cm ne možemo me zvati manekenkom. To tako ide, sve ima svoj naziv, to nisam ja izmislila, već drugi, pametniji ljudi.

- Nisam plakala, bunila se, žalila što me pojedinci pljuju, vređaju, kunu i prete. Jednostavno, bilo je perioda kad sam pokazivala ljudima šta su drugi spremni da kažu, urade, zbog nekih nebitnih i glupih stvari. Nisam se krila i bežala od prve pretnje koju sam primila na erepu. Moju adresu znate svi, živim u Nišu, svako ko mi je pretio bio je pozvan da pretnju proba da ispuni, svako ko me je psovao dobio je ponekad neku psovku, uvredu s moje strane, nekad ćutanje i ignorisanje. U ljudskoj psihi je ta samoodbrana. Dok te drugi gazi nećeš ga zamoliti da gazi jače, jbg, to je taj životinjski instinkt.

Pretvori se ovo u neku moju ispovest umesto u priču o orgu i vlastima. Nažalost, org će ostati u rukama labilne osobe, narod se ne buni, lepo mu je, neka.

Zatvaram ovaj svoj krug borbe, potrage za nekom pravdom i za traženjem onog dobrog u svakom čoveku. Odlučila sam da totalno ignorišem, ne obraćam pažnju na ljude koji mi smetaju. Ne želim više da pokušavam da ih promenim, takvi su i ja tu ne mogu ništa. Okrenuću se svojim prijateljima, nekolicini koja je još uvek tu. Ne želim više da budem Kalimero ( iako sam to ja, to je moja sudbina neka, da isterujem pravdu i ispravljam krive drine ). Jednostavno, niste zaslužili...

Igrajte se kako hoćete. Kradite, varajte, lažite. Živite u ovoj nezdravoj sredini, eživite, kako god. Nek vam je na čast svima koji ste uništili i najmanji delić nade za neko bolje sutra. Budite srećni što je ova igra postala dno dna, tuga, čemer i jad.

U zdravlje...